Svakog četvrtka jedan od kandidata koji se nije najbolje snašao u tjednu kuhinje određene regije napušta RTL-ov kulinarski show “3, 2, 1 - kuhaj”, a presudi mu i mišljenje Željke Klemenčić, jedne od članica žirija, inače urednice Mrvice, magazina o hrani.
Sudjelovanje u showu prihvatila je jer ga smatra srodnim onomu što inače radi.
Problematična paprika
– Kada sam pokrenula Mrvicu, odlučila sam se baviti svakodnevnom hranom, hranom koju kuham doma i na koju smo se svi više-manje naviknuli. U razgovoru s produkcijom na RTL-u shvatila sam da i oni žele emisiju u smjeru tradicionalne hrane pa sam lako pristala na sudjelovanje – kaže Željka.
Natjecateljima je zadovoljna, a priznaje da joj je najveće iznenađenje bila mlada Imoćanka Anka.
– Kad je riječ o poznavanju namirnica i njihova tretiranja, normalno je da su stariji kandidati u tome iskusniji, ali Anka je sa svojih 19 godina pokazala da uživa u hrani, da gotovo sve skuha bez problema i da je odrasla u kuhinji – priča Željka.
U ocjenjivanju jela pomažu joj gosti u žiriju koji se mijenjaju iz tjedna u tjedan, te Tomislav Špiček, stalni dio postave.
– S njim je pravo zadovoljstvo raditi, on je veliki profesionalac i zadužen je za tehnički dio, a ja sam strastveni amater. Špiček se jako uzruja kada kandidati nešto potpuno krivo skuhaju, a mene to ne dira previše. Kuhanje doživljavam kao zabavu, greške se događaju i ne smatram da se trebam sramiti ako mi jelo ne uspije – kaže Željka, koja uz trenutni posao na RTL-u redovito radi i na svom magazinu. Ideja za vlastiti časopis o hrani rodila se kada je shvatila da je njezin prijašnji posao, na kojem je po cijeli dan sjedila u redakciji, frustrira.
– On je nastao kada sam se poželjela osamostaliti, kada sam shvatila da me ne veseli biti na poslu od jutra do mraka i da ne mogu uskladiti svoje želje i potrebe. Najprije sam mislila napraviti samo blog, onda se to pretvorilo u portal koji radim s uskim krugom ljudi, a nakon pet mjeseci digitalno je izdanje dobilo i printanu verziju koja se naručuje putem interneta i stiže na adresu – zaneseno priča Željka kojoj je upravo zbog tog projekta velika želja bila imati vrt u kojem će pratiti cijeli proces od sijanja do branja jedne namirnice. Pronašla ga je u mjestu Brestovje, nedaleko od Zagreba, gdje nas je i ugostila.
– Vrt je prijateljevo nasljedstvo, a kako je znao da dugo maštam da imam zemlju na kojoj ću uzgajati svašta, dao mi je na korištenje dio vrta. Prvu sjetvu imala sam na proljeće prošle godine, a ove godine sam zbog angažmana na RTL-u malo zakinuta, ali sve ću stići – priča Željka.
– Najviše me zanimalo jesam li sposobna sama nešto uzgojiti, a kako to nije nešto od čega živim, neopterećeno se mogu time baviti – kaže Željka i otkriva da se u njezinu vrtu mogu pronaći razne vrste povrća.
– Uzgajam nekoliko vrsta salata, ciklu, blitvu, korabicu, raštiku, a prošle godine me jedino zezala paprika koja nikomu od susjeda nije rodila – kaže Željka. Ljubav prema hrani došla joj je spontano, i to kada je došla iz rodnih Vinkovaca u Zagreb na studij komparativne književnosti i rusistike.
Restoran joj nije u planu
– Tata je inženjer agronomije, a mama je uvijek doma kuhala i kada sam došla na studij, nisam znala ni jaje ispeći. No, nisam se mirila s lošim mesom u studentskoj menzi, a nisam shvaćala u čemu je problem. Tek sam poslije zaključila da smo mi doma uvijek jeli kvalitetno meso i zdrave namirnice, ali to je nekako bilo normalno, nismo to mistificirali. I tako sam iz gušta krenula kuhati – kaže pa nastavlja: – Ljudi koji vole kuhati, vole se i družiti pa sam vrzmanje oko štednjaka našla kao izliku za tulume i okupljanje ekipe.
Sve što je naučila o hrani naučila je sama jer, tvrdi, kad netko nešto hoće, onda to i može.
– Definitivno me mama nije naučila kuhati jer me tjerala iz kuhinje. Ona je bila protiv onog tipično slavonskog odgoja da žensko dijete do 13. godine mora znati sve skuhati. Mislim da je to dobra taktika jer sam rasterećeno prišla kuhanju i danas su mi priprema i jedenje obroka najsretniji trenuci u danu – priča Željka. Studij nikada nije privela kraju jer je na trećoj godini dobila stalni posao u Playboyu. U početku je radila kao vanjski suradnik, a sedam godina poslije, do trenutka kada je dala otkaz, bila je glavna urednica.
– Već tada sam ozbiljno zaronila u priču s hranom. Po prirodi sam fanatik i kad nešto zagrizem, ne puštam. Tako je i s hranom – kaže. Nema onoga što ne voli jesti, ali ima onoga što svjesno izbjegava.
– Nastojim što manje jesti rafiniranu hranu i bilo kakve grickalice. Sreća pa nisam sladokusac i lako sam se toga odrekla. Bosanski deserti koje će kandidati spremati u sljedećem tjednu pogubni su mi. U jedan kolač ide kilogram šećera, a ja toliko potrošim u šest mjeseci – smije se i priznaje da o otvaranju vlastitog restorana, što se možda čini kao logičan slijed, ne razmišlja.
– To bi značilo da sam hobi pretvorila u posao, a od toga bježim. Kuhanje u restoranu ne ide po principu ako nešto znaš skuhati doma, znaš i u restoranu, a i nekako mi se čini da bih bila bolja za pozadinske poslove – zaključuje Željka.
>> Slavni kuhar Rudolph van Veen otkrio nam je svoja 3 recepta
Samo naprijed, Željka!