Prošle je srijede oko 15 sati, pred sam kraj smjene, na razminiranju kanala Lipac između Soljana i Strošinaca u istočnoj Slavoniji od zaostale eksplozivne naprave poginuo 48-godišnji Igor Pezelj iz Splita, pirotehničar zaposlen u tvrtki Dok-ing razminiranje, a njegov 17 godina mlađi kolega prošao je, srećom, samo s gelerom u laktu. Poginuli Pezelj 48. je žrtva među pirotehničarima od kraja rata. Njegovi kolege ogorčeni su na poslodavce koji su u ratu za dobivanje posla cijene razminiranja srozali na nevjerojatne tri kune za četvorni metar.
Brzina se plaća glavom
– Mi se ne plašimo smrti, jer da je tako, ne bismo radili ovaj posao. Ali prosvjedujemo zato što nas poslodavci u smrt šalju za tri kune po četvornom metru. Ispada da je naš kolega poginuo za tri kune jer razminiranje tog kvadrata na kojemu je on nagazio na zaostalu eksplozivnu napravu plaća se bijedne tri kune. Zbog dampinških cijena pirotehničari su pod velikim pritiskom, jer da bi ta cijena bila isplativa za poslodavca, mi pirotehničari moramo raditi brže i više, a to se u ovom poslu plaća glavom – kaže 48-godišnji pirotehničar Mladen Jukičić zvani Juka iz Zagreba.
On i još 70-ak njegovih kolega iz cijele Hrvatske već su tri mjeseca bez posla. Razlog je to što tvrtke u kojima ti pirotehničari rade ne vide isplativost posla za tu mizernu cijenu.
– Od početka godine bilo je 199 radnih dana, a mi smo radili samo 112 dana. Ovih 87 dana smo bez posla zbog toga što neki poslodavci koji se bave razminiranjem, samo da bi dobili posao, ruše cijene ispod donje granice isplativosti. Do prije tri tjedna u Hrvatskoj nije radilo 200 pirotehničara, a sada ih je 70 bez posla. Naš nam je gazda rekao da ne može raditi po toj cijeni od tri kune po četvornom metru, jer mu se ne isplati – dodaje 35-godišnji Miroslav Gregurić zvani Grga, Jukina desna ruka u poslu razminiranja, također iz Zagreba.
U Hrvatskoj je žestoka konkurencija u ovom poslu. Djeluje 25 tvrtki koje se bore za posao koji plaća Vlada, a zbog te žestoke konkurencije i međusobnih podmetanja, cijena je četvornog metra razminiranog područja iz godine u godinu padala i dosegnula nevjerojatne tri kune. Pirotehničari kažu da je do prije koju godinu cijena bila od 10 do 12 kuna. U tom bespoštednom ratu tvrtki koje se bave razminiranjem, tvrde naši sugovornici, najlošije prolaze pirotehničari. Neki ostaju bez glave, drugi bez posla, a brojni su ostali i bez zarađenih plaća i plaćenih doprinosa, jer su neke tvrtke propale a da nisu podmirile obveze prema pirotehničarima.
– Naš posao u kojemu se najmanja pogreška plaća životom stoji tri kune po četvornom metru, a kvadrat košnje trave i oranja stoji najmanje sedam kuna. Da ne govorimo koliko se plaća četvorni metar postavljanja pločica ili laminata. Zato pozivam sve pirotehničare da ne rade po tri kune jer će nam se događati incidenti – ljudi će ginuti, a Vladu, koja plaća ovaj posao, pozivam da uvede reda i kontrolira te tvrtke koje ruše cijenu i rade po tri kune. Na koji način one mogu stvoriti profit ako rade po tako niskim cijenama – dodaje Mladen Jukičić Juka, koji taj posao radi već punih 20 godina, u ratu kao inženjerac, a poslije kao pirotehničar.
Sitna dobit
Njegov kolega Miroslav Gregurić Grga tvrdi da je prosječni dnevni trošak jednog pirotehničara između 2100 i 2400 kuna. U to je uračunat trošak plaće, smještaja, osiguranja, popratnog osoblja, prijevoza i amortizacije.
– Postoje propisane norme. Maksimalna je kvadratura za ručno razminiranje 150, a za strojno 450 četvornih metara. Nadzornik HCR-a može povećati tu površinu za još 20 posto, a povjerenstvo na neograničeno. Kada se poštuju propisane norme, pirotehničar nikada ne može dnevno razminirati više od 540 četvornih metara. Pomnožite to s tri kune i dobit ćete iznos od 1720 kuna, a poslodavac može imati neku sitnu dobit samo ako mu pirotehničar dnevno zaradi 2400 kuna. Tu je netko lud!? – računa pirotehničar Gregurić, naglašavajući da pirotehničari teško mogu zadovoljiti strogi Pravilnik o razminiranju i potrebu vlasnika tvrtki da po tim dampinškim cijenama nešto zarade.
možda je riješenje u društveno korisnom radu pa je tako moj prijedlog da se pukovniku sanaderu prilikom izricanja osude odredi i dopunska kazna u vidu razminiravanja bar 10.000 kvadratnih kilometara. mogao bi time opravdati čin koji nosi i napokon pokazati nekakvu korist kao sudionik domovinskog rata. mogao bi mu se pridružiti i general zagorec da napokon opravda odličja kojima se nakitio.