Najpoznatiji brodolom svih vremena potonuće je Titanica i smrt 1517 putnika, ali malo je poznata najgora pomorska nesreća u povijesti – potonuće njemačkog broda "Wilhelm Gustloff" u Baltičkom moru, koji je 30. siječnja 1945. za sobom povukao na dno 9343 ljudi, nakon što ga je torpedirala sovjetska podmornica.

Brod je porinut 1937. i dobio je ime po ubijenom lideru švicarske nacionalsocijalističke stranke. U njemačku ratnu mornaricu Kriegsmarine uveden je 1. rujna 1939., na dan početka Drugoga svjetskog rata. Služio je kao brod-bolnica sljedećih godina, s tim da je potkraj 1940. sva medicinska oprema uklonjena, a radi nečasne varke brod je obojen u službene bolničke boje – bijelo sa zelenom linijom. Od tada je služio kao ploveća vojarna na Baltiku i oko Gdanjska.

Njegova posljednja plovidba odigrala se u siječnju 1945. godine. Treći Reich se tada već raspadao, a saveznici su nadirali sa svih strana, osobito Crvena armija s istoka. Ona je još potkraj 1944. prešla njemačku granicu. Veliki sovjetski napad na istočnu Prusku započeo je 13. siječnja 1945. Za cijele protuofenzive Crvene armije mnogi njemački civili koji su se našli na putu Sovjetima shvatili su da će uslijediti osvetnički pohodi na njih. Nakon ulaska Sovjeta u Kalinjingradsku oblast uslijedio je pokolj u Nemmersdorfu, zbog čega su Nijemci bili u panici. Planovi za evakuaciju njemačkog stanovništva u zapadnu Njemačku odgođeni su sve dok nije postalo očito da Wehrmacht ne može zaustaviti invaziju Sovjeta. Kilometarske kolone izbjeglica bježale su po snijegu od nadolazeće Crvene armije. Kad bi ih vojska stigla, mnogi su pogibali od zrakoplova ili tenkova.

Ledene sante u moru

Između 23. siječnja i 5. svibnja 1945. oko 200.000 Nijemaca, uglavnom žena, djece i staraca, evakuirano je brodovima iz istočne Pruske i baltičkih država u Dansku u izbjegličke logore u operaciji Hanibal. Tada se dogodila i tragedija Wilhelma Gustloffa. U njega se na posljednjoj plovidbi iz Gotenhafena prema ratnoj luci Kiel ukrcalo mnoštvo vojnika i vojnog osoblja, ranjenika, a veliku većinu putnika činili su civili. Ukupno su bila 10.582 putnika i člana posade na brodu koji je građen za samo 1465 putnika. Svi su bježali iz ruskog obruča u istočnoj Prusiji. Pratio ga je samo torpedni čamac Löwe iako se znalo da vrebaju ruske podmornice.

Ubrzo nakon isplovljenja sovjetska podmornica S-13, kojom je zapovijedao Aleksander Marinesko, uočila je brod. Nešto poslije 21 sat, dok je Gustloff bio udaljen 30 kilometara od Großendorfa i Lebe, podmornica ga je pogodila dvama torpedima.

U panici, koja je uslijedila, mnogi putnici pohrlili su prema čamcima i pojasima za spašavanje. U naguravanju je dio te opreme pao u more. Temperatura je Baltičkog mora u to doba godine oko četiri stupnja, ali zbog hladnoće zraka, oko 15 stupnjeva ispod ništice, bila je i niža. Morem su plutale sante leda. Neki su poginuli odmah od torpeda, drugi su prignječeni ili pregaženi u panici, a neki su se smrznuli nakon skoka u more.

Ginula djeca s pojasima

Mala djeca kojoj su navukli pojase za odrasle utapala su se jer su im glave bile u vodi, a noge u zraku.

Za manje od 45 minuta nakon pogodaka torpeda, pramac Wilhelma Gustloffa uronio je u vodu, a zatim je cijeli brod potonuo, na 44 metra. Njemački brodovi spasili su 1234 čovjeka.

Zanimljivo je da su sva četiri kapetana s Gustloffa preživjela. Istraga se vodila samo protiv Wilhelma Zahna, ali njegova odgovornost nikad nije točno utvrđena jer su Nijemci, u rasulu koje je uslijedilo, imali važnijih briga.

Njemački nobelovac Günter Grass u intervjuu New York Timesu 2003. godine rekao je: "Ekstremna desnica tvrdi da je tragedija Gustloffa bio ratni zločin. To nije točno. Bila je to strašna posljedica rata, ali ne i ratni zločin." Na Gustloffu je poginulo oko tisuću njemačkih vojnika. Za žene na brodu Sovjeti su neistinito tvrdili da su bile esesovke iz njemačkih konclogora. Bile su uglavnom pomoćno vojno osoblje.