Izgledalo je kao trenutak lucidnosti ili rezultat dobrog PR-a kojim će dramatične okolnosti nakon Linićeva političkog amoka šef SDP-a okrenuti u svoju, korist SDP-a i Vlade. Dan uoči sjednice predsjedništva SDP-a, Zoran Milanović je naizgled netaknut Linićevim optužbama, opušteno govoreći o ocjeni Europske komisije o mjerama koje je Vlada predložila za smanjenje prekomjernog deficita, ničim izazvan zasluge pripisao i Slavku Liniću. Zatim je slegnuo ramenima sa simpatičnom grimasom koja je govorila da je to bilo pošteno reći. Bio je to premijer i predsjednik SDP-a, a ne Zoran Milanović!
Tada se činilo da su mediji nasjeli na insajderske informacije, jer će on sutradan šarmantno citirati Milana Bandića: "Neka institucije države odrade svoj posao!" te kao zreo lider opći interes staviti ispred osobnih osjećaja. Dakle, da neće predložiti izgon Linića jer on ipak nije "kolumnistica" Aleksandra Kolarić te mu se po mnogima i najboljem ministru koji je vladu koliko toliko držao vezanu tankom socijaldemokratskom niti za Plan 21, može oprostiti "ljubavni ispad", osobito imajući u vidu i premijerov doprinos takvom njegovu stanju. Time bi Milanović pokazao svoju lidersku, a ne luzersku veličinu. Ovako, istjerivao je lisicu, a sada ima posla sa zvjerinjakom. Na jedvite jade dobio je mizernu zadovoljštinu bez ikakva političkog značenja. Štoviše, u očima javnosti i stranačkog članstva izgubio je legitimitet za vođenje i Vlade i SDP-a. I što je najgore, opći je i snažan dojam da nas je osudio da trpimo tko zna do kada ovo mrcvarenje kojem je jedini preostao smisao očuvanje vladajućih fotelja za koje su SDP-ove ulizice, poltroni i izdajice u stanju "krepat, ma ne molat". Ako Milanovića i njegove Marase i Jovanoviće tako tretiraju njegovi, što očekuje od nezaposlenih, osiromašenih i razočaranih.
Iako je Glavni odbor SDP-a podržao Vladu, najupečatljivija je poruka o teško premostivu raskolu između onih koji vjernost SDP-u izražavaju iznošenjem svoga stava i onih koji to čine izražavanjem vjernosti vođi. Kakav autoritet ima vođa čijim se radom izruguju ne nabrijani hadezeovci, ogorčeni birači ili razočarani simpatizeri, već njegova politička obitelj!? Kakav autoritet ima vođa koji se okružuje poslušnicima koji svojim istupima samo produbljuju jaz? I što bi od tog autoriteta ostalo da ga se rastereti klijentelizma i egzistencijalnog oportunizma?
Što god Milanović sada učinio, bit će propitivan kroz prizmu rezultata glasovanja i rasprave na Glavnom odboru SDP-a. Odluke koje je komotno mogao donositi više ne može bez unutarstranačkih potresa, pa čak ni rekonstruirati Vladu. Novim ministrima nije lako biti prije svega zamjena ministrima koji su se zamjerili premijeru. Komadinov istup kojim brani ministre od revanšizma govori da su se unutarstranački odnosi, nasuprot željama Josipovića, već prelili na odnose u državi i da je slučaj Linić, unatoč želji premijera, sve samo ne gotova priča. SDP bez Linića isti je kao i s Linićem, to više što se on, i nakon izgona, osjeća dijelom SDP-a. Dok je Vlada bez Linića možda i na dobitku. Ali, nakon ulizivačkih istupa i prolivene žuči za rasprave o izgonu Linića nanesen je težak udarac i SDP-u i Vladi. Premijer se ispričao za "jednodnevnu svađu koja nije hrvatski problem", ali sada ćemo mjesecima svjedočiti njegovim pokušajima konsolidiranja SDP-a umjesto da se bavi izbornim obećanjima. Milanovića je poput kletve dohvatila Linićeva sugestija s početka mandata da bi funkciju premijera trebao odvojiti od vođenja stranke.
Navodno Josipović ruši Milanovića jer će ga ovaj sunovratiti na predsjedničkim izborima. Zoki, samo naprijed, imaš moju podršku!