Hrvatska i BiH, umjesto da većinu vremena posvete gospodarskoj suradnji, bave se politikom. Nepodnošljivost između država najčešće se krije iza floskula o prijateljskim odnosima. Uz državne, za RH postoje i nacionalni interesi u BiH. Skrb Hrvatske o Hrvatima u BiH nije fikcija. Nju bi se trebalo jasno iskazivati kroz politiku i kulturu, ali danas više nego ikada kroz investicije, trgovinu, projekte koji znače nova radna mjesta.
Gospodarsku suradnju moralo se već odavno strateški osmisliti. A nije. Zajednička ulaganja ili gradnja tvornica u BiH trebali su biti u obostranom interesu. Ne kako bi se nekome pomagalo nego kako bi se s jedne strane zarađivalo i širilo tržište, a s druge zapošljavalo, ekonomski jačalo i tako zaustavljalo odlazak iz BiH. Svih, a posebice Hrvata koji u sve većem broju egzistencijalna pitanja nastoje riješiti u Hrvatskoj i ostalim zemljama EU.
Velike tvrtke u RH mogle su imati svoje pogone u BiH. Netko će reći - pa i mi u Hrvatskoj imamo nezaposlene, i nama mladi odlaze zbog toga što je malo tvornica. Upravo taj problem nezaposlenosti u Hrvatskoj moglo bi se rješavati jačanjem hrvatske ekonomske pozicije u BiH. Riječ je o sinergiji koja bi bila pokretač i novih tvornica i novih radnih mjesta s obje strane granice.
Naravno, nije odgovornost za izostanak ovakvog epiloga samo u Hrvatskoj. Umjesto suradnje BiH je opstruirala ulazak hrvatskih tvrtki u zemlju žrtvujući zbog nekih političkih interesa i vlastiti ekonomski prosperitet. Bh. vlast uporno je odbijala dopustiti RH nastavak bescarinske trgovine nakon njezina ulaska u EU.
Unatoč svemu, Hrvatska je najveći trgovinski partner BiH. Trgovinska razmjena između dviju država je oko milijardu i osam stotina milijuna eura. U 2016. godini, u usporedbi s prethodnom, povećan je iz BiH izvoz u Hrvatsku za sedam i pol posto, a uvoz je veći za pet posto. Ukupan izvoz iz BiH prema Hrvatskoj iznosio je oko pola milijarde eura, dok je iz Hrvatske na tržište BiH uvezeno robe u vrijednosti oko milijardu i tri stotine milijuna eura. To su podaci koji Hrvatsku stavljaju na vrh ljestvice kada je u pitanju obujam razmjene BiH s Europskom unijom. Uz sve to, treba reći kako je Republika Hrvatska od 1995. do sada investirala u BiH oko milijardu eura i među tri je države koje su najveći ulagači u ovu zemlju.
Sve te brojke zvuče dobro, ali zapravo zamagljuju stvarnu sliku. Ekonomska suradnja trebala je i morala brojčano biti znatno veća i nacionalno osmišljenija. Danas je na otvaranju sajma u Mostaru prilika nametnuti teme gospodarstva. Uz pronalaženje ideja kako otvarati pogone, treba progovoriti i o drugim oblicima suradnje. Jadransko-jonska cesta bila bi pokretač tijekom gradnje, a i žila kucavica kada se završi. O svemu bi trebalo raspraviti na zajedničkom sastanku dviju vlada. Što je uopće s tom praksom?! Hrvatska i BiH su se obvezale na to, ali kao i u mnogo čemu drugom, ostalo se samo na riječima.
>> Dragan Čović najavio novu političku inicijativu za BiH i regiju
>> Od petka otežan ulazak građana BiH u zemlje EU: Evo čega se treba pridržavati
