Za koliko je hrvatskih državljana, od njih 288 za kojima je raspisana međunarodna tjeralica, zatraženo ustupanje kaznenog progona Hrvatskoj ili pak izdržavanje zatvorske kazne u nekom od domaćih zatvora, Ministarstvo pravosuđa jednostavno rečeno - ne vodi nikakvu evidenciju!

Potrebna inicijativa

“Ministarstvo pravosuđa nema podatke o tome koliko je država od RH zatražilo preuzimanje kaznenog progona ili preuzimanje izvršenja”, piše o odgovoru Ministarstva Večernjem listu na pitanje o kojem se broju naših državljana, do sada nepoznatog javnosti, za koje je zatraženo ustupanje kaznenog progona ili izdržavanje kazne, radi.

U nastavku odgovora, zvuči doista paradoksalno, navedeno je kako jedino mogu reći da “najveći broj takvih zahtjeva dolazi iz država u našem okruženju (Srbija, BiH, Slovenija, Mađarska), onih država na čijem području borave ili žive naši državljani (Njemačka), te onih država čiji državljani sezonski posjećuju Hrvatsku pa dolaze u situacije da postanu žrtve kaznenih djela počinjenih od strane naših državljana (Češka)”.

Inicijativa za preuzimanje kaznenog progona ili njegova provođenja mora doći od države u kojoj se vodi kazneni postupak, odnosno suda koji je mjerodavan za provođenje presude u državi presuđenja. Drugim riječima, ne pokaže li neka druga zemlja spremnost i volju da se pobrine za nekoga poput Dragana Paravinje, osumnjičenog za teško ubojstvo i pokušaj silovanja Antonije Bilić, državljana Hrvatske i Srbije, naše pravosuđe nema rješenje za takav problem. Taj podatak neugodno je iznenadio Vesnu Škare Ožbolt, bivšu ministricu pravosuđa.

– Ne mogu vjerovati! Osnovni problem u konkretnom slučaju je to što još uvijek nije proširen sporazum o izručenju koji su 2010. godine potpisali ministri Bošnjaković i Malović (ministri pravosuđa Hrvatske i Srbije, op.a.) – kaže V. Škare Ožbolt. Tvrdi da se sporazum po kojem se Srbiji mogu izručiti hrvatski državljani samo zbog ratnog zločina ili organiziranog kriminala treba proširiti, jer je cijela lepeza kaznenih djela ostala izvan toga sporazuma. Dakle, nameće se logično pitanje tko će i kada zasukati rukave da bi 288 “manekena” s međunarodnih tjeralica napokon smjestio gdje treba.

Tim više što su nakon uhićenja Paravinje u susjednoj BiH u nas krenula prepucavanja tko je zapravo zakazao (policija ili pravosudni aparat), dopustivši mu da bez ikakvih problema šeće Hrvatskom. Da je reda nužno uvesti u čitav sustav najbolje govore i podaci o “probranom” društvu 288.

Nisu bili u Hrvatskoj

Među tim osobama nalazi se 18 ubojica (ukupno 36 osoba traži se zbog kaznenih djela protiv života i tijela), pet osoba koje su počinile seksualne delikte (silovanje ili spolni odnos s djetetom). Na popisu kriminalaca za kojima su raspisane međunarodne tjeralice nalazi se i njih 126 zbog krađa, teških krađa, razbojstava ili razbojničkih krađa. Čak 88 osoba traži se zbog gospodarskog kriminala. Za njih 33 međunarodna je tjeralica raspisana zbog zloporabe droge. Kada se sagleda čitava statistika, ispada da je 40 osoba za kojima je raspisana međunarodna tjeralica počinilo neko kazneno djelo koje sadrži elemente nasilja. Koliko je poznato, oko 200 osoba, hrvatskih državljana, čija slika krasi međunarodnu tjeralicu, isključivo koristi pogodnosti hrvatskog državljanstva, pa prema tome ispada da velik dio njih nikada i nije bio u Hrvatskoj, a još manje živio na njezinu teritoriju.

Trenutačno se na području Hrvatske nalazi samo jedna osoba za kojom je raspisana tjeralica zbog ubojstva. Inače, policija nema podatak koliko tih osoba ima i državljanstvo još neke zemlje. Također kažu da ne postoji mehanizam kojim bi to šaroliko društvo mogli kontrolirati, jer je kriminalistički nadzor ukinut reformom kaznenog zakonodavstva još 1998. godine.