Nije li malo čudno da su se ovih dana sastali predsjednik Rusije Vladimir Putin i njegov ukrajinski kolega Petar Porošenko, čije su zemlje praktički u ratu, a da predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko i njegov zamjenik Drago Prgomet praktički ne razgovaraju gotovo dvije godine. Iako se u hadezeovskim kuloarima potiho govorilo da se dva prva konzervativna muža baš i ne ljube, ipak iznenađuje ono što smo mogli pročitati u Prgometovu pismu koje je prije nekoliko dana objavio Večernjak.
Karamarko je izolirao svog zamjenika kao da je okužen zaraznom i smrtonosnom ebolom. Ne dopušta mu da sudjeluje u kreiranju politike, izbjegava susrete s njim kada god može, pomno prati s kim ide na kavu, a povremeno ga i javno ponizi među stranačkim prijateljima kako bi pokazao tko je gazda. Nema šanse da se Prgomet obrati stranačkim kolegama u Požegi ili u Prološcu kod Imotskog. To je rezervirano za ljude od posebnog Karamarkova povjerenja. Ovakvo javno svjedočenje o partijskom demokratskom centralizmu dodatno potiče na raspravu o stranačkoj demokraciji. Stranački prvaci odnose se prema strankama kao prema osobnom vlasništvu koje nije podložno javnoj kontroli. Potpuno pogrešno ne samo zato što se stranke financiraju iz državnog proračuna nego još više zato što bez demokracije u strankama nema ni demokratskog društva. Dok se ostatak društva polako demokratizira, političke stranke funkcioniraju kao da smo na početku devedesetih. Demokratski deficit nije prisutan samo HDZ-u nego u svim političkim strankama. Zašto Karamarko uporno zapostavlja Prgometa koji, barem zasad, ničim nije nanio štetu stranci. Dapače, riječ je o političaru koji, neću pretjerivati, ima solidan ugled ne samo u stranci nego i u široj političkoj javnosti. Može se razumjeti da Karamarko nije najsretniji što je na mjesto njegova zamjenika izabran netko tko nije bio njegov favorit, ali tako je to u životu.
Šef HDZ-a je pod posebnim povećalom zato što bi njegova stranka mogla sastavljati vladu nakon sljedećih izbora. Građani s pravom mogu biti zabrinuti kako će se odnositi prema neistomišljenicima kada se ovako poprilično okrutno odnosi prema svome zamjeniku. Nije ovo jedini primjer koji pokazuje HDZ-ovu uskogrudnost pa čak i nesnošljivost prema onima koji različito misle.
Glavni tajnik HDZ-a Milijan Brkić Vaso ovih je dana napao posljednjeg zapovjednika obrane Vukovara Branka Borkovića Jastreba samo zato što će on podržati Milana Kujundžića na predstojećim predsjedničkim izborima. Brkićeva nervoza pokazuje da HDZ nerado prihvaća kritiku i drukčije mišljenje. Ponašaju se kao da oni jedini imaju prirodno pravo na tumačenje političkih prijepora te da samo oni znaju konačnu istinu.
Kada se tako ponašaju u stranci, onda je legitimno postaviti pitanje hoće li na razini Hrvatske suziti polje demokracije kada jednog dana dođu na vlast. Dok je gradio sanitarni koridor oko Prgometa, Karamarko je istodobno normalno komunicirao s predsjednikom Josipovićem pa je čak znao navratiti na kavu na Pantovčak. Iz njegovih pitijskih izjava može se zaključiti da ne isključuje koaliciju s “pravim hadezeovcima” Milanom Bandićem i Radimirom Čačićem. Karamarko voli reći da su dobrodošli svi koji vole Hrvatsku. Pa zašto onda nema mjesta za patriota i HDZ-ovca Prgometa?
ovo bi trebala biti kao voda na mlin "partiji"... pa što i ako ga je sve "izolirao"..? tako su se svi čudili kad je Predsjednik Tuđman "izolirao" Boljkovca, Špegelja, Manolića, Mesića itd. ...spominjao "crvene, crne, žure vragove"... a sad tek, nakon 20 godina vidi se bjelodano da je imao itekakav razlog...koji se tada nije mogao ili želio znati...