Lijeva kulturna hegemonija traje već punih sedamdeset godina

Hm, jedan od boljih članaka na ovu temu. Demokracija, ta vražja demokracija, sa svim svojim plusevima i minusima, kuca malo-pomalo i na naša vrata. Tko je pomislio početkom 90-ih da je to već riješena stvar, grdno se prevario, što je i vrijeme koje je u međuvremenu prošlo pokazalo. 90-ih smo se izborili za slobodnu Hrvatsku, boj za demokraciju, međutim, i dalje traje i trajat će. Koliko dugo? Zauvijek, zapravo, ali za one osnove (koje kod nas još uvijek nisu učvršćene i svako malo padnu) trebat će pričekati još neko vrijeme. Ako znamo da je židovski narod morao lutati 40 godina pustinjom nakon izlaska iz egipatskog ropstva, što je bio otprilike broj godina potreban da svi oni koji su rođeni i stasali u ropstvu umru i odnesu sa sobom ropski mentalitet, onda nama predstoji još oko 15-ak godina žestoke borbe s ostacima ropske, totalitarne svijesti, one kojoj je demokracija najveći neprijatelj, pa čak i onda kad je kao naši mediji i razne udruge "civilnog društva" na prvi pogled zagovaraju, a u stvarnosti guše sve koji imaju o bilo čemu mišljenje drugačije od onog etabliranog od strane pripadnika lijevo-liberalne hegemonije. Zanimljivo je pri tom za uočiti da je stanje na području demokracije danas gore nego što je bilo za ratnih 90-ih, neposredno nakon pada komunističkog totalitarnog sistema. Možemo zaključiti da je riječ o batrganju tih zaostalih totalitarnih snaga koje, uviđajući da im nema budućnosti i da su osuđene na nestajanje, upiru svim snagama upravo sada, jače nego ikad prije, ne bi li se nametnule i odgodile svoju skoru i neizbježnu marginalizaciju i kraj. Na sreću, sve je to uzalud. I sporo, ali sigurno, i u našoj zemlji učvrstit će se demokracija. Unatoč svemu ovome što danas gledamo i slušamo i zbog čega nam se može činiti da nikad nećemo izaći iz ove nedemokratske "antifašističke" kloake. Hoćemo. Ne kaže se bez razloga: "Najcrnji je mrak onaj prije zore." Hrabro!