Kada se, nekoliko mjeseci prije parlamentarnih izbora Tomislav Karamarko odlučio ponovno učlaniti u HDZ, čuđenje je bilo bespotrebno. Znao je on da će HDZ izgubiti izbore. I da će stranka nakon jakog poraza biti na prekretnici. Logično je, stoga, što se na unutarstranačkim izborima pojavljuje kao kandidat za predsjednika stranke. I opet svi misle da nema šansi. Nije prvi put da ga tako procjenjuju.
Jeste li se u HDZ vratili prerano ili prekasno?
Zapravo, nikada nisam ni napustio HDZ u idejnom smislu. Formalno, vratio sam se u stranku kad joj je bilo najteže. Podsjećam, bilo je to doba kad je upravo Večernji list objavio aferu o "crnim fondovima" i kad je istraga protiv korupcije u Hrvatskoj, koju sam s kolegama pokrenuo, bila na vrhuncu. Nedvojbeno je da sam svojim povratkom pokazao kako nisu svi u HDZ-u isti i kako nemoral i lopovluk nekoliko pojedinaca ne može i ne smije baciti ljagu na cijelu stranku. Neki kažu kako je moj dolazak barem ublažio tu negativnu, katastrofičnu percepciju u javnosti o HDZ-u. Ako je to istina – drago mi je zbog toga jer u našoj stranci djeluju tisuće vrijednih i poštenih ljudi te ne zaslužuju biti žrtve hajke koja je bila pokrenuta protiv cijele stranke uoči izbora.
Predsjednica stranke Jadranka Kosor sada ističe da ste očito već tada imali i neke druge namjere?
Teško mi je komentirati takve izjave jer sam čovjek koji se bavi činjenicama, a ne dojmovima. Činjenica jest da je dogovor o mom povratku u stranku trajao mjesecima i prije ljeta dogovoreno je da će se to formalno dogoditi na jesen, a afera "crni fondovi" samo je ubrzala moj povratak u HDZ.
To je bilo u interesu stranke. Što je s vašim osobnim interesom?
Bilo bi licemjerno kad bih rekao da to nije bila obostrana želja. Želio sam se vratiti u stranku jer sam ipak bio među onima koji su je osnivali 1989. i jedan sam od rijetkih preostalih članova utemeljitelja prve zagrebačke organizacije. Poznato je kako sam u prošlim vremenima bio nezadovoljan nekim potezima u stranci, zbog čega sam se neko vrijeme i distancirao. Ali vidjevši njezin odmak od izvornih načela i probleme s kojima se susrela, odlučio sam vratiti se, jer želim i mogu pridonijeti njezinu profiliranju. S jedne strane – povratku temeljima, koje je zacrtao njezin utemeljitelj dr. Tuđman, a s druge – u pretvaranju u modernu europsku demokršćansku stranku, u kojoj će se svaki njezin član osjećati važnim i poštovanim. Volio bih da stranka preživi ovo turbulentno razdoblje, reformira se, učvrsti i bude opet ono što je bila. Prevažna je za hrvatsku povijest, kostur je i okosnica svih zbivanja u Hrvatskoj, od osnivanja države do završetka pregovora s EU.
Zanimljivo je da vas, s lijeve opcije, riječki SDP stalno povezuje s tajnim službama, a sada vam se to isto događa i u HDZ-u, osječki Josip Salapić govori o vama i opasnosti od tajnih službi?
Kad neki ljudi nemaju argumenata ili imaju probleme koje ne mogu riješiti, vrlo često krivnju nalaze u drugome, i onda ne biraju sredstva u ocrnjivanju. A kada još uz to spomenu i nekakve tajne službe, što još priču dodatno mistificira i zaogrne posebnim plaštom tajnovitosti, a u kojem su oni, naravno, žrtve, misle da im je teza postigla i potpuni uspjeh. Međutim, taj scenarij je već toliko puta korišten u dnevnim političkim prepucavanjima, da je već postao deplasiran i sada već izaziva samo podsmijeh.
No, i J. Kosor je na svojoj presici na novinarsko pitanje potvrdila kako i ona i Salapić misle na istu osobu, dakle na vas?
Poštujem gospođu Kosor i sve ono što je dobro napravila za stranku i hrvatsku državu posljednje dvije godine. Zato me malo žalosti kad vidim kako nervoza ili strah od promjena utječu na neke njezine izjave. Ali unatoč svemu, neću reći ništa loše o njoj. I nakon izbornog sabora, ona će imati svoje zasluženo mjesto u stranci. Vrijeme bilo kakvog revanšizma je daleko iza nas. HDZ-u treba jedinstva i uvažavanja različitih mišljenja.
Afere i istrage imale su veliki utjecaj na HDZ u doba parlamentarnih izbora, hoće li nastavak afera imati utjecaja sada i na unutarstranačke izbore?
Volio bih da se ta priča o aferama utiša, odnosno da institucije pravne države odrade svoj posao, a da se stranačka kampanja prenese iz medija u stranačke prostore te da se temelji isključivo na radu nas kandidata s članovima stranke, jer nas će birati članovi, izaslanici izbornog sabora HDZ-a, a ne javnost. Zato bih volio da se svi ti medijski obračuni jednostavno svedu tamo gdje pripadaju, u stranačke prostore.
A kako ćete ući u stranačke prostore kada vam Nacionalno vijeće kao kandidatu upravo to zabranjuje, sve do 5. svibnja, samo 15 dana prije održavanja izbornog sabora?
Stranački prostori bit će tamo gdje se god nekoliko članova okupi u stranačko ime. Prema tome, ne smatram tu konkretnu zabranu velikom zaprekom da nastavimo svi zajedno komunicirati s našim članstvom.
Kaže Đurđica Sumrak, velika prijateljica J. Kosor, da možete to učiniti i iz hotela.
Iskreno smatram da ovakve odluke ne pridonose poštovanju i demokratičnosti izbornog procesa, ali nećemo od toga praviti veliki problem. Ne sumnjam da ćemo se snaći u radu na terenu i druženju s našim članstvom, bez obzira na sve.
Ne mislite li da je upravo taj nedemokratski model stvoren kako bi blokirao vas protukandidate, s druge strane baš oslobađa otpor u članstvu, koje više ne želi takve metode upravljanja? Možda je stoga i "zdravo" ovo prepucavanje preko medija?
Ne bih ja to toliko dramatizirao. Nitko ne može zaustaviti demokratske procese koji se događaju u HDZ-u. I zapravo sve ovo što se događa gledam pozitivno. Stranci se dogodio veliki pomak. Postoji šest kandidata za predsjednika stranke, a to se još nije dogodilo od osnutka. Nažalost, od 2000. do danas u stranci je vladao, možda ću biti grub, svojevrstan despotizam. No, ova provala demokratskog raspoloženja osjeća se sada i na terenu, među članstvom. Napokon i članstvo može birati. HDZ je živi organizam, koji se sastoji od 220.000 članova, to je fantastično, a ti ljudi traže da budu poštovani kao ljudi i kao članovi, a najprije kao politički čimbenici, koji na kraju i kreiraju stranačku politiku. Sljedeći predsjednik stranke mora biti prvi među jednakima, ne samo u predsjedništvu sa svojim potpredsjednicima ili nacionalnim vijećem, nego sa svakim članom HDZ-a. U perspektivi, često najbolje inicijative i kreacije u politici dolaze s terena. Posebice kad je riječ o kadrovskim rješenjima, što je dosad drukčije bilo rješavano. Sada imamo pet novih kandidata i jednu postojeću predsjednicu, na što stranka dosad nije navikla. Normalno je da se zbog toga događa i buka u komunikacijskim kanalima. Stoga i ima puno rasprave u kojima ima i bit će i niskih udaraca. Nadam se što manje jer je još dugo do svibnja.
U kakvom je stanju sada HDZ, u kaosu, raskolu ili raspadu?
Treba imati u vidu da je naša stranka nakon osam godina vlasti izgubila izbore. Sve stranke na svijetu u istim okolnostima prolaze slično stanje, da dolazi do trzavica, napetosti i disonantnih tonova. Činjenica je da stranka nije napravila ono što je svakako trebala, a to je analizu poraza i jasno ustvrdila sve razloge zašto nam se to dogodilo. Nemojte očekivati da su članovi i stranački vrh nekakvi roboti pa svi jednako razmišljaju i imaju isto mišljenje. Naravno, ima tu i taština, pretenzija, očekivanja, ljubomore... Svi smo mi ljudi, ali niti je stanje kaotično, niti je stranka pred raspadom. Ovo je stanje pročišćavanja. Nakon ovoga ništa neće biti isto. Ovo je doba rađanja novog HDZ-a.
Protukandidate J. Kosor povezuje zajednički stav da ona mora otići s čelnog mjesta, je li istina da o tome postoji konsenzus među vama protukandidatima?
Ne bih tako definirao stvari. Ne postoje nikakve urote. U utakmicu ulazimo ravnopravno kao kandidati. Ali svatko od nas ima prepoznatljiv identitet i drukčije viđenje budućnosti stranke. Ujedno svatko misli da je najbolji izbor za predsjednika, iako svatko od nas ima svoje prednosti i nedostatke. Pobijedit će kandidat koji ima najjasniju viziju, koji poštuje svakoga člana i svakome daje mogućnost iznošenja mišljenja.
Znači, ne postoji nikakav dogovor ni koordinacija između vas protukandidata?
Ne. Doduše, moguće je da dijelimo samo slično nezadovoljstvo – stanjem u stranci, gubitkom izbora, svođenjem stranke na dezideologiziranu strukturu, za koju se ne zna gdje ide, lijevo ili desno, taštinama... Uz to, očito se slažemo kako uz postojeće vodstvo nemamo jamstvo da će se stranka izvući iz sadašnjeg stanja i relativno brzo uspjeti vratiti na vlast.
Je li slučaj Valpovo i raspuštanje ogranka prije izbora bio neki prekretnički element? Nakon toga izjavili ste da oni koji rade trebaju podnijeti trenutačne ostavke?
Nakon što je stranka odlučila da se ide u stranačke izbore, takve se stvari jednostavno ne smiju događati jer to nije duh koji promoviramo, i na kraju nije demokratično. Takvo nas je ponašanje od 2000. naovamo i dovelo u situaciju u kojoj trenutačno jesmo.
Na koga se taj zahtjev za ostavkom odnosio, na Tomislava Ivića, Jadranku Kosor, Vladimira Šeksa?
Ne volim pričati o imenima, stvari postavljam načelno. Oni koji su sudjelovali u tome, sigurno su se prepoznali.
Zamislimo situaciju s izbornog sabora da dva kandidata ulaze u drugi krug, Jadranka Kosor i jedan od vas protukandidata. Postoji li među vama dogovor za takvu situaciju?
Kao što sam rekao, svi ravnopravno ulazimo u ovu utrku. Ovdje nema klanova protiv, tipa mi i oni. Uostalom naši članovi misle svojom glavom i bez obzira na to tko uđe u drugi krug, sigurno će birati najboljeg.
A zašto vi mislite da ste baš vi taj, najbolji budući šef HDZ-a?
Prije svega imam ljudski, stranački, politički i profesionalni integritet za to. Stranci mogu dati jasnu viziju te svoj predani i pošteni rad za Hrvatsku u posljednjih dvadeset i nešto više godina. Mogu joj ponuditi svoju neupitnu ljubav prema ovoj zemlji. Kad je riječ o Hrvatskoj, nikad nisam kalkulirao, niti sam bio pripadnik bilo koje druge stranke ikada. To će pokazati i moj novi koncept za HDZ koji nudi mnoge dobre i konkretne ideje. Osjećam se prihvaćenim među našim članovima s kojima dijelim vrednote kršćanske demokracije i ljubav prema Hrvatskoj.
Koji je vaš koncept?
Teško je ukratko pojasniti, ali HDZ-u i hrvatskom narodu želim vratiti prije svega samopoštovanje, koje smo kontinuirano gubili zbog raznih afera i nemorala koji se uvukao među nas. No, imamo novu priliku. Uvjeren sam da će HDZ sa mnom na čelu vratiti samopoštovanje i jedinstvo ne samo svojim članovima, nego cijelom hrvatskom društvu, jer i Hrvatska gubi samopoštovanje. Zato je moj cilj, i u tome trebam potporu svih poštenih, moralnih i vrijednih članova HDZ-a, vratiti Hrvatskoj samopoštovanje, a u godinama koje nas čekaju u Europskoj uniji boriti se za novi oblik neovisnosti – a prije svega ekonomske. Postali smo zemlja "ovisnika". Ovisimo o svima i svačemu. Moramo promijeniti taj pristup i mentalitet. Moramo se za zalagati za promjene u nama samima, a koje će nam omogućiti da shvatimo da smo sposobni sami pozitivno mijenjati društvo oko sebe. Međutim, samosvijest i nacionalni ponos koje moramo vratiti hrvatskome društvu temelj su tog iskoraka. Jedino ponosni na svoju prošlost i sve ono što smo zajedno ostvarili u prošlih dvadeset godina možemo se okrenuti budućnosti. Pritom, ni u europskom okruženju nipošto ne smijemo zaboraviti žrtvu koju smo podnijeli za našu slobodu i samostalnost te obol koji su dali naši branitelji, trajno nas zaduživši. Tako ćemo se manje poigravati našom sadašnjosti i manje lutati u budućnosti... U europsku zajednicu država i naroda moramo ući svjesni vlastitih potencijala, ali i nedostataka te mudro iskoristiti prilike koje nam se pružaju. Europa nas može oplemeniti, ali i mi možemo dodatno oplemeniti Europu. S druge strane, učimo na pogreškama drugih kako ih ne bismo ponavljali.
U budućnosti HDZ-a ne smije biti privilegiranih, poslušnost mora zamijeniti demokratičnost u odlučivanju, a izgled izbornih lista – umjesto stranačkih vođa – moraju kreirati ljudi na terenu, koji najbolje znaju tko je najbolji među njima. Svatko mora dobiti priliku za napredovanje i dokazivanje u radu za ovu zemlju i njezine građane.
U čemu je razlika vašeg programa u odnosu na ono što govore J. Kosor, Darko Milinović, Domagoj Milošević...?
Oni još govore o svojim programima u natuknicama. S mnogo toga se slažem. Sigurno će u idućim mjesecima pokušati ponuditi kvalitetne i konkretne programe pa ću na vaše pitanje moći odgovoriti i konkretnije. U čemu ćemo se razlikovati, to ćemo vidjeti. No, mene definitivno zanima pogled u budućnost. Zanima me razvoj hrvatskih potencijala unutar EU, na način da iskoristimo europske mogućnosti i tržište, ali da ostanemo vjerni sebi te da ne dođe do rasprodaje naših bogatstava. Zalažem se za znanje, izvrsnost i inovativnost na svim područjima. Moramo osloboditi hrvatski duh, koji je stoljećima fascinirao svijet. Inzistirat ću još na prožimanju odnosa iseljene i domovinske Hrvatske.
Ako ne želite govoriti o karakteristikama kandidata, recite je li za D. Miloševića hendikep što nije dugo član HDZ-a?
Trebamo poštovati svakog našeg člana, bez obzira na to je li riječ o onima koji su bili utemeljitelji stranke ili su nam se pridružili prošle godine. Svatko ima svoju ulogu, svoju svrhu i važan je član zajednice. O konkretnim imenima, doprinosima stranci i ulozi u budućnosti odlučit će naši članovi.
Pa kako ćete tako tihi dobiti izbore?
Očito je vrijeme da se naviknemo i na drukčije lidere, na one koji ne lupaju šakom o stol, čija ne mora biti posljednja, koji su spremni slušati i one koji misle drukčije i dati im šansu...
Je li sada HDZ pokret ili stranka?
HDZ će biti stranka kao i svaka druga, samo puno jača i moćnija od drugih. Mislilo se da prestaje biti pokret, a postaje stranke procesom detuđmanizacije, što je bilo pogrešno. Jer detuđmanizirani HDZ postao je, de facto, i dekroatiziran. Stranka koja se odriče svoga utemeljitelja i ideologa nema budućnosti. Sada već postoji "tuđmanizam" kao učenje, kao ideologija koja je u temeljima stranke. Onaj koji je počeo s detuđmanizacijom, očito nije razumio što se događa. Napraviti od HDZ-a stranku, a lišiti je Tuđmana, to je bilo suludo. Zahvaljujući tome HDZ je postao tzv. bljutava sol. Pretvorila se u strukturu gdje se ljudi brinu samo za svoje hijerarhijske funkcije, a ne zanima iz kako diše teren. To više nije niti pokret, niti stranka. Pokret nestaje, a stranka nije formulirana. Trebamo se vratiti temeljima i graditi modernu europsku demokršćansku stranku.
Može li se u HDZ-u ponoviti ono što se događalo na izbornom saboru 2002., takav stranački inženjering u izboru vodstva?
Ne, to više nije moguće. Sada su oči javnosti uprte u svaki potez vodstva stranke, onih koji su zaduženi za pravilnost i legalnost izbora. O bilo kakvoj nepravilnosti i nelegalnosti, javnost će sigurno biti odmah upoznata. Igrati se time nije pametno, a oni koji bi pokušali igrati kao i 2002., nije im mjesto u stranci i neće u njoj moći biti.
Kako to da je Miroslav Tuđman u ime HDZ-a preuzeo vođenje mjerodavnog saborskog odbora za unutrašnju politiku i nacionalnu sigurnost, a ne vi?
Iskreno, gospodin M. Tuđman bio je i moj izbor. Iako naš saborski kolega Milijan Brkić i ja osobno ispunjavamo potrebne kriterije za tu dužnost, činjenica je da ih ispunjava i Miro Tuđman, kao čovjek koji se dokazao i u teoriji i u praksi na ovom području, i kojeg doživljavamo kao seniora među nama.
Neki dan na nekom portalu moglo se pročitati da ste vi član saborskog odbora za ljudska prava, kakve vi veze imate s time?
Morat ću se nasmijati. Tvrdnja da kao bivši ministar policije nemam veze s kršenjima ljudskih prava je apsurd. Naprotiv, ministar policije upravo je u funkciji obrane i zaštite ljudskih prava. Također kao čovjek koji je vodio sigurnosnu službu, moja je temeljna zadaća bila omogućiti sigurnost građanima, što je jedno od osnovnih ljudskih prava. Na kraju, kad me već to pitate, moram reći kako sam bio žrtva kršenja osnovnih ljudskih prava u bivšem sustavu kad su mi 1982. kao mladiću uzeli putovnicu zbog navodnih verbalnih delikata, odnosno tzv. kleronacionalizma. Vjerujte mi da jako dobro znam što su ljudska prava, a što je njihov obrana. Tko je imao iskustva s njihovim kršenjem u komunizmu, cijeni ih i poštuje iznad svega.
Želi li članstvo lidera?
Naši članovi žele za predsjednika demokratskog lidera, čovjeka koji će jednostavnim rječnikom programatski trasirati put stranke i dovesti do njezina jačanja, stvarajući jaku protutežu lijevoj političkoj sceni u Hrvatskoj. Lijeve snage vrlo su vješto prenijele ideološku supstancu iz socijalizma, i samo ju malo prilagodile modernim uvjetima. Nažalost, mentalitet je ostao isti i sve više vidimo da to nije istinska i nacionalno svjesna europska socijaldemokracija. Njihova apsolutna vlast treba jak i nacionalno svjestan korektiv. Uloga je snažnog HDZ-a time nezamjenjiva. Kad govorimo o liderima, Franjo Tuđman je bio jedan i jedini. Nije Tito stvorio hrvatsku državu nakon tolikih stoljeća, nego Franjo Tuđman, HDZ i hrvatsko zajedništvo kroz Domovinski rat. Ali novo vrijeme traži nove i drukčije lidere, koji će nastaviti njegov put u novim okolnostima... Zapravo, njegova je vizija ispunjena. Još 1991. zacrtao je hrvatsku neovisnost i međunarodno priznanje, oslobađanje svih okupiranih područja i slobodu, ulazak u NATO i EU. Sad je doba za novu viziju – viziju Hrvatske u EU. Tu politiku usmjerenu budućnosti ja zovem "politikom nove hrvatske neovisnosti".
Kako mislite vratiti HDZ na vlast?
HDZ ima silni potencijal u svom članstvu i biračkom korpusu. Dogode li se pozitivne promjene, a na tom smo putu, imat ćemo jako dobre rezultate već na lokalnim izborima. Za četiri godine sigurni smo pobjednici, ako vlast lijeve koalicije izdrži toliko dugo.
: :da lustriramo Tudjmanov put na Bleiburgu..i izdaju Hrvata i Hrvatske..... . . .