Prvi put u posljednje tri godine jesen dočekujemo bez straha od novog smrtonosnog vala koronavirusa. Virus, dakako, nije nestao, no blaže su posljedice koje ostavlja iza sebe pa je suživot s COVID-om postao podnošljiviji. Kada je u proljeće 2020. godine pandemija zahvatila i našu zemlju pa nas zatvorila u kuće i zabranila nam da grlimo i ljubimo najmilije, apokaliptično se govorilo da nikada više ništa neće biti isto. Tri i pol godine kasnije ponašamo se uvelike kao da je pandemija ružan san koji se nikada nije ni dogodio.
Posljednjih tjedana pak pratimo i stravične posljedice koje je izazvala legioneloza u poljskom gradu Rzeszówu i okolnom području gdje je već u prvim danima odnijela 19 života. Svi umrli bolovali su i od drugih bolesti. Bez obzira na gore spomenuti zaborav, izbijanje legioneloze podsjetilo nas je, barem na tren, na sve proživljeno u pandemijskim godinama, ali i još jednom upozorilo da je priroda iznad čovjeka. A to često zaboravljamo.
– Kada je Svjetska zdravstvena organizacija u svibnju proglasila kraj pandemije, građani su, čini se, pogrešno shvatili (a inače volimo shvaćati stvari onako kako nam to odgovara) da je priča s COVID-om završena, prerezana i više ne postoji. Epidemiolozi su konstantno upozoravali da je virus i dalje među nama i ostat će prisutan, u ovom ili onom obliku. Osvrnemo li se unatrag, od originalne wuhanske varijante došli smo do omikrona, a virus je evoluirao tako da je postajao sve zarazniji, ali je pozitivno što usto nije postao i virulentniji. Dakle, virus se lako širi, ali na svu sreću, ne usmrćuje veliku većinu svojih domaćina na koje se proširi. Još je to uvijek isti SARS-CoV-2 virus, ali je doživio promjene na proteinima šiljka koje su mu omogućile da lakše uđe u ljudsku stanicu, no za sada, ponavljam, nije postao smrtonosniji. Sasvim su se drukčije pak ponašali SARS i MERS, koronavirusi koji su se ranije pojavili među nama, a oni su u visokom postotku usmrćivali svoga domaćina i zato su odjednom i nestali. Jer, ako se virus evolucijski razvija u smjeru da u visokom postotku usmrti inficiranu osobu, ni on ne može preživjeti. COVID-19 je "lukaviji"; pusti domaćina da preživi kako bi se mogao lakše širiti – prikazuje nam slikovito prim. dr. sc. Miroslav Venus, specijalist epidemiolog i predsjednik Hrvatskog epidemiološkog društva. Venus je i ravnatelj Zavoda za javno zdravstvo "Sveti Rok" Virovitičko-podravske županije.
VIDEO Propusnice, maske i prazne ulice: Prisjetite se kako je izgledao život u doba korone
VEZANI ČLANCI:
Promjene COVID-19 nastojala je pratiti i farmaceutska industrija pa je najprije lansirala originalno cjepivo, a potom je razvijala i nova. Trenutačno su na tržištu dostupna, pojašnjava nam dr. Venus, bivarijantna cjepiva pa nam je tako lanjske jeseni stiglo cjepivo koje sadrži antigene na originalni wuhanski soj te na podvarijante omikron BA.4 i BA.5. Očekuje se uskoro i novo Pfizerovo cjepivo kojim bi se u jednoj dozi, kako se neslužbeno doznaje, trebale cijepiti iste kategorije građana kojima se savjetuje i cijepljenje protiv gripe, a to su stariji od 60 godina, kronični bolesnici, pacijenti na imunoterapiji, zdravstveni djelatnici... Da bi se docjepljivalo tim cjepivom, treba proći najmanje šest do 12 mjeseci od posljednje primljene doze cjepiva ili od zadnjeg preboljenja. Uz osobe u riziku cijepit će se moći i ostali zainteresirani.
Inače, kad podvučemo crtu, ukupno 5,362.233 doze cjepiva protiv COVID-a utrošene su u Hrvatskoj od njegove pojave do 6. rujna ove godine. Od toga jednom dozom cijepljena su 2,321.704 naša građanina, dok su dvije doze primila 2,251.702.
Iako jesen dočekujemo bez panike, treba znati i da je posljednjih tjedana povećan broj oboljelih. Ukupno 169 novozaraženih evidentirano je proteklog tjedna u Hrvatskoj. Preminulo je devet osoba, navodi se na službenoj internetskoj stranici Vlade Republike Hrvatske za informiranje o koronavirusu. Rast broja zaraženih natjerao je na reakciju Opću bolnicu Zadar. Nakon što je registriran veći broj novozaraženih među zaposlenicima i pacijentima, u zadarskoj su bolnici odlučili ograničiti posjete na odjelima za pedijatriju, pulmologiju i gastroenterologiju.
– Porast broja zaraženih epidemiolozima je apsolutno očekivan jer, kako smo istaknuli, virus nije nestao. COVID-19 je sada definitivno pokazao da nije sezonski virus, poput gripe koja vlada zimi. Visoke su vrućine, a raste broj i oboljelih i hospitaliziranih, a time, nažalost, i preminulih. Nema dana da me netko ne zove za savjet kako postupati sa zaraženim osobama. Preporuka je da se građani koji imaju simptome koronavirusa pa se testiraju i dobiju pozitivan rezultat izoliraju prvih pet dana bolesti pa još pet dana nose masku. Međutim, to nije obveza. Svima koji me kontaktiraju preporučujem da se izoliraju jer neće svijet propasti ako pet dana ne radimo. Nažalost, znamo kakvi smo, ima nas koji se ni obveza ne pridržavamo, a kamoli preporuka. A očito se ne pridržavamo jer se broj zaraženih povećava – podcrtava dr. Venus.
Ohrabruje, dodaje on, što zaraženi uglavnom imaju blaže simptome, poput grlobolje, curenja nosa, kašljanja i kihanja. Nerijetko, stoga, na prvu pomisle da su alergični na ambroziju pa se ni ne testiraju. Ako im se pak pojave visoka temperatura i proljev, uvjereni su da imaju crijevnu virozu, koja ljeti nije rijetkost.
– U svakom slučaju, ako imate simptome zaraze, a prethodno ste bili među većim brojem ljudi, grlili se i čestitali, kao u svatovima, prvo trebamo isključiti COVID-19, a ne pomisliti odmah na alergiju na ambroziju – poručuje epidemiolog Venus.
Ukupno 1,274.603 slučaja zaraze koronavirusom registrirana su u Hrvatskoj od pojave prvog oboljelog u veljači 2020. godine pa zaključno do ove srijede. Preminulo je 18.306 zaraženih. Istodobno, svijet broji ukupno 649,933.301 slučaj zaraze, a život su izgubila 6,912.572 oboljela, što je, primjerice, približno broju stanovnika jedne Bugarske. Najbolje to svjedoči i katastrofalnim posljedicama pandemije.
VEZANI ČLANCI:
Hrvatska je proglasila epidemiju koronavirusa u ožujku 2020. "zbog javnozdravstvenog rizika od visoke smrtnosti od nove nepoznate zarazne bolesti". Službeni kraj epidemije dočekali smo pak 11. svibnja 2023., šest dana nakon što ga je oglasila Svjetska zdravstvena organizacija.
Činilo se prije tri i pol godine, kao što smo rekli u početku, da nikad ništa više neće biti isto, privikavali smo se na "novo normalno", kad ono... Nije se to baš ispostavilo točnim.
– Pa da, ponašamo se ne kao da je pandemija bila i prošla, već kao da se nikada nije ni dogodila, kao da imamo kolektivnu amneziju. Moramo, naravno, nastaviti živjeti, uostalom, povijesna iskustva pokazuju kako je čovječanstvo zato i opstalo. Sjetimo se samo prvih HIV pozitivnih i od AIDS-a oboljelih pacijenata, činilo se to poput smrtne presude, tko oboli, za šest bi mjeseci bio mrtav. Danas je AIDS, ako se bolesnici odgovorno ponašaju i liječe, kronična bolest, poput hepatitisa B i sličnih. Na početku je COVID-19 za nas bio novi virus i mi smo, u odnosu na njega, bili imunološki naivni, naš imunološki sustav nije ga poznavao. Primjenjivali smo stoga epidemiološke mjere koje su, ma što tko rekao, tada imale smisle, usporile su širenje zaraze. Više nisu potrebne jer mi smo se, ponavljam, adaptirali na virus, kao što se i on adaptirao na nas u određenoj mjeri. Nadalje, mnogi su se cijepili protiv COVID-a, mnogi su ga preboljeli, a velika većina i jedno i drugo. Trebamo pomno dalje pratiti razvoj virusa i eventualnu pojavu novih podtipova, da ne bi omikron odjednom zaokrenuo u krivom smjeru pa postao u povećanoj mjeri virulentan. Ne očekujem ipak da će se to dogoditi. I naravno, trebali bismo se pridržavati osnovnih postulata zdravstvene pismenosti i poštivati svoje i tuđe zdravlje, neovisno o tome radi li se o COVID-u, gripi i prehladi. Kišete li, kašljete ili vam curi nos, nemojte ići na posao ili u školu dan-dva, izbjegavajte veća okupljanja, ili stavite masku. Uostalom, osnovna je to ljudska kultura. Jer, za razliku od, primjerice, spomenutog HIV-a, gdje možemo sami sebe zaštiti tako da ne ulazimo u rizične spolne odnose, u slučajevima koronavirusa ili gripe, koji se šire zrakom, nemamo izbora. Moramo disati, a ako je netko neodgovoran onečistio zrak koji udišemo virusom, lako ćemo se zaraziti – apelira dr. Venus na odgovornost svakoga od nas.
Zbog porasta broja zaraženih koronavirusom, na oprezu su i u SAD-u te Velikoj Britaniji, kako se može vidjeti po pisanju stranih medija. Kako navodi Independent, pojavila su se tri soja omikrona, konkretno eris, pi i pirola, a karakteriziraju ih značajne mutacije u odnosu na originalnu varijantu. Poklapa se to, pišu, s nestabilnim vremenom i malim, ali značajnim porastom prijema u bolnice diljem Engleske. Eris je prvi put klasificiran 9. kolovoza i druga je najrasprostranjenija varijanta u Velikoj Britaniji poslije arkturusa i najčešća varijanta u SAD-u.
Sve to upozorava kako se ne smijemo opustiti jer koronavirus i dalje nanosi štetu diljem svijeta.
A što je s legionelozom, prijeti li ona Europi? Legionarska bolest ili legioneloza teška je infekcija uzrokovana bakterijom Legionella. Najčešće se očituje kao atipična upala pluća. Iako je legionarska bolest zasigurno postojala i ranije, bakterija legionela prvi put je otkrivena 1976. godine, nakon velike epidemije među američkim legionarima za vrijeme njihove konvencije u hotelu u Philadelphiji.
– Legionela je bakterija koja je uobičajena u rijekama, jezerima, barama i sličnome, i tamo nikome ne smeta. Međutim, rizik za zarazu nastaje kada legionela iz tog svog prirodnog staništa uđe u naše vodovodne sustave. Važno je naglasiti da za širenje zaraze potreban vodeni aerosol, kakav nastaje pri tuširanju, na fontanama, rashladnim tornjevima ili u jaccuzijima. Uvjeti za razmnožavanje legionele idealni su, dakle, u toploj sanitarnoj vodi, ali u ovlaživačima zraka, klima-uređajima i sličnome. U takvim sustavima rastu ove bakterije pogoduje temperatura, konkretno između 25 i 46 Celzijevih stupnjeva – navodi on.
Legionela se može razviti, pojašnjava naš sugovornik, u vodovodnim sustavima u zgradama u kojima postoji nekakva "slijepa" cijev pa iz nje voda stajaćica, koja je imala uvjete za razvoj te bakterije, u određenom trenutku uđe u sustav i onečisti ju.
– Najbolji su primjer za to hoteli koji ne rade zimi pa kada u proljeće otvore svoja vrata povećan je rizik od takve infekcije. Treba naglasiti da se infekcija prenosi zrakom i ljudi se zaraze udisanjem infektivnog aerosola. Dakle, nema interhumanog prijenosa, ne može se zaraza prenijeti s čovjeka na čovjeka i nema potrebe za izolacijom zaraženoga, kao što je to slučaj s koronavirusom – govori Venus.
Rađena su istraživanja na dobrovoljnim darivateljima krvi, koji su uobičajeno zdrave osobe, pa se vidjelo da određeni postotak njih ima antitijela na legionelu, što znači da su u određenoj fazi života bili u kontaktu s uzročnikom, stvorili su zaštitu, a uopće nisu bili bolesni, nisu ništa ni znali.
– Ta je infekcija, dakle, češća nego je to nama vidljivo, a postane nam vidljivo kada, kao manje-više sve bolesti, napadne osjetljivije. Generalno, osjetljivi su dijelovi naše populacije mala djeca, trudnice i starije osobe, posebice kronični bolesnici i imunokompromitirane osobe. Ako se oni zaraze legionelom, moguća su dva ishoda – blaža varijanta, koju nazivaju i Pontiac groznica, a ona obično prođe "ispod radara", dok je druga legionarska bolest. U tom slučaju, razdoblje inkubacije traje od dva do deset dana i onda se javljaju simptomi slični gripi, kao što su glavobolja, visoka temperatura, i do 40 stupnjeva, suhi kašalj, pa i proljev. Jako je tu važna epidemiološka anamneza, odnosno da se netko sjeti pitati oboljeloga je li bio u rizičnom kontaktu u tom smislu. No, jako se teško na legionelu posumnja i dijagnosticira je se kada su u pitanju pojedinačni slučajevi jer su simptomi potpuno nespecifični. Druga je priča kada je riječ o više slučajeva zaraženih koji, primjerice, dolaze iz istog hotela ili drugog grupnog smještaja – ističe.
U težim slučajevima oboljeli razviju upalu pluća, što se vidi na rendgenskoj snimci, ali se može proširiti dalje krvlju na čitav organizam pa nastanu jako šarolike kliničke slike.
Kada se zaraza detektira u određenom sustavu za vodu, nužno je odmah podići temperaturu vode u njemu, koliko god to sustav može podnijeti, a najbolje na 70 ili 80 Celzijevih stupnjeva. I to na slavini, odnosno na mjestu isporuke, ne u bojleru, kako temperatura putem ne bi pala.
– Usto, radi se hiperkloniracija. Znači, u sustav se upumpa klorni preparat, koji jedini uništava legionelu, s tim da se opet mjere koncentracije klora koje treba postići na izljevnim mjestima, dakle na slavinama. Otrovne su to koncentracije pa treba jako paziti da tada nitko ne pije i ne koristi vodu. Sustav se zatim kontinuirano kontrolira, s tim da je jako važno utvrditi zašto je došlo do zaraze. Tehnička voda, za kupanje, trajno se mora održavati na temperaturi ispod 20 stupnjeva za hladnu vodu te iznad 46 stupnjeva za toplu vodu na izljevnim mjestima – pojašnjava nam dr. Venus.
U tijeku je, dodaje, izrada pravilnika pa će se u objektima poput bolnica kontinuirano nadzirati i snimati vodovodni sustav kako bi se prevenirala zaraza.
Kako navode na stranicama Zavoda za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije, dobri uvjeti za rast legionele su i postojanje kamenca, hrđe, biofilma i prisustvo drugih mikroorganizama. Biofilmovi su jako složeni mikrobiološki sustavi koji se sastoje od bakterija, algi i protozoa, a koje su priljubljene uz površinu (primjerice vodovodne cijevi) i koje izlučuju ljepljivu tvar koja ih štiti od utjecaja iz okoliša. Važna značajka biofilma je da se njegovi komadići mogu otkinuti i nošeni vodenom strujom prenositi na druga mjesta. Upravo zbog čvrste povezanosti biofilma s podlogom, teško ih se riješiti, a najbolji način je mehaničkim čišćenjem.
Većina osoba je otporna na legionele, dodaju, tako da se smatra kako će na 100 osoba izloženih legionelama u aerosolu oboljeti njih manje od pet. Bolest se liječi antibioticima, no usprkos tome smrtnost je pet do deset posto. Važno je što ranije otkriti da se radi o legionarskoj bolesti i započeti s liječenjem. U Hrvatskoj se godišnje zabilježi 40-ak oboljelih od legionarske bolesti.
– Najčešći rizični čimbenik za obolijevanje od legionarske bolesti pušenje je većih količina cigareta. Od ostalih čimbenika valja spomenuti osobe starije od 50 godina (osobito muškarci), kroničnu bolest pluća, transplantaciju organa, uzimanje većih doza kortikosteroida, oslabljeni imunološki sustav, kao i prekomjernu konzumacija alkohola – navode u HZJZ-u.
Procitao sam samo prva 3 reda, e sad pitanje: Pa kako vas nije sram ovih 15 km Covid propagande objavit? Mislite da ce to itko citati dalje od petog reda? I mislite da cete i ovaj put starce uspjeti uplasiti dovoljno jako pa da opet pridju iglama? Znam, cim ovo primjetite slijedi mi brisanje, nista novo.