Noć se nadvila nad kijevski Trg nezavisnosti, no u zgradi pored barikada jedno je svjetlo još upaljeno. Odvjetnik Jaroslav Babić (39) priprema prijedlog zakona o lustraciji koji bi zabranio osobama svrgnutog predsjednika Viktora Janukoviča zapošljavanje u državnim službama. Na udaru bi se trebali naći ljudi iz tajnih službi, ruski špijuni, policajci, političari...
Babić je glavni odvjetnik najekstremnije revolucionarne grupe, Pravi sektor, koja je na barikadama Molotovljevim koktelima i palicama odbila napade specijalne policije. Ni sada se ne osjeća sigurno. Na stolu drži pištolj. Posebno je oprezan nakon što je prošli tjedan na zapadu zemlje likvidiran istaknuti član njihove grupe. Dok slaže papire, prostorijom odjekuju “Ratnici svjetla” hrvatskog pjevača Thompsona. Stih “Heroji se nikad ne zaboravljaju” budi mu emocije. Pripadnici Pravog sektora u njemu vide stotinjak revolucionara domoljuba palih u okršajima za bolju Ukrajinu.
Metak štiti bolje od prava
Novi zakon kaznio bi odgovorne za “masovno ubojstvo”, kako Babić naziva krvoproliće snajperima prije 47 dana. Pokret Pravi sektor ovih se dana pretvara u političku stranku, a iako nema zastupnika u parlamentu, preko desnih stranaka Swoboda i Udar sutra će uputiti zakon u proceduru. To bi trebao biti drugi dio ukrajinske revolucije započete u studenom.
– Zaživi li zakon o lustraciji, otvorit će se novo poglavlje ukrajinske povijesti – napominje.
Smatrao sam se napola Srbinom, ali su me razočarale poruke s Fejsa: Ti si izdajica, razbijaš pravoslavno bratstvo s Rusijom
Jaroslav Babić oduvijek je volio povijest. Kao malom dječaku otac mu je pričao o njihovim “jugoslavenskim korijenima”, o porijeklu obiteljskog prezimena. Očevi preci živjeli su u okolici Novog Sada, u današnjoj Srbiji, kada su Turci krenuli u osvajački pohod na Europu. Bježeći u 18. stoljeću odlučili su se skloniti u regiji Lugansk u istočnoj Ukrajini. Tada je to bio dio carske Rusije, a s obzirom na zajedničku pravoslavnu ispovijest, ondje su pronašli novi dom. Zbog masovnog prebjega regija je uskoro dobila naziv “Nova Srbija”.
– Prije revolucije u Ukrajini smatrao sam se napola Srbinom. Obiteljska legenda na mene je ostavila snažan dojam – kaže Babić.
U Kijevu, gdje je rođen, upoznao je lokalne Srbe. U Srbiji je pak stekao prijatelje preko Facebooka te s njima održavao vezu.
U međuvremenu se zaposlio u jednom kijevskom odvjetničkom uredu. Osim redovnog posla, 2008. branio je 15 ukrajinskih nacionalista uhićenih pri prosvjedu. Prekomjerna upotreba sile potaknula ga je da postane odvjetnik privedenima. Svi su dobili zatvorske kazne između tri i 10 godina. Bio je duboko razočaran.
– Postalo mi je jasno da zakon ne vrijedi u korumpiranoj Ukrajini – kaže.
Učlanio se u desničarsku političku organizaciju Ukrajinska nacionalna skupština (UNA).
– Shvatio sam da vas metak može zaštititi bolje od prava – ističe.U studenome je sa zanimanjem pratio prve proteste na Majdanu odnosno Trgu nezavisnosti. Nisu ga impresionirali. Štoviše, bio je uvjeren da je riječ o šaci plaćenika koji traže puštanje iz zatvora Julije Timošenko, optužene za potpisivanje štetnog energetskog ugovora. – Radi nje riskirati zdravlje i život bilo je besmisleno – kaže. Prosvjedi su počeli nakon što je Janukovič odbio potpisati sporazum s Europskom unijom.
Foto: Reuters/PIXSELL
– Zbog EU i nekakvog nejasnog sporazuma također nije bilo vrijedno umrijeti – ističe. Jednostavno nije vjerovao u izbijanje revolucije. Čak je jednom i na televiziji rekao: “Ne vjerujem u Maidan. Ne vidim volju naroda, ne vidim nešto veliko”.
No, 30. studenoga bio je na ulici tijekom privođenja grupe studenata. Počeo je mijenjati stav. Vidio je Ukrajince željne promjene, uvođenja pravila, poštene vlasti... Dolazio je svaki dan na barikade. U to vrijeme nekoliko desničarskih grupa osnovalo je Pravi sektor, ustanički pokret. Babić mu je pristupio. Potpuni zanos zahvatio ga je 19. siječnja u Ulici Hruševskog, mjestu najžešćeg sukoba.
– Tada sam vidio čudo samoorganizacije. Bez ikakvog upravljanja s vrha, bez šefa, ljudi su pronalazili svoje mjesto na barikadama, surađivali, svatko je bio dio događanja – napominje. Nastavio se dopisivati sa svojim prijateljima u Srbiji. Neugodno ga je iznenadio njihov stav: “Ti si izdajica, razbijaš pravoslavno bratstvo s Rusijom. Bit ćeš razočaran Unijom”. Objašnjavao im je da se on ne bori za EU, već za Ukrajinu kao samostalnu europsku državu.
– Nisam mogao shvatiti zašto vjeruju Moskvi i vijestima iz Rusije, a ne meni. Pa ja sam od početka bio dio revolucije, stvarao sam je – kaže. Na internetu je našao upute za izradu molotovljevih koktela. Na kupnju materijala, pištolja, pancirke, hrane i drugih potrepština potrošio je 16.000 kuna.Prijatelji su preko Facebooka doznali da je član Pravog sektora. Iz Srbije je dobio poruke: “Ti si terorist, fašist, luđak, radiš za američki FBI”.
– Tada sam prvi put shvatio zašto se Srbi i Hrvati ne razumiju. Između njih je procijep, potpuno drugačiji pogled na događaje. Isto je s Rusima i Ukrajincima – kaže Babić. U medijima je vidio kako četnici s Rusima postavljaju barikade na Krimu. Njegovi prijatelji s Facebooka to su podržavali. Sve ih je izbrisao. Molotovljeve koktele još je srčanije bacao na oklopljene policajce.
U rano jutro 21. siječnja pale su prve žrtve. Prosvjednik iz Bjelorusije, Mihail Loki Žiznevski, usmrćen je snajperom. Tri dana kasnije održana je počast. U zgradi Ukrajinskog doma okupilo se mnoštvo ljudi. Jedan čovjek na gitari predvodio je odavanje počasti. Pjevao je nepoznatu pjesmu, no riječi su bile razumljive. Bili su to Thompsonovi “Ratnici svjetla”.
– Osjetio sam snažnu energiju, a i ostali dečki bili su oduševljeni – prisjeća se Babić. Slavenski jezici, hrvatski i ukrajinski, različiti su, no masa je razumjela stih “Heroji se nikad ne zaboravljaju”.
– Bio je to emotivan trenutak, svi smo bili dirnuti, a pjesma je pojačavala naše osjećaje – kaže.Gitarist koji je otpjevao pjesmu zove se Vasiliuk Novojar. Član je ukrajinskog folk metal benda Tin Soncia (Sunčeva sjena). Motivi njegovih pjesama su mitska povijest, ljubav prema domovini, ukrajinska tradicija... Na koncertima i okupljanjima sada ima i poseban repertoar od desetak Thompsonovih pjesama. Pjeva ih na tečnom hrvatskom jeziku.Članovi Pravog sektora zainteresirali su se te na internetu čitali o Thompsonu. – U njegovim pjesmama su univerzalne vrijednosti poput slobode, ljubavi prema zavičaju i Bogu – ističe Babić. Saznali su da se borio u ratu braneći od okupacije rodno selo. – On je hrvatski revolucionar, baš poput nas ovdje – dodaje.
Proruski aktivisti, ruska manjina, Moskva i svrgnuti Janukovič nazivaju ih fašistima, nacistima, banditima, kriminalcima i ultradesničarima. Pravi sektor odgovara da je to propaganda.
– Mi nismo protiv Rusa. Nego protiv ruskog imperijalizma – kažu u grupi.
Tvrde da ih se napada na isti način kao i Thompsona, što ih je dodatno vezalo uz hrvatskog pjevača.
– Mi smo patrioti. Želimo Europu slobodnih nacija – ističe Babić.
Simbol otpora potlačenih
Pravi sektor podržao je novu ukrajinsku vladu iako se nisu slagali s izborom dužnosnika. No, za mnoge od njih, uključujući Babića, način povlačenja ukrajinske vojske s Krima jednak je izdaji – vlada nije na vrijeme spriječila referendum, vojnici nisu dobili upute, nisu pokušali privesti proruske militante. Smeta im što je vlada javno poručila narodu da je Ukrajina preslaba za otpor.
– I Hrvatska je bila bez vojske i međunarodne pomoći pa je pružila otpor. Hrvati su bili spremni umrijeti za svoju zemlju i slobodu – kaže Babić. Ukrajinski ministar obrane odstupio je prošli tjedan.
Pravi sektor ima 10.000 članova spremnih na oružanu borbu, no ne žele ilegalni rat. Čekaju i dalje odluku vlade i uključivanje u službenu vojsku. No, vlada je tek sudjelovala u likvidaciji njihovog člana. U noći na petak istekao je ultimatum vladi u kojem su tražili istragu i odlazak ministra unutarnjih poslova. Što će se sada dogoditi nitko ne zna.
– Počne li rat, u borbu ćemo ići uz Thompsonove pjesme. On je simbol otpora slabih i potlačenih – ističe Babić. Na rascijepanoj političkoj sceni građani traže nova lica, drugačije političare. Dok se to ne dogodi, barikade će ostati na ulicama Kijeva.
– Čeka nas novi val revolucije – ističe Babić. Sprema u torbu prijedlog zakona o lustraciji pa oblači crni kaput. Prostorijom odjekuje Thompsonov glas. Uz “Ratnike svjetla” Babić izlazi u mrak. Još jedna neizvjesna noć nadvila se nad Ukrajinu.
MOgli bi taj zakon napokon i kod nas primjeniti.