Nepoznati poklonik kultnog filma Casablanca, koji je 1942. godine režirao Michael Curtiz, na dražbi u New Yorku za nešto više od 600 tisuća dolara kupio je pijanino na kojem je u Rickovu baru Sam svirao mitsku pjesmu “Kako vrijeme prolazi”. Upravo taj instrument bio je središnje mjesto u baru, a mnogi sigurno pamte Humphreya Bogarta kako elegantno naslonjen na taj pijanino razgovara s pijanistom Samom kojeg je igrao Dooley Wilson, a kojemu je glas posudio Louis Armstrong! Ili pak trenutak kada je Ingrid Bergman izgovorila čuvenu rečenicu zatraživši od Sama sa svira njezinu i Rickovu pjesmu iz starih vremena u Parizu! Pamtimo i Rickovu reakciju kada je čuo kako Sam svira pjesmu koju mu je on osobno zabranio svirati zato što vraća bolne uspomene na izgubljenu ljubav.
Pijanino je na prodaju ponudio kolekcionar iz Japana koji ga je također na dražbi kupio potkraj osamdesetih, i to za 154 tisuće dolara. Iako se očekivalo da će taj kultni predmet postići cijenu od čak 1,2 milijuna dolara, toliki novac nitko nije ponudio. Namjera dosadašnjeg vlasnika bila je da tom prodajom obilježi 70. obljetnicu prvog emitiranja toga filma koji u trenucima kada je prikazan i nije izazvao toliko pozornosti, ali je te godine dobio čak tri Oscara, za najbolji film, najbolju režiju i najbolji scenarij. To je film koji se nalazi na najviše popisa najboljih filmova svih vremena, a na samom je vrhu popisa publici najomiljenijih filmova. Do 1955 godine Casablanca je zaradila tada vrtoglavih 7 milijuna dolara.
Zgodno, stvarno zgodno,....kad bi ga ja imao u svojoj kolekciji, uvjek bi ga drzao izlozenog da ljudi dobiju dio povjesti glazbe i Hollywooda. Tesko je naci film koji je vise "Hollywood" od Casablance.