UBOJSTVO IVANE HODAK: Mladen Šlogar Žila (62) na zagerbačkom Županijskom sudu nepravomoćno osuđen na 30 godina zatvora
Ljerka M. Hodak: Neka mu Bog sad pomogne da shvati što je učinio
- A sada neka mu Bog pomogne da shvati koje je zlo napravio, izjavila je Ljerka Mintas Hodak, majka ubijene Ivane Hodak.
- Ako ova presuda postane pravomoćna, imat ćete 30 godina za razmišljanje. Učinili ste strašno, prestrašno djelo. Nanijeli ste bol ne samo jednoj mladoj djevojci, njezinim roditeljima, obitelji i prijateljima nego društvu u cjelini. Nakon toga događaja, ljudi nisu mogli vjerovati da je moguće da se takvo što dogodi. Takav se čin ne može racionalno shvatiti i upravo zbog toga dio javnosti vjerovao je u teorije urota kojima se ovo vijeće nije zamaralo. Te teorije su išle tako daleko da su vas smatrali oružjem u nečijim rukama. Kakvo to oružje spava tamo gdje ste vi spavali i živi na način na koji ste vi živjeli u onoj nastambi i nehigijenskim uvjetima? – kazao je danas oko 14.30 Ivan Turudić, predsjednik sudskog vijeća, u sudnici zagrebačkoga Županijskog suda, Mladenu Šlogaru Žili (62), obrazlažući mu nepravomoćnu presudu kojom ga je osudio na 30 godina zatvora zbog ubojstva Ivane Hodak (26), 6. listopada 2008.
>>Ubojstvo Ivane Hodak: 60 fotografija slučaja koji je šokirao Hrvatsku
Kao da ga se ne tiče...
Šlogar, koji je izgledao kao da se cijela ta priča njega ne tiče, na izrečenu kaznu nije ni trepnuo. Tek je na upit suca kazao da je razumio presudu te da nema ništa za reći.
Izricanje presude, osobi koja im je zauvijek promijenila i uništila život, u sudnici su pratili majka ubijene djevojke Ljerka Mintas-Hodak, Ivanin dečko Ljubo Pavasović Visković te najbolja prijateljica Jelena Perčin-Babić. S koliko emocija su oni doživjeli sve što se proteklih godinu i pol događalo najbolje se vidjelo po Ljerki Mintas-Hodak, koja se na izlasku iz sudnice okrenula prema sudskom vijeću te tiho, gotovo jedva čujno kazala: – Hvala vam!
- Dobio je zasluženu kaznu, a sada neka mu Bog pomogne da shvati koje je zlo napravio, Ljerkin je komentar presude.
Jelena Perčin-Babić je o presudi kazala: - Zadovoljna sam presudom koliko to mogu biti u situaciji kakva je. Imat će o čemu razmišljati sljedećih 30 godina. Kod nas ne postoji doživotna kazna zatvora, no za Šlogara ovo jest jer će i umrijeti u zatvoru. Žalosno je što nakon svega osuđeni nije pokazao nikakve znakove kajanja tako da za njega i ne postoji primjerena kazna. O tome je li on zaista ubojica ne bih spekulirala, vjerujem da je vrijeme najbolji pokazatelj za sve - rekla je Jelena.
Hodak: Neka sada Šlogar kaže tko je naručio ubojstvo
Otac ubijene Ivane odvjetnik Zvonimir Hodak nije bio u sudnici na izricanju presude, a poznato je da je više puta tvrdio da mora postojati i naručitelj ubojstva.
- Teško je komentirati nepravomoćnu presudu, ali moram reći da sam s presudom zadovoljan, prvenstveno zbog toga što bi sada Šlogar mogao razmisliti o svemu i napokon kazati tko sve stoji iza toga ubojstva, tko ga je angažirao, ako je izvršilac", rekao je za Nacional Hodak.
Bešćutan i bezobziran
Obrazlažući presudu, sudac Turudić kazao je kako vijeće nedvojbeno smatra da je Šlogar počinio ono za što ga se teretilo. Odluku je vijeće temeljilo na Šlogarovim cjelovitim priznanjima koja je on dao na policiji, a zatim pred istražnim sucem u nazočnosti odvjetnika.
– Osim tih priznanja u kojima ste detaljno opisali što se tog dana događalo, protiv vas su postojali i nedvojbeni materijalni dokazi. Nađen je pištolj koji je vaše vlasništvo, na kojem su vaši biološki tragovi. Iz toga pištolja je pucano, iz njega je ubijena oštećenica. Vaš DNK nađen je na grickalici, odnosno nađeno je sedam od 11 genskih markera koji se poklapaju s vama. Vi ste izabrali, blago rečeno, neobičan način obrane, no to je vaše pravo. Prvo ste opširno pričali, a zatim ste šutjeli. U sudskoj praksi je to obično drugačije, no vaše je pravo da se branite kako želite – kazao je sudac. Osvrćući se na neke nelogičnosti iz Šlogarove obrane (kupnja šampona u Lushu, kretanje djevojke...), Turudić je kazao kako je iracionalno očekivati od nekog tko je živio na način na koji je Šlogar živio da mu obrana u svakom pogledu bude konzistentna. Objasnio je kako su upravo neke od tih nelogičnosti za vijeće jedan od dokaza da je Šlogar počinitelj.
Sudu nevjerojatna teorija da je bio nečije oružje
– Vaš je branitelj, uz kojeg ste davali iskaze i pred policijom i na sudu, sada prvi put naveo kako je moguće da ste vi svoju obranu naučili napamet te je onda izrecitirali. Ta tvrdnja nije ničim potkrijepljena. Vijeće nije vjerovalo u teorije zavjere ni u tvrdnje vaše obrane da vam je npr. grickalica podmetnuta. Po toj logici ispada da je policija znala kako će djevojka biti ubijena pa je na mjesto događaja podmetnula grickalicu da bi vas nakon četiri mjeseca mogla teretiti za ubojstvo – kazao je sudac. Šlogaru, osim neosuđivanosti, vijeće nije našlo ništa olakotno, a otegotno mu je nedostatak kajanja, bezobzirnost i bešćutnost.
– Sudu je bila nevjerojatna teorija da ste vi bili oružje u nečijim rukama te da ste nevinu djevojku ubili kao poruku nekome. Vi Ivanu niste vidjeli 14 godina, a ubili ste je da biste se riješili svojih frustracija. To što ste učinili protivno je svim ljudskim i Božjim zakonima. Imate više od 60 godina i to što ste u tim godinama pokazali toliku bešćutnost i bezobzirnost naprosto je prestrašno – zaključio je sudac Turudić.
Moram jos nesto dodat svom komentaru.
Slusala sam pledoaje vrlog suca i blo mi je tako lose kao pred najlosijom kazalisnom predstavom.
Sam pledoaje je djelovao toliko groteskno da je to bilo neizdrzljivo.
Sudac se obracao "pocinitelju zlocina " tako vazno kao da pred sobom ima stvarnog i svjesnog pocinitelja,a ne krhotinu od covjeka koji apsolutno nije svjestan o cemu se radi.Njemu je ionako sve ravno.Po mome,ovaj se proces s ovom osobom nije smio vodit na ovakav nacin .Ovo je bila lakrdija.
Mislim da ce ovo uci u anale sudskih promasaja,ukoliko nije nesto montirano.
Ovo je prosudba jednog obicnog gradjanina koji prosudjuje po zdravoj logici,ni po babu ni po stricevima,bez ikakvog interesa,skrivenih namjera,nista.!
I da, strašno mi je žao Ivaninih roditelja. Ne daj Bože nikome takvo zlo. Ja se s takvom patnjom i gubitkom ne bih tako dobro nosila. Nadam se da će pravda jednog dana biti zadovoljena.
Ovo je prestrasno da bi bilo istinito!
Ja se iskreno nadam da ce se i ovaj slucaj jednog dana rasvijetliti,ali do tada,tko ziv,tko mrtav.
Ne dao Bog nikom da osjeti samo dio patnje koju prolaze ovi nesretni roditelji!
O sucima ne bih puno,ali kao laik bolje bih presudila u ovom slucaju.
Mislim da ce se mnogi sloziti sa mnom,jer jedno je kazaliste,a drugo je zbilja.
Hvala nebesima da je konačno riješen slučaj ubojstva Ivane Hodak!
A priča je jednostavna i logična.
Mladen Šlogar, beskućnik i probisvjet, šetajući Zrinjevcem nakon obavljene kupnje nekih kozmetičkih proizvoda, tijekom sunčanog ranojesenskog dana slučajno je zapazio Ivanu Hodak. Šlogarovo iskusno oko odmah ju je prepoznalo unatoč tome što ju nije vidio više od 15 (petnaest) godina, točnije od kada je pokojna Ivana pohađala niže razrede osnovne škole. Slučajno se tog trenutka prisjetio da je prije petnaestak godina imao nekih neraščišćenih računa sa njezinim ocem, odvjetnikom Zvonimirom. Slučajno mu je palo na pamet da bi bilo zgodno da se osveti starom Hodaku i to tako da mu ubije kći. Slučajno je baš tog trenutka kod sebe imao nabijen samokres. Slučajno je taj samokres bilo jedino što je uspio sačuvati od svoje cjelokupne pokretne i nepokretne imovine, točnije od dva stana i svega što se je nalazilo u njima. Prateći Ivanu ušao je za njom u predvorje zgrade jer su ulazna vrata slučajno ostala otvorena zbog radova na stubištu. Tijekom počinjenja umorstva slučajno mu je ispala rezalica za nokte, inače sastavni dio njegovog velikog pribora za osobnu higijenu od kojeg se nikada nije odvajao. Zagreb je napustio pješice hodajući po savskom nasipu i sklonio se u okolici Zaprešića. Ovaj strašni zločin ostao bi nerazjašnjen da nekoliko mjeseci nakon umorstva dvojica pronicljivih policajaca slučajno nisu uhitili Šlogara zbog skitnje. Slučajno je u policijskoj postaji pronađen samokres među stvarima koje su oduzete prilikom pretrage sjenika u kojem je povremeno boravio Šlogar, a za koji se naknadno ustanovilo da je iz njega ubijena Ivana Hodak.
Također je slučajno što su u javnost puštane kontradiktorne informacije o kalibru i marki oružja iz kojeg je počinjeno umorstvo, o biološkim tragovima počinitelja te da li je pokojnica u trenutku umorstva bila trudna ili ne. Slučajno je i što sudsko vijeće, koje je Šlogara proglasilo krivim, nije ustanovilo što se je dogodilo sa fasciklom i papirima koje je Ivana Hodak uzela iz automobila neposredno prije ulaska u zgradu gdje je ubijena. Slučajno je što je Šlogarov branitelj osoba kojem je ovaj sudski postupak prvi predmet, u njegovoj odvjetničkoj karijeri, iz područja kaznenog prava.
Uvjeren sam da će se u ovoj priči prepunoj slučajnosti dogoditi još jedna. Predsjedavajući ovog sudskog vijeća, sudac Ivan Turudić, uskoro će napredovati, kao što je svojedobno napredovao i njegov kolega Marin Mrčela nakon uspješno odrađenog slučaja Norac.























