Nova vizija obrazovanja u EU promiče socijalnu uključivost

vecina ce prolupat a ostali ce biti psihicki zarobljenici.EU politika je propali eksperiment

Meni se ova EU sve manje svidja... Donose zakone tj.izmisljaju ih da bi svoje postojanje i svojih uhljeba opravdali zakonima .... Za mene se podrazumjeva da se integriram u drustvo zemlje u koju sam dosla, isto kao sto je i ucenje jezika i obrazovni sustav ...Sve drugo iz svoje zemlje, svojih obicaja zivi u svoja cetri zida nitko ti ne brani...

Obrazovni sustav ciljano je osmišljen tako da djecu s desnom polovicom mozga i čitavog mozga pretvori u odrasle osobe koje će imati samo lijevu moždanu polutku, a tu je i proces nagrađivanja i kažnjavanja onih koji prihvaćaju i onih koji odbijaju prihvatiti takvo programiranje. „obrazovanje“ puni lijevu stranu mozga sistemskom verzijom stvarnosti tako što prenosi „logične“ i „racionalne“ informacije koje se temelje na „promotrivim dokazima“. Učenicima se onda govori da zadrže te informacije i dobro ih ponove da bi potom izašli na nešto što se naziva „ispitom“, na kojem moraju ponoviti sustavu ono što im je taj sustav rekao da vjeruju. Ako to uspješno učine oni prolaze ispite i „napreduju“. Bravo, Johnny, bravo, Jane, sjajne ocjene! Ako nastave nizati uspjehe, možda odu i na fakultet te dobiju i diplomu koja pokazuje stupanj njihove isprogramiranosti. Koji vam je stupanj programiranosti? Visoki. Visoki? Oh, pa to je sjajno, čestitam! Sustav postavlja i stražare na ulaz u lijevu polovicu mozga koji se zovu znanstvenici, nastavnici, akademici i mediji kako bi obranio lijevu stranu od utjecaja desne. Ismijavanje i odbacivanje desne strane mozga ubacuju se pritom kao sustav podrške. Da vam neki seoski tupko kaže što je racionalno, logično i utemeljeno na promotrivim dokazima to ne biste prihvatili bez preispitivanja. Ali ljudi općenito čine upravo to što se tiče idiotskih institucija koje diktiraju ljudsku stvarnost ili osjećaj te stvarnosti. Ti luđaci s lijevom polovicom mozga obični su ponavljači – oni ponavljaju ono što im je sustav rekao da uzimaju za stvarno. Imamo tako znanstvenike-ponavljače; akademike-ponavljače; doktore-ponavljače; političare-ponavljače; „novinare“-ponavljače; svakojake ponavljače. Budući nastavnici i sveučilišni akademici prvo prolaze kroz sustav kao djeca i mladi ljudi i pripremaju se da svijet promatraju na željeni način. Potom odlaze dalje na ustanove za obuku nastavnika kako bi ih se dodatno programiralo i kako bi naučili programirati sljedeće naraštaje putem ispita koji potvrđuju da su i oni dovoljno programirani da programiraju druge u „obrazovnom“ perpetuumu mobile. Zatim odlaze u škole, na fakultete i sveučilišta i uče svoje učenike i studente unutar okvira nečega što se naziva „kurikulum“. Njega određuju vladine agencije kako bi se svi programirali na identičan način i jao si ga onom nastavniku koji se otrgne od neistina svoje kratkovidnosti ako ima bilo kakve ambicije za ostvarivanjem karijere u „obrazovanju“. NAMJERNO ZAGLUPLJIVANJE Charlotte Iserbyt bila je viša savjetnica za obrazovnu politiku pri Uredu za istraživanje i unapređenje obrazovanja u američkom Ministarstvu obrazovanja tijekom prvog mandata predsjednika Ronalda Reagana, a radila je i za State Department. Njezina zapažanja i iskustva koja je skupila u ovom razdoblju te detaljno istraživanje koje je uslijedilo naveli su je da napiše knjigu pod nazivom Namjerno zaglupljivanje Amerike (The Deliberate Dumbing Down of America), u kojoj se izlaže upravo ono što i naslov sugerira. Možete također pogledati i njezin video na kraju naslovljen Krivo obrazovanje Amerike (The Miseducation of America). Ona donosi detalje priče koja bi se mogla ispričati o zemljama širom svijeta jer spletkarske mreže djeluju u skladu s istim globalnim programom. Knjiga Charlotte Iserbyt temelji se na dokumentima koje je uzela iz dosjea Ministarstva obrazovanja u Washingtonu u vrijeme kada je ondje radila. Ti dokumenti otkrivaju proračunati plan preobrazbe obrazovnog sustava u sredstvo programiranja percepcije masa kako bi se proizvele neuke i pokorne odrasle osobe koje će služiti vladi i korporacijama poput robota koji ništa ne pitaju i koji podržavaju program centralizirane kontrole čovječanstva putem globalne vlade. „Obrazovanje“ je zapravo uvjetovanje percepcije sebe i svijeta kako bi se odstranile sve moralne, psihološke i percepcijske prepreke željenoj društvenoj promjeni i ulasku u posvemašnje ropstvo. Sustav je zamišljen tako da usađuje sljedeće cjeloživotne nazore: • Istina dolazi od autoriteta. • Inteligencija je sposobnost pamćenja i ponavljanja. • Točno pamćenje i ponavljanje se nagrađuju. • Nepokoravanje se kažnjava. • Konformiraj se intelektualno i socijalno. Djecu i mlade priprema se da budu tek zupci u centralno pogonjenom zupčaniku pa svjedočimo sve rasprostranjenijem kolektivnom „obrazovanju“ koje djecu uči da se odreknu individualnosti u korist kolektivnog mišljenja kako bi se još više pojačao pritisak na one u razredu koji se ne žele konformirati. To se prikazuje kao njihov nedostatak konformizma („podrške konsenzusu“) koji priječi napredak grupe. Naglasak je na „strategijama grupnog učenja“ i sva djeca u grupi moraju postići određene ciljeve prije nego li grupa može krenuti dalje. Jedan termin za sve ovo je ‘obrazovanje temeljeno na rezultatima’, što znači da se osigurava jedan ishod za sve – programirani um. Ovakva orijentiranost na grupu čini obrazovanje temeljeno na rezultatima sustavom za promjenu ponašanja grupe, a ne za obrazovanje pojedinca. Riječ je o kolektivnoj promjeni pri kojoj se natjecanje ne potiče i pri kojoj pojedinci uče da je skupina važnija od njih. „Obrazovanjem“ se sustavno manipulira kako bi se mlade ljude navelo da prihvate upravo takvo društvo. Pogledajte i navalu „eksperata“ koje mediji plasiraju svakodnevno diljem svijeta da nam govore u što da vjerujemo i što da mislimo. Ljudi plaćaju za svoje porobljavanje i porobljavanje svoje djece tako što ogromne iznose od svojih prihoda daju vladi, koja ih onda troši na zapošljavanje društvenih inženjera kojima je zadatak pretvoriti obrazovanje u traku na koju se štancaju zombiji. „Domaća zadaća” još je jedna ludost osmišljena da dodatno zadire u vaše „bivanje“. Mislite li da šest ili sedam sati dnevno pet dana u tjednu i 15 godina nije dovoljno… Mora se raditi još i kod kuće??