Samo petnaestak kilometara zračne linije od Vukovara, preko moćnog i širokog Dunava, smješten je vojvođanski gradić Bač u kojemu je prije nekoliko dana brutalno pretučen katolički svećenik Josip Špehar (65). Bač, gradić od oko 6000 stanovnika, nalazi se u južnobačkom okrugu i izvan svih glavnih putova. Vidi se to i po prilaznim cestama koje vode do mjesta, kao i cijelom okolišu koje djeluje zapušteno.
Napad na patera Špehara dogodio se u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije sagrađenoj još krajem 12. stoljeća. Najstarija je to katolička crkva uopće u Srbiji koju su gradili templari, a u čijim se temeljima nalaze i ostaci ranijih crkvi. S turskim osvajanjima ista ta crkva jedno je vrijeme služila i za muslimanske obrede.
– To je veoma ozbiljan incident. Dobro je na koncu to i završilo. Napadač je rekao pateru da će ga ubiti. I ovaj događaj pokazuje kako u Baču i okolici postoje problemi koje treba rješavati – kaže tamošnji župnik Josip Štefković.
Policija je nekoliko sati nakon napada na svećenika uhvatila Đorđa Pandurova kod kojega su pronađeni ukradeni predmeti iz crkve i koji je priznao brutalni napad. On je u crkvene prostorije koje su bile zaključane ušao kroz prozor spojivši dvoje ljestve. Kad je ušao u prostorije, sukobio se s paterom, ali kako je dvostruko mlađi i jači, lako ga je svladao. Željeznom šipkom zadao mu je sedam, osam udarca po glavi, a slomio mu je i lijevu ruku, zbog čega pater Špehar mora na operaciju. Zbog zadobivenih udaraca izgubio je i svijest, a kad se probudio, bio je svezan. Napadač, koji je sve vrijeme bio maskiran, potom ga je natjerao da s njim hoda kroz crkvu i daje mu predmete koje je tražio. Na kraju ga je opet vratio u sobu i, kako kaže župnik Štefković, svezao poput mumije i tako ostavio.
– Da pater nije takva osoba kakva jest, tko zna što bi se dogodilo. Rekao mi je kako ga je pokušao smiriti, razgovarati s njim, saznati nešto o njegovoj obitelji, pričati... Vjerojatno je i to razlog što je odustao od svoje namjere – kaže župnik Štefković dodajući kako je taj događaj uznemirio mještane općine hrvatske nacionalnosti.
Otišla polovica Hrvata
Naime, u općini Bač Hrvati čine jednu od najbrojnijih nacionalnih manjina. Najviše ih ima u Vajskoj, Plavnoj i Bođanima. Riječ je o selima neposredno uz obale Dunava, čiji su mještani desetljećima bili vezani uz Vukovar. U ta tri mjesta, zajedno s Bačem, prema posljednjem popisu stanovništva, živi 1209 Hrvata ili oko 8 posto. Međutim, broj Hrvata u općini Bač iz godine u godinu pada, tako da ih je upola manje nego što ih bilo prije dvadesetak godina.
Devedesetih godina glavni razlog za odlazak bili su razni pritisci zbog rata, dok zadnjih 15-ak godina mještani odlaze iz ekonomskih razloga. Bačani kažu kako odlaze svi, bez obzira na nacionalnost, samo što oni koji imaju državljanstva država koje su u EU mogu lakše otići.
Već sama vožnja kroz ta sela pokazuje kako tu, barem trenutačno, gotovo i nema nikakve perspektive. Ceste su prepune rupa, kuće stare i oronulih fasada. Dio travnjaka neuređen je i zapušten. Na ulicama nema ni ljudi tako da se stječe dojam da je mjesto pusto.
– Mi jesmo na kraju svijeta, kako sami kažemo, ali smo nekada imali sve što nam je bilo potrebno. Još prije rata imali smo redovite autobusne linije, liječnika, stomatologa... Danas gotovo da nemamo ništa od toga. Osuđeni smo na umiranje i bojim se da za relativno kratko vrijeme ovdje više neće biti nikoga. Mladi će otići, a stariji pomrijeti. Ostat će samo zidovi kuća kao i zidovi nekadašnjih ekonomija koje su sada prazne – kaže Kata Pelajić, predsjednica Hrvatskog kulturno-umjetničko-prosvjetnog društva Matoš iz Plavne.
Odavde granatiran Vukovar
Mještani Plavne kažu da je riječ o selu koje je tijekom posljednjih 25 godina pretrpjelo najviše promjena kad se govori o nacionalnoj strukturi stanovništva. Nekad je to selo imalo više od 60 posto Hrvata, prije rata više od 40 posto, a danas samo 20 posto. Dio mještana je otišao, dio odlazi i sada, a u isto vrijeme naseljene su izbjeglice srpske nacionalnosti iz Hrvatske i BiH. Mještani se i danas sjećaju 1991. godine kada su ta sela i okolica bili prepuni vojske i dobrovoljaca. Tjednima je i s tih prostora granatiran Vukovar. Bila su to i vremena kada su mještani, zato što su Hrvati, napadani i verbalno i fizički. Pelajićima je zapaljena i ulazna kapija kao i rolete kuće, a suprug Miroslav kamenovan je jer je Hrvat. Bilo je i slučajeva bacanja bombi na kuće, „dragovoljnog” preseljavanja... Sve je prijavljivano policiji, ali nikad nitko nije osuđen zbog toga. Istraga se svodila na zaključak da su Hrvati sami sebi zapalili kuće ili bacili bombe kako bi lažno prikazali da su ugroženi.
– Nema ovdje više ničega. Kako očekivati od mladih da ostanu kada nemaju gdje raditi. Nekadašnji pogoni su zatvoreni, a novih nema. Usto, ako si Hrvat po nacionalnosti, teško dobivaš posao. Jednostavno nije dobro, s tim da više nema problema kao nekada. Sada nam je glavni problem kako preživjeti – ističe Kata Pelajić dodajući kako se u najgore vrijeme nisu svi ponašali neprijateljski prema njima. Govori i o primjerima susjeda Srba koji su ih čuvali i pomagali. I susjeda i prijateljica Snežana Bunoza, inače Srpkinja, kaže da je nekada bilo puno problema, ali da ih više nema.
– Bilo je svega ovdje. Palili su ljudima kuće, bacali bombe, napadali, vrijeđali... Nikad se nije saznalo tko je kriv za to, ali pretpostavljamo da se radi o domaćim ljudima. Međutim, to su radili samo neki, ne svi – rekla je Snežana Bunoza.
O teškoj ekonomskoj situaciji o kojoj govore mještani svjedoče i ekonomije koje se nalaze u okolici sela. Sve su danas prazne i napuštene. Objekti u kojima je radilo na stotine radnika propadaju, a u stajama nema stoke. Novi vlasnici, koji su ih preuzeli kroz privatizaciju, zadovoljili su se obradom plodne zemlje tako da nema neobrađenih površina. I šećerana je nakon privatizacije preseljena. Neke procjene govore da je u općini u proteklih 20-ak godina nestalo oko 3000 radnih mjesta. Samo u Plavnoj vidjeli smo dvadesetak kuća koje se urušavaju, dok ih je na desetke napušteno. Ista je situacija i u drugim selima. U takvom ozračju Hrvati u tome dijelu Vojvodine pokušavaju se organizirati i djelovati kroz četiri udruge koje njeguju tradiciju, kulturu i običaje. Organiziraju nastupe, predavanja, promocije knjiga... Međutim, i tu je problem novac jer sve četiri udruge zajedno od općinskih vlasti za svoje funkcioniranje godišnje dobiju manje od tisuću eura.
Hrvatski jezik u školama
Udruga Matoš smještena je u prostorijama nekadašnje prodavaonice i tamo će biti sve dok vlasnik ne odluči ponovno je iznajmiti nekome. Novi Sad, Subotica i Beograd su daleko, a od službenoga Zagreba nema konkretne pomoći. Prepušteni su sami sebi pa su preko Hrvatskog nacionalnog vijeća i srbijanskog ministarstva obrazovanja, iako prema zastupljenosti stanovništva na to nemaju pravo, ishodili da djeca u osnovnim školama u Vajskoj i Plavnoj uče hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture.
– I na taj način pokušavamo sačuvati jezik, običaje i tradiciju. Pomažu nam tu dosta i Hrvatski Crveni križ i Grad Zagreb. Nažalost, to nismo uspjeli napraviti u Baču – kaže Željko Pakledinac, član Izvršnog odbora pri Hrvatskom nacionalnom vijeću i dopredsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini koji živi u Vajskoj.
Kaže i kako je Hrvatima u Vojvodini bilo bolje dok je općinu vodio DS. Imali su svoje predstavnike u vlasti i mogli upozoriti na neke probleme. Danas općinu Bač vodi Srpska napredna stranka koja im, kako kaže, ne odmaže, ali i ne pomaže.
– Ovaj slučaj s paterom Špeharom sve nas je još jednom uznemirio, to prije što to nije prvi takav napad. I meni su prije dvije godine prijetili telefonom da će mi baciti bombu. Kad je policija pronašla odgovornu osobu, optužnica nije podignuta jer djelo nije počinjeno – kaže Pakledinac.
Ipak, prvi čovjek općine, član Vučićeva SNS-a, tvrdi da ovdje nije riječ o zločinu iz mržnje i etničkim napetostima.
– Ovo je očigledan primjer zločina iz koristoljublja. Osoba je otprije poznata policiji i uhićena je. Nema tu nikakvog nacionalnog predznaka jer mi svi ovdje živimo u zajedništvu. Bilo je nekih incidenata, ali to su pojedinačni ekscesi. Svima nam je najveći problem zamrlo gospodarstvo koje pokušavamo oživiti kako bi nam svima bilo bolje – kaže predsjednik Skupštine općine Bač Borislav Antonić.
Župnik Štefković s druge strane podsjeća na neke događaje koji upozoravaju da problema još ima i treba ih aktivno rješavati. Tako je prije dvije godine u crkvu patera Špehara bačen suzavac, a prije mu je pucano i kroz prozor. Proteklih nekoliko godina dogodilo se i nekoliko ubojstava, a u pravilu su stradavali nesrbi.
>> Franjevac iz Bača još u šoku, napadač uhićen zato što je stopirao policijski auto
>> Bačkom gvardijanu napukla lubanja, napadač u pritvoru
Kako je ono Brkic rekao Pupovcu ako ti se ovde ne svidja idi tamo de ti je sigurnije !!! Sumnjam da bi i jedan politicar RS danas tako nesto nekome rekao !!