Iznimno duhovitom znanstvenm metodom kemičar Mark Nelson otkrio je da su stari Nubijci prije 2000 godina poznavali antibiotike i da su ih masovno pili s posebnom vrstom piva.

— Sad ću tražiti od Alexandera Fleminga da vrati Nobelovu nagradu — šali se glavni autor članka u lipanjskom broju časopisa American Journal of Physical Anthropology.
Kako u takvom časopisu može objavljivati farmaceutski kemičar koji upravo radi na novim tetraciklinima u tvrtki Paratek Pharmaceuticals?

Tako, što je u kostima drevne populacije pronašao goleme količine tetraciklina. U Nubijskoj regiji nikle su prve podsaharske civilizacije još pet tisuća godina prije Krista, ali ih je najprije zasjenjivao snažan Egipat, potom Aleksandar Makedonski, pa Rim. Nubijsko kraljevstvo Meroë prostiralo se od 850. g. pr. Kr. uz Nil i gravitirajuće pustinje u najjužnijem dijelu današnjeg Egipta i većem dijelu sjevernog Sudana. Gradili su i svoje piramide... Potom je oko 350 godine Nubija iz Etiopskog carstva Aksum primila kršćanstvo... Ta je civilizacija bila prilično samodovoljna te je bila labavo vođena pa o njoj nije ostalo puno toga zapisanoga.

Mark Nelson je proučavao kosti stare od 1500 do 2250 godina i u njima je našao iznimno visoka zasićenja tetraciklinom.
— Duboko sam uvjeren da su ti ljudi potpuno poznavali tehnologiju fermetacije, da su je znalo kontrolirati i da su svjesno proizvodili lijek — kaže Mark Nelson u priopćenju kojim pojašnjava svoje znanstvene tvrdnje u antroploškom časopisu.

Antropolog Dennis Van Gerven sa Sveučilišta Colorado u Boulderu tvrdi da se ovim otkriće stvara posve novi okvir shvaćanja davnih ljudi koji su razumjeli vezu između mikroba i bolesti te uporabe antibiotika za njihovo liječenje.

— Moguće je da je bilo i drugih skupina koji su koristile antibiotike, a na znanstvenicima je da na to počnu obraćati pozornost kao nešto iznimno važno — uvjeren je Van Gerven.

Da su se Nubijci "štavili" tetraciklinima prvi se put posumnjalo kad su kosti osvijetljene UV svjetlom, a one su odgovorile fluorescentno zelenim odsjajem

— Blago rečeno dočekao nas je skepticizam kad smo o tome prvi put izvijestili 1981. godine — kaže George Armealgos sa Sveučilišta Emory koji je doista prvi zapazio tada vrlo neobičnu pojavu i dokumentirao je, a sudjelovao je i u radu najnovije studije.

— I sami smo bili zatečeni, ništa manje nego kad bismo odmotavali egipatsku mumiju i shvatili da je pokopana sa sunčanim naočalama — objašnjava vlastitu svojedobnu nevjericu koja je sada razjašnjena.

Osobina je tetraciklina da se vežu za kalcij i tako talože u kostima. Ali da su te kosti stare 2000 godina, a da je u njima tetraciklina kao da su uzimali antibiotike cijeloga života?

Mark Nelson je to dokazao tako da je kosti otopio u najsnažnijoj, fluorovodikovoj kiselini. U njoj je lako razabrao količinu i vrstu nataloženog antibiotika. Kosti su njime bile zasićene i u ostacima četverogodišnjeg djeteta!

Armelagos, specijalist za drevnu prehranu, tvrdi da ima dokaze da su stari Nubijci antibiotike mogli proizvoditi i trošiti samo na jedan način, kao neku vrstu piva. Tetraciklin proizvodi Gram-pozitivna bakterija iz tla iz roda streptomyces kojih je poznato oko 550 vrsta. Geosmin je njen proizvod, a tvar ima jaki miris truljenja. Djeluje i na bakterije i gljivice, a u modernoj je medicini to poznato od 40-ih godina XX. stoljeća. Ta bakterija se zadržava u sušnim tlima i jednom mora da je pokvarila napitak koji se i prije proizvodio, ali su ljudi nekako morali otkriti antibiotički učinak takvog "pokvarenog" piva.

Napitak okusom nije podsjećao na današnje pivo, nego je to više bilo provrelo, pomalo zakiseljeno drobljeno zrnje žitarica odstajalo u vodi. "Okus je pomalo na pokvarenu zobenu kašu", posvjedočili su studenti koji su kušali proizvod izvedenog pokusa.

Bakterije u provreloj tekućini proizvedu zlatastu koricu, koloniju koja bi plivala na površini napitka. Stare su kulture zlato cijenile i moguće je da je taj optički efekt pridonio širenju pijenja piva kao učinkovitog lijeka. To je drevno stanovništvo moralo biti svjesno i da tako obilato korištenje antibiotika za sebe vezuje željezo, pa su se morali pomagati nečim što ga nadoknađuje.

Naravno, epohe i kulture su se, kao i svagdje, smjenivale i jednom se to znanje bilo izgubilo. Najjmlađe kosti koje su na osvjetljavanje UV svjetlom dale poznati efekt potjecale su iz 1300.-1400. godine.

Isti taj efekt mogao bi biti razlog zašto su neke divlje životinje sjeverne Afrike imune na djelovanje antibiotika.

Četvrtina žitarica ondje se i danas koristi za proizvodnju blagog alkoholnog napitka usporedivoga s pivom.