Zašto Vlada baš sada upućuje u saborsku proceduru ratifikaciju Sporazum Tuđman – Izetbegović o razgraničenju Hrvatske i BiH koji, među ostalim, predviđa davanja dva otoka BiH? Na sva otvorena pitanja odgovara Neven Mimica, potpredsjednik Vlade za unutarnju, vanjsku i europsku politiku. Povezivanje hrvatskog juga s ostatkom zemlje rješavat će se, najavljuje, zajedno s EU.
P: Zašto Vlada baš sada šalje Saboru na ratifikaciju sporazum o razgraničenju koji su 1999. potpisali predsjednici Franjo Tuđman i Alija Izetbegović?
O: Trenutak u kojemu je najavljena ratifikacija sporazuma ostavio je dojam kako je riječ o pitanju vezanom uz problem teritorijalnog diskontinuiteta Hrvatske, odnosno da se pristupa ratifikaciji zbog dogovora o koridoru iza Neuma. Takvo uvjerenje pojačava to što po sporazumu Hrvatska gubi otočiće Mali i Veli Škoj te vrh Kleka. U Vladi, međutim, to opovrgavaju. Motiv, kažu, nije trgovina s BiH, nego poruka koju šaljemo prema EU. Približava se datum ulaska Hrvatske u EU, a želimo ući s uređenim međunarodnim odnosima, posebno susjedskim. Svuda gdje smo pravno regulirali ili raščistili otvorena pitanja želimo ih zatvoriti da ih ostane što manje – kaže Mimica. Hrvatska pokazuje da poštuje sporazume i bilateralne ugovore koje su potpisali prethodnici na vlasti. – Time poručujemo da želimo da se i drugi takao ponašanju – zaključio je Mimica, ostavljajući dojam kako misli na Sloveniju koja je potpisala ugovor o pristupanju Hrvatske u EU pa se očekuje i da ga ratificira.
P: Ima li smisla ratifikacija Sporazuma Tuđman – Izetbegović ako vlasti u BiH ne učine to isto?
O: Ratifikacija govori o našoj spremnosti za poštovanje potpisanih ugovora, stav je Vlade. Ona je, dodaju, ujedno način da se konačno utvrdi granica između Hrvatske i BiH.
P: Što je s tvrdnjama da su dokumenti na kojima se Sporazum temelji u znatnom dijelu na krivotvorinama te je li Vlada to provjeravala prije nego se odlučila na ratifikaciju?
O: – Sve što se navodi u sporazumu temeljito je sagledano i postoje argumenti da se on ratificira u ovom obliku, kako u odnosu na otok Zrinjski na Uni kod Kostajnice, tako i na otoke Veli i Mali Škoj te vrh Punta Kleka – kaže Mimica, napominjući da ne sumnja u argumente koji su predsjednika Tuđmana rukovodili da stavi potpis na sporazum. Napominje da Sporazum ratificira Sabor, da se u sklopu saborske rasprave mogu iznijeti i svi argumenti protiv i, ako su jači, spriječiti ratifikaciju.
P: Može li se pitanje granice riješiti kvalificiranom saborskom većinom ili je potrebna dvotrećinska?
O: Ustav kaže da se o promjeni granice RH mora odlučiti dvotrećinskom većinom saborskih zastupnika. Ovdje, objašnjava Mimica, nije posrijedi promjena granice s BiH, nego utvrđivanje granične crte. Na opasku predsjednika Ive Josipovića što znači granica u odnosu na “Badinterove granice”, Mimica kaže da Badinter nije utvrdio granice između bivših republika, nego osnove za njihovo utvrđivanje.
– Rekao je da granice bivših republika postaju granice država. No, one nisu metar po metar definirane – objasnio je.
P: Hoće li Hrvatska na kraju graditi Pelješki most ili će cestovni koridor ići kroz BiH iza Neuma, ili neće ništa od toga?
O: Vlada u ovom času nema decidiran odgovor. No, pitanje (dis)kontinuiteta teritorija RH rješavat će se kao pitanje teritorija EU. Stoga, ako će se pregovarati s BiH oko koridora, u pregovorima će biti tri strane: BiH, Hrvatska i EU. U Vladi vjeruju da će se graditi most jer postoje za to sredstva u fondovima EU, a postoji i projekt za to. Most je za EU daleko jednostavnije i jeftinije rješenje.
Inače, ključni ljudi s hrvatske strane koji su sudjelovali u izradi Ugovora bili su tadašnji ministar vanjskih poslova Mate Granić, njegov pomoćnik i aktualni veleposlanik Hrvatske u SAD-u Joško Paro te pomoćnik savjetnika za vojna pitanja u Tuđmanovu kabinetu brigadir Željko Dobranović