Tomislav Karamarko, ministar policije i bivši šef obavještajne službe, osoba koja je u proteklih nekoliko mjeseci i te kako iskušala svoju političku snagu u hrvatskoj javnosti, u trenutku kada je HDZ izložen velikoj aferi i očekuje velike negativne posljedice odlučio se na potez koji su mnogi očekivali mjesecima – ulazi u HDZ! I to u trenutku kada je Hrvatska demokratska zajednica potpuno uzdrmana objavom afere o crnim fondovima i kada mediji objavljuju liste onih koji su po svoju “pinku” dolazili izravno na stranačku blagajnu, a do izbora ostaje tek tri i pol mjeseca.
Za mnoge u HDZ-u stiže time i jedna dobra vijest. Sam čin službenog ulaska u stranku dogodit će se u utorak ili srijedu i time će i Karamarko i HDZ odigrati jaki predizborni potez. Karamarko, naime ulazi u dobro mu poznatu stranku, jer je, u počecima uvođenja političkog pluralizma u Hrvatskoj, krajem osamdesetih i početkom 1990. sudjelovao u osnivanju, tada najnacionalnijeg pokreta, HDZ-a Franje Tuđmana. Ovaj konačni Karamarkov korak smanjit će nervozu mnogima u stranci jer je uporno odbijao poduzeti konačni korak i učlaniti se ponovno u HDZ. Posljednji događaji oko “crnih fondova” sigurno su smanjili predizborni rejting stranke koju sada vodi premijerka Jadranka Kosor, a koja ga je u proteklih nekoliko mjeseci uspijevala održati, čak i povećavati, tako da više nije ostalo vremena za “spasonosna rješenja”. I Kosor i vrh stanke, ali i Tomislav Karamarko, morali su se odlučiti trenutačno. Nova velika afera u čijem je središtu HDZ, ustvari predstavlja i dobar tajming za ovakve poteze.
Šeks bio kočničar
Karamarkov ulazak dobit će tako i simboličku vrijednost. I posljednji put kada se vraćao u javnu službu, a bilo je to prije tri godine, u vrijeme ubojstava Ivane Hodak i Ive Pukanića, Karamarka je državni vrh pozvao kao svojevrsnog spasitelja. Učinio je to tadašnji premijer Ivo Sanader, uplašen događajima i trenutkom u kojemu se nije znalo hoće li se nastaviti atentati na pripadnike hrvatske društvene elite. Karamarko u vlast tada ulazi kao nestranački čovjek, što mu je zasigurno bio temelj za kasnije praktično ponašanje u službi. Prilično nezavisno. Karamarko se u posljednje dvije godine premetnuo u jednog od ključnih ljudi zaduženih za slamanje korupcije u državi, a vrijeme je pokazalo, time i slamanju korupcije u samom vrhu države.
Karamarkov ulazak u HDZ, dakle, nije nikakva slučajnost. HDZ jest poput grogiranog boksača i svi se sada u političkom spektru Hrvatske pitaju – hoće li uopće ostati na nogama do posljednje runde parlamentarnih izbora. U stranci je zazvonilo na “crvenu” uzbunu, i nitko u preostalom vodstvu stranke ne može više biti strpljiv niti čuvati “figu u džepu”. Moraju spašavati imidž stranke, ali i osobnu vjerodostojnost. Vidljivo je to i iz medijskog istupa Vladimira Šeksa, koji se zdušno potrudio javnosti objasniti kao je afera “crni fondovi” rođena u “paklenom” umu Ive Sanadera te je u cijelosti stao braniti stranački vrh i HDZ kao instituciju.
Šeks je proteklih mjeseci često spominjan kao mogući “kočničar” angažiranja Tomislava Karamarka u HDZ-u, a to je objašnjavano time da bi, ulaskom tako individualno jakog političkog igrača u sam vrh stranke, zasigurno umanjilo i dio Šeksove karizme u vrhu stranke. S druge strane i Jadranka Kosor bila je jako oprezna kada je u pitanju bio angažman Karamarka. Znala je da im, nakon što su dvije HDZ-ove vlade poslušno odradile posao i za haaški Tribunal te nakon drakonskih presuda Anti Gotovini i Mladenu Markaču – “bježi” njihovo tradicionalno biračko tijelo.
Kontroverzan istup
Ovih se mjeseci i unutar HDZ-a sve otvorenije izražavala bojazan da bi se prvi put moglo dogoditi da dio HDZ-ovih birača apstinira i ne izađe na parlamentarne izbore. Taj trenutak kolidira sa sve izražajnijim istupima Tomislava Karamarka. Prije nekoliko mjeseci do tada izrazito šutljivi ministar policije počinje učestalije javno istupati. U svega nekoliko mjeseci uspjelo mu je izgraditi svoj jedinstveni politički “brend”. Od Bleiburga, do obljetnica i godišnjica, od okupljanja ratnih veterana, policajaca, Karamarko je započeo političke istupe. I formirao se u političara kojem se najviše vjeruje kada govori da se do konačnog nacionalnog pomirenja Hrvata dolazi jednakim tretiranjem nacističkih i ustaških, kao i poslijeratnih komunističkih zločina. Karamarko bez ostatka zaziva u svemu lik i djelo pokojnog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana, a Domovinski mu rat predstavlja najveću svetinju. U jeku svog političkog brendiranja Karamarko ima i jedan kontroverzan istup, zbog kojega su se zgrozili mnogi na hrvatskoj ljevici.
Govoreći o svojoj tradicionalnoj tezi, izjednačavanju zločina nacista, ustaša i komunista, Karamarko je ustvrdio da ga vrijeđa kada ga nazovu (samo) antifašistom. Objasnio je da je to (antifašizam) tek “polovica” njega, a da je, isto tako i antikomunist.
– Samo nenormalan čovjek nije antifašist, ali i antikomunist – objašnjavao je, s obzirom da su mnogi zapamtili tek on prvu polovicu. Ovaj lapsus sigurno će biti “izvlačen” u predizbornoj kampanji. No, najjaču snagu, zbog koje je sada presudno važan i Kosor i HDZ-u jest – Karamarko sigurno crpi iz pozicije ključne osobe koja provodi borbu protiv korupcije u Hrvatskoj. Uz Mladena Bajića, glavnog državnog odvjetnika, naravno.
Pokušaji da ga se odmakne od HDZ-a
I jednadžba je time složena. HDZ je toliko oštećen korupcijskim aferama, da, bez obzira što su sve akcije pokrenute pod premijerskom palicom J. Kosor, to nije dostatno da bi hrvatski birači bili uvjereni da se isplati njezinoj vlasti dati još jednu izbornu šansu. Svjesna toga, pregovarala je, rijetko izravno, mjesecima s Karamarkom. No, uspjeha nije bilo jer, pojednostavljeno rečeno, HDZ je Karamarka želio dobiti “po jeftinoj cijeni”, dakle uvrstiti ga na svoje predizborne liste, inaugurirati ga kao osobu koja će im povratiti domoljubne glasove, ali istodobno nisu željeli Karamarku izgraditi poziciju unutar stranke koja bi mogla poremetiti postojeći odnos snaga u vrhu.
Stoga je Karamarko čekao i razmišljao i o drugim opcijama, primjerice onoj da osnuje svoju nezavisnu listu. Bilo je i pokušaja da ga se odmakne od HDZ-a, pa se tako govorilo i o opciji da ga se gurne u politički pakt s Željkom Rohatinskim, guvernerom HNB-a. Pokazalo se da su to bile dezinformacije. Kako će Karamarka dočekati u HDZ-u? Kao spasitelja ili kao smetnju? – To ovisi o tome hoće li on svojim dolaskom ojačati one koji bi trebali osigurati budućnost stranke, ili one koji ne valjaju, kažu u tradicionalističkim krugovima unutar stranke. Većina stranačkog članstva vrlo je ljutito zbog korupcijskih afera i traže “čistku”, odnosno nastavak “čistke”. – Neka odu i daju ostavke svi koji su se zaprljali – kažu. Kako bilo, činjenica jest da se Karamarko kao čimbenik uvijek pojavljuje (ili vraća) baš u posebno dramatičnim uvjetima.
>>>>>>>