Otkako je prije pet godina saznao da je tijekom transfuzije krvi u zagrebačkoj bolnici Rebro zaražen HIV-om, pacijent dan za danom živi svoj osamljenički život u iracionalnom strahu od zagrljaja supruge i unučice, bez prijatelja, bez izlazaka. U malom mjestu stalno bi ga sustizale predrasude i zato se drži po strani, nikamo ne izlazi, gleda televiziju i živi sa spoznajom da ne zna koliko mu je još ostalo...

No, uskoro će se u sudnici suočiti s liječnicima bolnice koju je tužio jer je tijekom operacije srca u listopadu 2003. transfuzijom primio zaraženu krv i jer su mu liječnici osam mjeseci tajili da mu je nalaz krvi granično pozitivan na HIV!

Tuže zbog duševnih boli
U ime njega, supruge i sina, odvjetnik Josip Mađarić u srpnju je podnio tužbu protiv KBC-a Rebro tražeći odštetu od 1,2 milijuna kuna. Preciznije, oboljeli pacijent zbog fizičkih i duševnih bolova traži 750.000 kuna, a supruga i sin još po 220.000 kuna za boli zbog njegova teškog invaliditeta.

Na Klinici za kardijalnu kirurgiju na Rebru 20. listopada 2003. rekonstruirana mu je aorta i zamijenjen aortalni zalisak te je primio transfuziju krvi. U bolnici mu je krv 5. i 18. studenog 2003. slana u Kliniku za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević” radi testiranja na antitijela HIV-a. Oba puta nalaz krvi bio je granično pozitivan na HIV, pa prof. dr. Josip Begovac iz Klinike za infektivne bolesti preporučuje ponovno testiranje.

No, bolnica Rebro to ignorira i otpušta ga. Premješten je 25. studenog u malu bolnicu izvan Zagreba i tamo ostaje do 20. prosinca 2003. Potom je na kućnoj njezi do sredine travnja 2004. Slijedi terapija u Krapinskim toplicama.

- KBC Rebro mu ni na koji način nije dao do znanja da mu je nalaz krvi HIV pozitivan, niti su s time bili upoznati liječnici bolnica u koje je premješten! Nitko mu nije rekao da mu je krv testirana na HIV, iako se ta pretraga ne smije raditi bez pristanka pacijenta. KBC Rebro skriva činjenicu da je pacijent HIV pozitivan i od njega i od liječnika koji su ga nastavili liječiti nakon operacije srca.

Prešućivanjem da je zaražen HIV virusom bolnica je ugrozila njega, obitelj, među kojima i malenu unuku, liječnike i osoblje u bolnici gdje je liječen nakon povratka iz Zagreba, kao i osoblje bolnice u Krapinskim Toplicama - ističe u tužbi Josip Mađarić.

Po povratku iz toplica tuženikov Zavod za kliničku transfuziologiju ga je 8. srpnja 2004. telegramom pozvao da dođe na ponovne pretrage krvi u Zagreb. Dan poslije upućen je u Kliniku za zarazne bolesti. Iako je od liječnika uvjeravan da je vjerojatno posrijedi greška, dr. Josip Begovac 10. srpnja 2004. obavijestio ga je da je definitivno zaražen HIV virusom. Započeo je odmah s anti-HIV terapijom.

Život u svojevrsnom getu
Danas je nesposoban za bilo kakav rad, sklon infekcijama, trpi bol u kostima, a psihički je daleko gore.

- Život mu se promijenio iz temelja. Iako živi sa suprugom, sinom, snahom i unukom, on živi u svojevrsnom getu. Kao čovjek srednje dobi zbog straha od prijenosa virusa, apstinira od seksualnih aktivnosti. Premda mu je objašnjen način prijenosa virusa na druge, on ima svoj pribor za jelo, svoje posuđe, jede zasebno, ima svoj sanitarni čvor...

Izbjegava fizičke kontakte s ukućanima, uglavnom se drži po strani, u kuću nitko od susjeda i prijatelja i ne dolazi. (Napomenimo, HIV se ne prenosi društvenim kontaktom, rukovanjem, zagrljajem... op.a) Nikuda ne izlazi, u stanju je teške depresije s često suicidalnim mislima.

Najgore je što živi u apsolutnoj neizvjesnosti, svjestan da je ni kriv ni dužan neizlječivo bolestan. Pitanje je vremena kada će se virus jače aktivirati, potresni su detalji iz tužbe protiv bolnice Rebro. Prema zadnjoj pretrazi od svibnja ove godine nalazi su mu sve lošiji...