Zašto se premijeru Zoranu Milanoviću toliko sviđa politička i intelektualna ostavština narodnog tribuna Stjepana Radića? Nakon što je na jučerašnjoj sjednici Vlade podržao da se 8. kolovoza proglasi Danom sjećanja na hrvatskog političara Stjepana Radića, Milanović se upitao tko je danas njegov pravi sljedbenik. Doveo je u pitanje da Radić najviše “pripada” Hrvatskoj seljačkoj stranci, čiji je čelnik Branko Hrg predložio da se na takav način obilježi sjećanje na poznatog političara, ali 20. lipnja, na dan atentata na njega.
– Pitanje je tko je danas njegov baštinik i baštinik njegove politike i njega osobno, jer je on dao apsolutan pečat kao izraženo socijalan čovjek, panslavist, a tada se to tako govorilo, i izraziti antiklerikalac – rekao je premijer Milanović te dodao da je Radić na neki način i kontroverzan. Podsjetio je i na to da su partizani presudili Radićevu ubojici Puniši Račiću.
– Povijesna je pravda i paradoks da je velikosrbin Puniša Račić, nakon što ga je napao i na njega pucao, kaznu služio u vili na Dedinju. Izvukli su ga odande beogradski partizani i likvidirali – naglasio je premijer. Što premijer Milanović ima zajedničko sa Stjepanom Radićem? Očito je da nije panslavist kao njegov slavni prethodnik, ali se utjecaj Radića može tražiti u socijalnoj politici i, što je vjerojatnije, antiklerikalizmu. O odnosu Radića prema Crkvi stidljivo se piše od uspostave demokracije u Hrvatskoj. Možda i zato što bi neke njegove izjave, koje je dao prije 90 godina, i danas izazvale sablazan u nekim krugovima. Poznata je Radićeva izjava da treba vjerovati u Boga, ali ne u popove. To je jedna od njegovih blažih izjava. Posebno je bio osjetljiv na miješanje klera u politiku.
“Kada naši biskupi pišu političko pismo i kada oni hoće da budu i politički vođe, onda je naša dužnost da to prosudimo i ako treba osudimo”, rekao je jednom prilikom Stjepan Radić.
>>Milanović: Pozdravljam inicijativu za spomen-dan Stjepana Radića
Milanović je očito prošao kurs povijesti Jovana Deretića.