Profesori sa sedamnaest fakulteta u protekle dvije godine potrošili su milijun i pol kuna na kupnju naočala! Pojedine naočale bile su skuplje od 3326 kuna, a platili su im ih porezni obveznici.
Izuzetno skupe
Ta povlastica koju su iščitali iz kolektivnog ugovora izašla je na vidjelo nakon što su od Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta tražili još 383.618 kuna, a za koje su zaključili da imaju pravo jer su ih kupili prije 16. ožujka. Tada je Povjerenstvo za tumačenje temeljnog kolektivnog ugovora zaključilo da im kolektivni ugovor ne daje tu povlasticu. U ugovoru stoji da zaposlenici imaju pravo na pomoć pri kupnji medicinskih pomagala čije troškove djelomično pokriva Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, a ako je iznos koji treba “pokriti” veći od 3326 kuna.
Tu su nedorečenost profesori koristili kupujući izuzetno skupe naočale sve dok Povjerenstvo nije zaključilo da u prijeko potrebna pomagala ne spadaju naočale, zubne proteze i slični dodaci. U 2010. godini kupili su naočala u vrijednosti 529 tisuća kuna, a u 2011. za 880 tisuća kuna. Kupnju naočala na račun proračuna koristili su profesori samo sa Zagrebačkog i Osječkog sveučilišta.
Prvaci u kupnji profesori su Fakulteta strojarstva i brodogradnje s pola milijuna kuna, slijede ih oni s Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta sa sto tisuća kuna manje te Fakultet političkih znanosti sa sto tisuća kuna.
– Ovakvi slučajevi dokaz su da su pregovori o kolektivnim ugovorima nužni jer ima slučajeva da se proračunska sredstva troše u najmanju ruku neetično. Novac ne mogu tražiti natrag, ali neću platiti iznos koji su tražili – kaže Jovanović napominjući da su njegove naočale stajale 1500 kuna. Tih nepunih 400 tisuća kuna, koje trenutačno traže, nije im do sada isplaćeno jer je u proračunu za prošlu godinu nestalo novca na toj stavci. Ivan Juraga, dekan FSB-a, ne vjeruje da su profesori njegova fakulteta potrošili pola milijuna kuna, ali zna da su kupovali skupe naočale.
Dekan se čudi
– Kad sam prvi put vidio tu mogućnost, bio sam iznenađen, a osobito kad sam vidio brojke. No uvjeravali su me da je to zakonito i potpisao sam jedan ili dva zahtjeva otkako sam dekan. Ne znam kakve su to naočale, može ih se naći za 1000 kuna. Ja imam troje naočala i ni jedne ne koštaju toliko! – kaže Juraga. Drži da, ako država želi pomoći, može subvencionirati manje iznose.
– U kolektivnom ugovoru ima paradoksa. Na primjer, kod nas su bile predviđene naknade za rad u opasnosti, kao što je rad blizu vatre i s kemikalijama, ali se proglasilo da su u opasnosti i oni koji rade na kompjutoru. To smo riješili u posljednjih godinu i pol otkad sam dekan. Takve su situacije apsurdne i treba vidjeti kako je do njih došlo – kaže dekan Juraga.
Nije problem u naocalama i nebi trebalo dizati galamu. Ako su profesorima potrebne onda neka ih imaju.