Strašan požar buknuo je u Rimu 18. srpnja 64. godine, a trajao je pet i pol dana, zapisao je povjesničar Tacit. Od 14 rimskih okruga, samo su četiri ostala pošteđena. Zanimljivo je da, osim Tacita, samo još Plinije Stariji spominje taj požar.

Potpaljivanje Rima tradicionalno se pripisuje suludom caru Neronu, koji je navodno u buktinji htio naći inspiraciju za novu pjesmu. Bio je uvjeren da je bogomdani umjetnik, pa je navodno i umro s onim poznatim: “Oh, kako velik umjetnik umire sa mnom!” Po drugima, Neron je uz paljevinu, prebirući na liri, recitirao “Propast Troje”, danas izgubljeni starogrčki ep. Tacitova primjedba da je Neron za vrijeme požara bio podalje od grada, u Anciju, trebala je caru dati alibi. Tacit ističe i da se nakon požara Neron vratio u grad i iz vlastita fonda organizirao pomoć za stradale, dobavljao hranu te čak otvorio svoje palače da se pogorjelci u njih sklone... Kako god bilo, Rim je nakon požara urbanistički mnogo sređenije sagrađen, a podignuta je i Neronova Zlatna palača - Domus Aurea.

Nerona je na vlast dovela majka Agripina nakon što je otrovala svoga muža (ujedno ujaka) cara Klaudija. Uskoro se Neron pokazao vrlo okrutnim. Pogubio je mnoge ugledne Rimljane i konfiscirao njihovu imovinu. Dao je otrovati svoga brata Britanika, a potom i vlastitu majku. Zatim je ubio Bura i suprugu Oktaviju da bi oženio svoju ljubavnicu Popeju Sabinu. Nekoliko godina kasnije nju je istukao do smrti kad mu je prigovorila što je cijeli dan bio na konjskim utrkama u cirku. I treću suprugu, Mesalinu, dao je ubiti. Vodio je skupe ratove na Istoku uzalud pokušavajući osvajanja. Mnogo je novca trošio na kazalište, cirkuske igre i raskošan život. Često je i sam nastupao kao glumac, pjevač, svirač i trkač na dvokolici. Kad se proširilo uvjerenje da je on izazvao veliki požar, okrivio je kršćane i zapovjedio njihova masovna pogubljenja. Tada je razapet i sveti Petar.

Već 65. godine Neron je dojadio svima. Skovana je urota, ali osujetio je zavjerenike i dao ubiti 18-oricu. Jedan od urotnika, filozof Seneka, sam se ubio. Napokon, 68. godine, Senat je Nerona proglasio neprijateljem rimskog naroda i osudio ga na smrt, ali ovaj put on je preduhitrio svoje krvnike - oduzeo si je život 9. lipnja 68.