Pitala sam profesora Mandića: "Ima li nade za svjetlo?" On mi je odgovorio: "Ima nade, dat ćemo vam svjetlo." Prije operacije, na Svetu Luciju, molila sam za barem malo svjetla i danas vidim vaše obrise, vidim svjetlo koje dolazi izvana kroz prozor, raspoznajem dan i noć... Prije je sve oko mene bila samo magla. A kada nemate ništa, a onda odjednom možete razlikovati dan od noći, kada možete vidjeti da se netko kreće pokraj vas ili sjedi uz vas, to je strašno, strašno puno.
Riječi su to gospođe Lucije Čuline koja je nakon pune 62 godine života, prije samo nekoliko dana, izišla iz mraka i odlučila svoje iskustvo podijeliti s nama. S njom smo razgovarali samo pet dana nakon operacije koju je sa svojim timom obavio prof. dr. Zdravko Mandić, predstojnik Klinike za očne bolesti u KB-u "Sestre milosrdnice".
– Rođena sam slijepa, naslijedila sam to od majke. Ni moja 37-godišnja kći Vlatka ne vidi. Ne vide ni moja tri unuka. Andreju je 14 godina, Andrei 12, a Ana-Mariji 10. Svi su naslijedili moju bolest, a ja se s njom nosim i borim cijeli život. Radila sam posao telefonistice, živim sa svojom malom mirovinom, članica sam Saveza slijepih, brinem se o svojoj kćeri i unučadi... Prihvatila sam svoj hendikep i naučila sve vještine slijepe osobe. Obilazila sam prošlih godina liječnike i pitala ih može li se za mene išta učiniti. Svi su slijegali ramenima i govorili mi da nemam zjenice, da je to urođeno i da se tu ništa ne može – kaže nam gospođa Lucija.
Sreća nakon tragedija
Ali bolest koja ju je nedavno dovela na hematologiju u Vinogradsku bolnicu bila je poput prsta sudbine. Vidjevši je slijepu, ali punu života, liječnik s hematologije uputio ju je svojim kolegama oftalmolozima.
– Liječnici su mi usadili veliku nadu i promislila sam kako će mi se život možda ipak promijeniti. I doista, nakon mnogih tragedija, život mi je napokon donio golemu radost. Majka me napustila kad sam bila novorođenče od samo osam dana. U životu sam bila tučena, premlaćivana, maltretirana, živjela sam s djetetom od nekoliko mjeseci na minus dvadeset. Mogla bi se knjiga napisati. Ali, nada da će biti bolje nikada nije nestala. I eto, u ovim godinama dobila sam svjetlost i nadu – emotivno, ali staloženo govori gospođa Lucija, a suze nije moguće zadržati. Ova hrabra žena puna je nove životne energije i nade, jer liječnici će pogledati i njezinu kćer i njezine unuke i vidjeti može li se i njima pomoći.
– Pitali su me da li sam doktorima nešto dala. Pa, što bih im ja mogla dati od 1700 kuna mirovine? Ali, da imam zlata i dijamanata, sve bih im dala jer oni su meni dali svjetlo!
– Kada mi je gospođa Lucija rekla "vidim vaše brkove, vidim vašu kosu, vaše naočale" bio sam sretan, očaran... Kao čovjek i kao liječnik. A ona je plakala i smijala se u isto vrijeme, skočila na nas liječnike, izljubila nas... Bio je to trenutak neopisive radosti. Ne sjećam se da me ikada u dugogodišnjoj karijeri preplavio tako snažan osjećaj sreće. Rijetki su doživljava takve trenutke s ljudske i profesionalne strane. Svojim mladim liječnicima tada sam rekao: "Eto, vidite, zašto se studira medicina! Znam da vam je teško, mučite se, imate mali milijun problema, ali kada doživite ovakve trenutke, čovjek sve zaboravi, zadovoljan je što je upravo u ovoj struci, jer može pomoći" – kaže nam prof. Mandić, tražeći riječi kojima bi nam dočarao minute kada je pacijentici otvorio oko nakon operacije.
– Moram priznati da sam očekivao skromniji rezultat i da gospođa Lucija neće toliko vidjeti. Prvi su rezultati, šest dana nakon operacija, odlični i vjerujem da će se s vremenom ona vidjeti još bolje. Pregledat ću cijelu njezinu obitelj i vidjeti može li se i što učiniti da pomognemo njezinoj kćeri i unucima.
Gospođa Lucija boluje od nasljedne kongenitalne anomalije. Radi se o genetskoj anomaliji kada se osoba rađa bez šarenice, bez zjenice. Oko, i jedno i drugo, posve je bijelo. Zdrave leće u očima moraju biti posve prozirne, a kod gospođe Lucije od rođenja su bile pomalo zamućene, rožnice također. Bila je slabovidna dok se s vremenom i rožnica i leća nisu potpuno zamutile. Uz sljepoću, razvio se i glaukom, očni tlak, zbog čega stradava očni živac. Ukratko, kada je stigla prof. Mandiću, pacijentica je bila potpuno slijepa, bez šarenice, s bolesnom rožnicom, kataraktom, glaukomom.
Specijalna leća
– I što smo mi učinili? U jednom zahvatu, koji je trajao otprilike sat i pol do dva, obavili smo kompleksnu trostruku operaciju. Pacijentici smo presadili rožnicu, izvadili mutnu leću i ugradili novu, umjetnu leću. Postoji mogućnost da joj, u drugoj fazi, ugradimo i šarenicu, a svakako ćemo morati rješavati glaukom, i to uz pomoć specijalnog stenta, metode koju smo počeli raditi u ovoj godini. Pacijenticu čeka ista operacija i na drugim oku, s time da ćemo odmah pokušati nabaviti specijalnu leću s umjetnom šarenicom. Kako se radi o novom implantatu, za kupnju moramo dobiti dopuštenje HZZO-a – govori prof. Mandić te zaključuje da iza ove uspješne operacije stoji liječnički oftalmološki tim, dr. Dean Šarić, dr. Ivanka Petric i Valentina Lacmanović.
Tatamlata - bolest jest kongenitalna- to u prijevodu znači kako je osoba rođena s time. Vaš stav o rađanju djece s teškoćama smatram apsolutno nepriličnim i neopravdanim. Sve osobe imaju jednaka prava prema svim zakonima i prema Ustavu, pa takoko imaju pravo i na slobodu izbora žele li imati dijete ili ne. To što gospođa ima slijepu kćer i unuke nije teret. Danas činjenica da osoba ima oštećenje vida ne znači da će joj biti teško u životu, jer uz integraciju tih osoba u redovne škole i društvo, mogu imati mogućnosti za uspjeh sve sličnije nama osobama bez invaliditeta. Također, ako ste pročitali koliko godina gospođa ima, ne biste se čudili zašto nije ranije operirana. To se prije nije moglo, ali srećom, napretkom medicine danas je to moguće i zato se nadam da će i njezini unuci, ukoliko će to htjeti, otići na operaciju. Nisam se mogla suzdržati da ne dam komentar na Vaše misli. Nemojte ovo shavtiti osobno, ali ipak je moja struka rad s osobama s oštećenjem vida i želim pomoći drugima da također shvate kako biti slijep nije najgora stvar na svijetu. Napokon, mnogi od njih će Vam reći kako, da mogu birati između sljepoće i vida, nebi odabrali da budu videće osobe. Pozdrav