Nakon 2040. godine očekuju se nove i još drastičnije promjene od onoga što je našoj generaciji donio internet i razvoj digitalnih mobilnih komunikacija. Promjene koje će donijeti nove tehnologije i dodatna globalizacija (a time i veća kompeticija) neminovne su i očekuju zaista svakoga.
Nema želje za novim znanjem
– Jedini koji trebaju pokrenuti promjene sami su pojedinci, i to na svom osobnom primjeru – kaže Hrvoje Balen s učilišta Algebra. Kaže da to spominje zato što smo sami krivi što posljednjih godina ulažemo u cjelokupno javno obrazovanje više od prosjeka EU (5,1% BDP-a), a zauzvrat većina naših tinejdžera u dobi 15 godina ne zna točno izračunati najkraći put između dva grada ili koliko će, primjerice, uštedjeti ako je drugi proizvod koji kupuje na popustu od 30 posto. Zato što roditelji vrlo često u svojoj lijenosti i osjećaju nemoći vjeruju da će sam sustav umjesto njih najbolje odlučiti što će njihovo dijete studirati ili koju će srednju školu upisati vodeći se kriterijem da je za njihovu djecu jedino dobro ono što im se nudi „besplatno“.
Nadalje, zato što se npr. IT sektor u Hrvatskoj preobrazio u jedan od najbrže rastućih izvoznih sektora koji je samo prošle godine narastao za 50 posto – unatoč, a ne uz pomoć središnje države. Od 2,9 milijuna hrvatskih stanovnika u dobi od 15 do 65 godina tek 86 tisuća njih mjesečno odluči naučiti nešto novo kroz bilo kakav oblik učenja – od besplatnih predavanja i otvorenih tečajeva na internetu, preko lokalnih inicijativa vrlo često financiranih iz fondova EU pa sve do tečajeva, seminara i programa obrazovanja u organizaciji raznih institucija. Kaže da bi se svatko od nas trebao zapitati što je svake godine sam napravio da promijeni sebe i nauči nešto novo i bude bolji, kad već ne možemo očekivati da svatko od nas bude vođa promjena društva. Saša Jurković s portala Posao.hr preporučuje onima koji se žele prekvalificirati da, dok se sustavi ne poslože, pokušaju volontirati kroz razne prakse i to kod poslodavaca kod kojih bi htjeli raditi – da nauče posao i dokažu se budućim poslodavcima.
Medicina i tehnologija
Što se tiče tržišta rada, Hrvatskoj danas nedostaje liječnika, informatičara, stolara, bravara, varilaca... Problem je što se navedena zanimanja ne populariziraju dovoljno u osnovnoj školi. S druge strane, mnogi liječnici nakon završenog školovanja zbog puno boljih financijskih uvjeta odabiru raditi kao prodajni predstavnici u farmaceutskoj industriji. Jurković kaže da su u Hrvatskoj liječnici uistinu potplaćeni s obzirom na školovanje i ulaganje u vlastito obrazovanje pa nije ni čudo da odlaze raditi u inozemstvo ili se okreću srodnim industrijama. Kaže i da su zanimanja budućnosti okrenuta prema medicinskoj struci i tehnologiji. Sigurni smo da će se tražiti računalni analitičari, sistemski inženjeri, programeri, softver developeri, marketinški stručnjaci za nove platforme – što su sve zanimanja koja se tako brzo pojave na tržištu da za njih nema „formalnog“ obrazovanja.
