Sanja Kovačić, Zagorka, liječnica na Odjelu neurologije u Općoj bolnici Zabok, majka i supruga, proglašena je najvolonterkom 2014. godine.
Državnu nagradu za volontiranje uručila joj je potpredsjednica Vlade i ministrica socijalne politike i mladih Milanka Opačić.
Željna zaborava
No mnogo važniji od same nagrade poduži je popis nesebičnih aktivnosti ove iznimne žene i u liječničkoj struci i u lokalnoj zajednici. Ona se brine o zdravlju nogometaša lokalnog kluba Mladost iz Marije Bistrice, ali i o članovima Nanbudo kluba Marija Bistrica. Odmah nakon katastrofalnih poplava u svibnju organizirala je dobrotvorni koncert na kojem su se prikupljala sredstva za stradale, a aktivna je i u akcijama Zaklade Ana Rukavina. Volonterka je Crvenog križa u Donjoj Stubici, organizatorica Međunarodnog glazbenog natjecanja “Bistrički zvukolik“, a pomaže i voditeljima dječjeg folklora KUD-a “Lovro Ježek” u Mariji Bistrici. – Moram iskreno reći da mi malo ovaj publicitet teško pada tako da zapravo jedva čekam da uđem u zaborav – skromno kaže Sanja, udana žena i majka desetogodišnje djevojčice, koja je prati u svim aktivnostima.
– Volontiram otkad znam za sebe i to mi je dio života. Mislim da ne bismo trebali biti toliko fokusirani na materijalno, danas materijalno ima preveliku cijenu, ali, naravno, ovdje isključujem ljude koji su na rubu egzistencije – kaže Sanja i dodaje: – Ja sam iz obitelji nižeg imovinskog statusa, mnoge si stvari nisam mogla priuštiti. Sada imam plaću s kojom si mogu priuštiti sve što mi treba za normalan život, ali sam svjesna da mi ne treba puno. Imam stan, a uz njega i kredit u švicarcima, a imam i auto. To je sva moja imovina i to mi je dosta. Dakle, volontiranje ne doživljavam kao neku svoju žrtvu koja mi oduzima vrijeme za neke druge aktivnosti. Dapače, mislim da baš volontirajući provodim vrijeme izuzetno kvalitetno.
Vezenje kontra videoigara
Doktoricu Kovačić za ovu je nagradu predložila njena Općina Marija Bistrica, a Sanja kaže da je to možda i logičan slijed življenja u manjem mjestu. Objašnjava da je kod njih volonterstvo dosta razvijeno te da ljudi često ističu kako se u Mariji Bistrici uvijek nešto događa. – Tijekom čitave godine u Mariji Bistrici upravo volonteri organiziraju brojne predstave, koncerte, radionice za djecu. Upravo zbog tog istinskog duha volonterizma, rođena je i ideja o osnivanju Međunarodnog volonterskog centra u Mariji Bistrici čiji projekt upravo pokušavam realizirati u suradnji s Udrugom mladih Marija Bistrica. Možda će nam i ova nagrada dati više samopouzdanja i dodatni vjetar u leđa – kaže Sanja, koja posebno ističe kako joj je ova nagrada važna i zbog svih kolega.
Njezini sumještani za nju kažu da se već kao osnovnoškolka isticala u različitim aktivnostima. Branila je boje svoje škole i mjesta u literarno-novinarskom stvaralaštvu, a nagrađivana je na državnom nivou. Sanja već više godina zaredom volonterski organizira “Tjedan mozga” u Općoj bolnici Zabok, a ove godine poklonila ga je svom mjestu, Mariji Bistrici. Na Tjednu mozga svakodnevno su organizirana predavanja i radionice za djecu i za odrasle koje su bile odlično posjećene i na kojima su posjetitelji mogli dobiti informacije o vodećim temama vezanim uz zdravlje mozga, ali ispričane na jednostavan način. Sanji nije teško svoje slobodno vrijeme pokloniti zdravstvenoj edukaciji. Na Tjednu mozga posjetitelji su mogli dobiti nadasve korisne informacije poput onih što je glavobolja i kako je liječiti ili kada je djeci potreban logoped...
Sanja ističe i rad u radionicama za djecu u kojima je sučelila videoigrice s nekim drugim vještinama. Vjerovali ili ne, kuharstvo i krasopis, ali i šivanje i vezenje pobijedili su videoigre. – To je pokazalo da se istinske potrebe današnje djece, usprkos tehnološkom napretku, nisu promijenile – zaključuje Sanja.
>>Kroz vrata azila u Nemetinu prošlo više od 300 čestitara
>>O sudbini Ollyja pisao je i kineski dnevni list
Moj Bože. zar tako izuzetna i humana žena nije zaslužila više komentara? Čini se da naš narod zaista ne prepoznaje istinske vrijednosti. Daj Bože da se to promijeni! Gospođo Sanja, iskrene čestitke na priznanju i hvala što svoje vrijeme i energiju posvećujete potrebitima! Takvih nam ljudi treba više.