Objava Međunarodnog olimpijskog odbora da se među pet kandidata za organizaciju ljetnih Olimpijskih igara 2020. nalazi i Doha, glavni grad Katara, nije više bila nikakvo iznenađenje. Naime, ta je mala država na poluotoku koji se pruža u Perzijski zaljev već davno prestala izazivati čuđenje koje je nastupilo kad joj je Fifa odlučila povjeriti organizaciju Svjetskog nogometnog prvenstva 2022.
Naime, katarske su vlasti čvrsto odlučile svoju zemlju učiniti bogatom i ugodnom za život i u tu svrhu ne štede ni truda ni sredstava pa stoga ne začuđuje da ondje živi sve veći broj stranaca, a da snažno raste i broj stranih turista. Upravo je stoga Katar i zaslužio naziv “najambicioznije zemlje na svijetu”. No, nije sve bilo tako lako kako se sada čini.
Emirat je samostalnost od Ujedinjenog Kraljevstva stekao 1971., ali tadašnji je čelni čovjek obitelji Al-Thani, koja je na vlasti još od sredine 19. stoljeća, većinu zarade od energenata usmjeravao za svoje potrebe.
Mirni prevrat
Njegov je pak sin šeik Hamad bin Kalifa al-Thani, nakon obrazovanja u Velikoj Britaniji, odlučio promijeniti tu praksu te je 1995. izveo prevrat bez prolijevanja krvi i preuzeo vlast. Od tog trenutka počinje ubrzani razvoj Katara, koji je za konačni rezultat imao današnje stanje – zemlja je s najvećim BDP-om po stanovniku na svijetu.
Odluka državnog vodstva bila je jasna: potrebno je uložiti što je više moguće u prirodni plin pa je Katar ubrzo postao poznat po LNG terminalima iz kojih je ukapljeni plin putovao prema svojim odredištima ponajprije u Aziji, a danas je Katar najveći svjetski izvoznik ukapljenog plina. Posebno važnu ulogu odigrala je i šeika Mozah bint Nasser al-Missned, druga emirova žena, koja se snažno angažirala u otvaranju katarskog društva i obrazovanju stanovništva, a bila je i pokretačkom snagom osnivanja poznate televizije Al-Jazeere, koja je slavu stekla u prvom Zaljevskom ratu 1991.
Od tada je ostala primjerom kvalitetne televizije koje su se bojali svi arapski diktatori, a mnogi od njih su je neuspješno pokušavali zaustaviti isključivanjem signala ili zabranom rada novinara.
Uspješna priča
Usporedo pak s ekonomskim razvojem, mali se emirat sve snažnije okrenuo aktivnoj ulozi na međunarodnom planu, ponajprije u arapskom svijetu. Ovih je dana objavljena vijest da je blizu potpisivanja sporazum temeljem kojeg bi talibani otvorili svoje predstavništvo u Dohi kako bi se ondje nastavili pregovori s Amerikancima i afganistanskom vladom o primirju.
Katar je bio među prvim arapskim državama koje su osudile Gadafijeve napade na prosvjednike prije godinu dana. I ne samo to, svojim je zrakoplovima sudjelovao u međunarodnim snagama koje su se, temeljem rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a, brinule o zaštiti civila u Libiji. U Dohi je načinjen prvi nacrt libijskog ustava, Katar je pozvao i Mubaraka da siđe s vlasti, a trenutačno je u prvoj liniji diplomatskih napora da režim Bashara al-Assada u Siriji prestane s pokoljem prosvjednika. Konačno, uz posredovanje Katara palestinski su pokreti Hamas i Fatah uspjeli dogovoriti obrise buduće zajedničke vlade.
Tako se mala, poluotočna zemlja s velikim teniskim turnirom pretvorila u jednog od ključnih aktera svih događaja na prostoru Bliskog istoka. Katarska će se uspješna priča, kako se čini, nastaviti. Zemlja će vrlo vjerojatno iskoristiti sve prednosti velikih sportskih predstava kako bi dodatno ojačala infrastrukturu i privukla nova ulaganja, cijena energenata osigurava siguran priljev prihoda, a stanje u zemlji je stabilno.
Do kraja ovog stoljeća sve će to zatrpati pustinjski pijesak i bit će opet sve po starom. osim što će u atmosferi biti više CO2