Prema podacima Eurostata nezaposlenost je u studenom 2011. godine u Hrvatskoj iznosila 12,7% što je više od prosjeka EU gdje je u istom razdoblju nezaposlenost bila 9,8%. Hrvatska u odnosu na EU ne stoji dobro ni po pitanju zaposlenosti i aktivnosti stanovništva. Eurostatovi podaci za 2010. godinu pokazuju da je zaposlenost u Hrvatskoj bila 54,1%, a prosjek EU bio je 64,2%. Ukupna stopa aktivnosti stanovništva koja mjeri postotak ekonomski aktivnog stanovništva u Hrvatskoj 2010. iznosila je 61,5%, a prosjek EU bio je 71,0%.

Broj dugotrajno nezaposlenih u Hrvatskoj znatno je viši od prosjeka EU, a mobilnost radne snage unutar zemlje vrlo je niska. Uzrok za ovako nezadovoljavajuće stanje na tržištu rada u Hrvatskoj stručnjaci Svjetske banke pronalaze u visokim troškovima rada te u neadekvatnim propisima o radnoj snazi. Jedinični troškovi radne snage u Hrvatskoj viši su nego u njezinim regionalnim konkurentima, dok su po regionalnim standardima plaće visoke u usporedbi s produktivnošću, zbog čega kapital nerijetko zaobilazi Hrvatsku. Zakon o zaštiti zaposlenih u Hrvatskoj vrlo je krut jer su proceduralni i monetarni troškovi otpuštanja prema međunarodnim standardima visoki pa se poslodavci okreću davanju ugovora o radu na određeno vrijeme. Međutim, ta djelomična liberalizacija radnog zakonodavstva stvara dvije "klase“ radnika (onih na određeno i onih na neodređeno vrijeme) te ne rješava problem krutosti tržišta rada, zbog čega su brzina otvaranja novih radnih mjesta i rast produktivnosti spori.  

 Održavanje postojećeg stanja predstavlja rizik za Hrvatsku ne samo zato što visoka stopa nezaposlenosti uvijek predstavlja prijetnju za političku stabilnost zemlje, već i stoga što ovako nekonkurentno i kruto tržište rada pruža slab temelj za ostvarivanje viših stopa ekonomskog rasta, nužnih da bi se izišlo iz krize. Ulazak u EU predstavlja poticaj za reformiranje hrvatskog tržišta rada sukladno smjernicama EU koje su generirane iz europske i svjetske prakse. Uz ostale važne mjere koje se odnose na poboljšanje prilagodljivosti radnika i poduzeća, rješavanje problema dugotrajne nezaposlenosti, povećanje razine zaposlenosti pojedinih skupina stanovništva i sl., treba istaknuti promoviranje koncepta fleksigurnosti, na čemu EU posljednjih godina intenzivno radi. Riječ je o konceptu kojim se promiče veća fleksibilnosti tržišta rada uz istovremeno povećanje socijalne sigurnosti za nezaposlene, čije su visoke naknade povezane s aktivnim traženjem zaposlenja, u što je uključeno i stjecanje novih vještina.

 Europska komisija je još 2007. godine detektirala četiri ključne komponente fleksigurnosti: stvaranje fleksibilnih i pouzdanih ugovornih aranžmana, sveobuhvatno cjeloživotno učenje, aktivne politike tržišta rada te moderni sustavi socijalne sigurnosti.  Unutar ovih komponenti postavljeni su prioriteti koje treba ostvariti u suradnji s državama članicama i socijalnim partnerima. Prema procjenama Europske komisije povećanjem unutarnje fleksibilnosti države članice su 2008. i 2009. ublažile krizom uzrokovan pad zaposlenosti za 0,7% na godinu. Kompanijama je omogućeno zadržavanje dragocjenog ljudskog kapitala te uštede vezane uz troškove ponovnog zapošljavanja. U skladu s preporukama o fleksigurnosti države članice EU ojačale su sustave za osiguranje nezaposlenih (naknade, njihovo trajanje i pokrivenost), a došlo je i do snažnijeg promoviranja aktivnih mjera tržišta rada kao što su olakšice za pokretanje biznisa, te razni programi za usavršavanje i stjecanje radnog iskustva.