Dvije sutkinje Općinskog građanskog suda u Zagrebu donijele su različite presude u sporovima zbog tzv. stare devizne štednje koje svaka zasebno, Privredna banka Zagreb i Zagrebačka banka, vode protiv Ljubljanske banke i Nove ljubljanske banke.
Zaba izgubila, PBZ dobio
Zaba je 12. srpnja 2012. godine izgubila spor protiv dviju slovenskih banaka na iznos od 492.430 eura, dok je Jutarnji list objavio da je PBZ 27. srpnja 2012. dobio spor na iznos od oko 254 eura. Sutkinje su različito odgovorile na temeljno pravno pitanje o značenju “punomoći” koju je Ministarstvo financija (Mato Crkvenac) dalo našim bankama rješavajući problem stare devizne štednje. Banke su bile ovlaštene da “u svoje ime, a za račun Republike Hrvatske” pokrenu i provedu postupak utuženja i prisilne naplate deviznih depozita građana koji su pretvoreni u javni dug. Sudovi su prijašnjih godina presuđivali da sporna “punomoć” nije valjana pravna osnova za prijenos potraživanja pa su tužbe banaka odbacivane. Ali Vrhovni je sud utvrdio da sadržajno to nije samo punomoć nego da se radi o tzv. ugovoru o inkaso-cesiji koji nije uređen našim propisima, ali je uobičajen u našoj poslovnoj praksi te da su banke ipak aktivno legitimirane za utuživanje spornih potraživanja.
U jednoj reviziji radilo se o sporu koji je 2009. Zaba izgubila tražeći 68,2 milijuna eura pa su LB i NLB morali nadoknaditi troškove suđenja od ukupno 3,67 milijuna kuna. Vrhovni sud uputio je niže sudove da u ponovljenom postupku ocijene odlučne činjenice “koje dosad zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu cijenili”. Sutkinja koja je presudila u korist PBZ-a zauzela je stav da su banke s “ugovorom o cesiji” imale valjano ovlaštenje da dug naplate za račun države. Sutkinja koja je odbila tužbu Zabe temeljem Zakona o Vladi utvrdila je da je ministar financija morao imati ovlaštenje Vlade za ugovor o cesiji, a da je ono prema priopćenju sa sjednice od 19. travnja 2012. dano tek naknadno pa 10. svibnja povučeno. Kako, dakle, ministar nije imao ovlaštenje, ugovor nije sklopljen i banke nisu bile aktivno legitimirane da tuže slovenske banke.
Rogić se “pohvalio”
I postupak Vlade, iako nije utjecao na presudu, upućuje, zaključila je sutkinja, na to da i Vlada smatra da je ministar financija morao imati ovlaštenje. Dakle, dvije sutkinje zagrebačkog suda svaka su na svoj način ocijenile odlučne činjenice na koje je upozorio Vrhovni sud u svojoj revizijskoj odluci.
U povodu presude u korist PBZ-a naš financijski stručnjak Zdravko Rogić u Jutarnjem listu “pohvalio” se da je “Slovencima govorio: nemojte da naši sudovi na temelju presude Vrhovnog suda počnu donositi presude protiv Ljubljanske banke”. Ta je izjava u Bruxellesu, naravno, izazvala neugodno iznenađenje:
– Tražimo od obje zemlje da hitno pronađu uzajamno prihvatljivo rješenje za Ljubljansku banku. Bilo kakva izjava, radnja ili ponašanje koje ne ide u smjeru pronalaska rješenja u ovom trenutku jednostavno nije od pomoći – rekao je Peter Stano, glasnogovornik EK zadužen za proširenje EU.
Nepoznati su stvarni razlozi, ali najavljeni sastanak Zdravka Rogića i Franca Arhara neće se održati u utorak u Ljubljani, potvrdio nam je i zamjenik ministrice vanjskih poslova Joško Klisović.
Rogić je učinio štetu i sudstvu neutemeljeno ga prikazavši instrumentaliziranim.
>>Pusić: Povlačenje tužbi može, ali samo ako dogovorimo alternativu
Ako je pravna struka pravna struka jednaka za sve odvijetnike i suce i ako je nepristrana,pa kako se onda mogu od dva razlicita suca dobiti razlicite presude a strucnjaci su i jedan i drugi s pravovaljanim diplomama i poznavanjem pravne problematike renderirane kroz sudske slucajeve i parnice. Primjer ako je konacna odluka donesena na sudu nekog odredjenog stupnja, kako onda na visem stupnju se moze donijeti potpuno drugacija sudska odluka a jedan i drugi sud raspolazu s kvalificiranim sucima i odvijetnicima i donose sasvim drugacije odluke a pravo kao pravo jednako isto znaju i jedni idrugi..