Dan uoči stravične željezničke nesreće u Rudinama 24. srpnja kada je iz tračnica iskliznuo nagibni vlak DMV 7123 pri čemu je šestero putnika poginulo, a 55 ozlijeđeno, strojovođa koji je u njemu krenuo iz Splita nakon dolaska u Zagreb prijavio je kako je vlak tijekom putovanja imao problema s nagibnim mehanizmom. Poruka o smetnji upravljanja elektronike, naveo je strojovođa, javila se nekoliko puta tijekom vožnje, a problem je riješen resetiranjem tipkom na upravljačkom stolu.
Sumnja se u ispravnost
Taj dosad potpuno nepoznat podatak naveden je u dokumentu s datumom 3. kolovoza koji sadrži izvješće o provedenom postupku rješavanja kvara nagibne tehnike DMV-a 7123 HŽ-ove tvrtke Održavanje vučnih vozila, zadužene za servisiranje vlakova.
Večernji list posjeduje taj dokument, no on nije sastavni dio istražnog spisa koji je na Županijskom sudu u Splitu otvoren potkraj srpnja, a u kojemu se za nesreću krive bivši direktor u HŽ-u Ivan Medak (58), direktor tvrtke In trade, uvoznika neodgovarajućeg retardanta kojim je tretirana pruga, Ivan Tomašković (34) te njegov tast Jozo Bazina (58), savjetnik u njegovoj tvrtki.
Dokumenta s opisom problema koje je vlak imao dan prije, kad mu se blokirao nagibni sustav, uopće nije bio, doznali smo od osoba uključenih u istragu ove nesreće. Nije bio poznat ni tijekom policijske i državnoodvjetničke istrage. Naši sugovornici primili su na znanje da postoji sumnja u ispravnost vlaka koji je imao nesreću te navode kako će i te detalje ispitati. To, međutim, ne mijenja činjenicu da je pruga tretirana neprikladnim sredstvom zbog kojega vlak nije mogao kočiti. Najpreciznije bi bilo reći da je sada otvoreno pitanje je li retardant jedini krivac za isklizavanje vlaka.
Pogrešno naginjanje sanduka, piše u novootkrivenom dokumentu, problem je koji se i prije javljao pri laganoj vožnji te nailasku vlaka na skretnice ili lošije dijelove pruge, pri čemu se nije uključivala nagibna tehnika, koja inače vlak osigurava od iskliznuća iz tračnica te uvelike utječe na sposobnost i sigurnost vožnje u trenutku kada prekorači dopuštenu brzinu.
Nagibni je mehanizam vlaka istog dana, dakle 23. srpnja, resetiran te se poruke o smetnjama nisu javljale nakon testa funkcionalnosti. Vlak je nakon testiranja poslan u Bjelovar pod brojem 771, iako inače na toj ruti ne vozi nagibni, a u Zagreb se vratio kao prazna kompozicija te je ujutro otpremljen za Split kao kobni vlak 521.
Ometan rad istražitelja
Dodatni problem moglo bi biti i to što policija, Državno odvjetništvo, ali ni splitski sud dosad nisu dobili rezultate istrage o nesreći koju provodi HŽ-ovo povjerenstvo. Neki članovi povjerenstva navode da nisu imali nikakve uvjete za normalan rad na mjestu nesreće te da su ondje uzalud potrošili vrijeme jer nisu obavili osnovni zadatak – cjelokupni pregled vlaka neposredno nakon iskliznuća.
Tvrde da čak i rutinsko očitavanje brzinomjerne trake nije bilo moguće obaviti iz nepoznatih razloga ni mjesec dana nakon nesreće, a da je zapis koji im je na kraju predočen nemoguće kvalitetno analizirati. Razlozi za to su banalni – brzina je zabilježena na istoj vrsti papira kakvu koriste stari telefaksi na kojima slova izblijede već za nekoliko dana. Povjerenstvo za istragu nesreće u Rudinama do danas nije pregledalo vlak te prema tome nije utvrđeno je li on u trenutku nesreće bio tehnički ispravan.
Jedan od članova povjerenstva, pozivajući se na svoju savjest, prije tjedan dana uputio je čelnicima HŽ-a pismo u kojem izričito upozorava da, bez obzira na izjave policije i istražnog suca, ne može staviti svoj potpis ni na kakav zaključak o uzroku nesreće sve dok se ne razriješi nekoliko bitnih stvari. Posebno naglašava da se ne zna je li protuklizni uređaj radio, kao ni kako on treba djelovati u situacijama kada su uvjeti na pruzi identični onima u Rudinama. Kao vrsni poznavatelj tehnologije vlakova, postavio je nekoliko pitanja koja se nameću svakom željezničaru.
Nejasno je, kaže, je li vlak izbacio na tračnice pijesak koji treba smanjiti trenje te na taj način spriječiti moguće proklizavanje, a nepoznato je i je li prisilno bila uključena magnetska kočnica. Nakon nesreće nisu izmjereni profili kotača, a nije napravljen ni pregled njihovih kotrljajućih površina. Paradoks je i što još nije pregledano glavno računalo u vlaku iz kojega je moguće izvući podatke o svemu što se s vlakom zadnjih dana događalo.
Prvi nalaz o činjeničnom stanju kod izvanrednog događaja
Prvi nalaz o činjeničnom stanju kod izvanrednog događaja - nastavak
đpucar Zbog takvih naivaca i jesu ovakvi članci. Vozilo za održavanje je bilo bez strojovođe koji je iskočio i ne znamo kako kočnica radi bez vozača. Činjenica je da je strojovođa iskočio, ne zbog nagibnog mehanizma i ostalih gluposti kojimama ti vjeruješ već zato što nije mogao zakočiti.