Može li se s 0,5 posto proračuna imati nacionalnu kulturu

Gospodin Jakov Sedlar je dokazao da se može raditi i bez sredstava iz proračuna. Neka nam kaže kako se to radi.Sredstva iz proračuna su takva kakva jesu i oni koji o njima ovise mogu se pokriti onoliko koliko im je pokrivač dugačak. Ili, ako su nezadovoljni, neka uzmu kredite. No, tada moraju dokazati da ono što rade, nešto vrijedi. Naviklo se dobivati a nije se opravdavalo uloženo. Snimali su se politički motivirani filmovi o ljubavi, bratstvu i jedinstvu, zločinima hrvatskih branitelja, po nacionalnim kazališnim kućama orgijaju performeri, razigrana djeca troše a kad netko kaže dosta, proglase ga fašistom i pišu protestna pisma centrima moći u svijetu. I još bi novaca. Kao sindikati zaposlenih u državnim ustanovama i institucijama. Njima se svima, kao, mora dati. Za ostale ih nije briga. Tako više ne ide. I zbog toga je, međuostalim, propala Jugoslavija. Živilo se, moglo se, imalo se... dok se sve nije urušilo. I oni bi opet. Da, ali sa drugim pravilima i u skladu sa mogućnostima. Kultura nam je potrebna, to ntko ne spori. Ali,ponavljam, u skladu sa mogućnostima! Možda će i Kulturnjaci 2016. to vremenom shvatiti. Ovo malo čime se raspolaže nije djeljivo "i po babi i po stričevima".

oni koji odlucuju u prosjeku su ispod prosjeka naroda, a to kompenziraju sa agresivnoscu, lazima i obmanama, i jos su nepismeniji od onih koje zastupaju