Bila sam u šoku i nisam bila svjesna da se to nama događa. Sa svih su strana bacali kamenje i betonske blokove i samo smo sagnuli glave barem da se malo zaštitimo. Policije uopće nije bilo i tek kada sam na benzinskoj crpki zapomagala i tražila neka netko pozove policiju, nakon 20 minuta pojavio se jedan policajac – priča Dragana Majstorović iz Šiškovaca kod Vinkovaca koja je sa svojom majkom Anom, prijateljicom Renatom Bičanić i njezinim suprugom Zlatkom bila na utakmici hrvatske rukometne reprezentacije s Francuskom u utorak u Novom Sadu i u povratku doživjela kamenovanje.

>>"Napali su nas prvo sjekirom, a onda betonskim blokom"

Sve se dogodilo na Futoškom bulevaru, širokoj prometnici koja vodi prema izlazu iz Novog Sada gdje se kolona vozila iz Hrvatske spontano formirala jer su gosti iz Hrvatske mislili da će biti sigurniji ako ih je više. Prvo su dva automobila pogođena betonskim blokovima, priča Dragana, a nakon 50 metara veća skupina uglavnom mladića od 20-tak godina s medicinskim maskama preko lica i kapuljačama počela je bacati odlomljene ivičnjake i komade betona na automobile. Vidjela je kako zadnje vjetrobransko staklo jedan od nasilnika razbija sjekirom što ju je šokiralo i tada se uplašila i za svoj život.

– Na sve je strane frcalo staklo jer su razbili oba bočna stakla i tu sam "zaradila" ogrebotinu na sljepoočnici i pokušavala sam rukama zaštititi kćer. Srećom, prošli smo bez ozbiljnijih ozljeda. Nisam ni mogla zamisliti da bi ovako što mogli doživjeti iako često idemo na utakmice naše reprezentacije bez obzira koji sport, ali najviše volimo rukomet – kaže Ana Majstorović dodajući da je vlasnik crpke odmah došao i sa suprugom pomagao koliko je mogao, a i sam se zgražao što ti divljaci rade.

– Nismo imali nikakva hrvatska obilježja koja bi ih mogla, možda iritirati, ali njima je izgleda bilo dovoljno vidjeti hrvatsku registraciju. Dok smo onako izmrcvareni čekali policiju na benzinskoj crpki, prolazio je neki crveni "Yugo", a dvojica mladića iz auta su nam psovali majku – kaže Dragana priznajući da se strah koji je tada doživjela ne može ni s čime usporediti.

– Upravo sam jela sendvič kada je počelo kamenovanje i komadići stakla frcati na sve strane. Prva misao mi je bila što su im tri žene i vozač mogle toliko zla nanijeti da nas napadaju betonskim blokovima i sjekirama. Poslije sam čula na srbijanskim vijestima da smo ih navodno provocirali spominjući Vukovar što naprosto nije istina. Nismo se mislili zaustaviti, ali smo morali jer ih je bilo na desetine oko ceste i na samoj cesti tako da jednostavno nismo mogli proći. U autu smo našli tri komada betona, a u automobilu zagrebačkih oznaka sjedio je čovjek krvave glave. Bojala sam se, kada su nam razbili bočna stakla, da će Zvonka izvući iz auta – kaže Renata pokazujući kako je još boli desna ruka od udaraca.

U napadnutoj koloni na Futoškom bulevaru bio je i javni bilježnik iz Vinkovaca Igor Vajcl.

– Prvu skupinu napadača kod tržnice uspio sam izbjeći, ali ubrzo su se na nas okomili oni koji su bili duž cijele ceste. Očito je sve bilo dobro organizirano jer je sve bilo dobro "pokriveno". Jedan komad betona pao je na haubu i odbio se na vjetrobransko staklo, ali nije ga razbilo – kaže Vajcl.