O prvim financijskim potezima Vlade, vođenju države, stavu prema oporbi te odnosu sa susjedima razgovarali smo s predsjednikom države Ivom Josipovićem. Premda hvali rezanje proračuna, kaže da tek treba vidjeti njegove učinke. Načelno podržava Vladu, ali ipak neke njezine poteze smatra ishitrenima i nepromišljenima.

Što kažete o prvim Vladinim potezima koji se tiču proračuna i poreza?

– Konačno je došlo do promjene filozofije proračuna, što znači da se, u okvirima mogućeg, ide na usklađenje prihodovne i rashodovne strane. To je rezultiralo smanjenjem troškova i time samog proračuna. On je prvi put prilično oštro skresan i to je pozitivno. Naravno, sam proračun nije dovoljan instrument gospodarske politike. Najavljene su brojne druge mjere i sa zanimanjem ih očekujem. Potrebne su investicije, a one ne dolaze same, i očekujem da se pojačaju Vladine aktivnosti kako bi se privukle. Samo tako možemo doći do povećanja broja zaposlenosti i jačanja ekonomske snage.

Vjerujete li premijeru Milanoviću da zbog povećanja PDV-a neće divljati cijene?

– U manjoj mjeri cijene će sigurno porasti. Vjerojatno će biti i kalkulacija, ovisno o vrsti proizvoda. Čuli smo da proizvod koji je do sada stajao 123 kune neće stajati više od 125. Treba pričekati pa ćemo vidjeti kako će PDV utjecati na standard te hoće li očekivane pozitivne efekte dati međustope koje trebaju zaštititi najugroženije.

Oporba je vrlo negativno reagirala na smanjenje PDV-a za ulja i dječju hranu. Jesu li u pravu kada tvrde da to nisu nikakve ozbiljne mjere?

– Mi koji nismo eksperti i ne bavimo se detaljima proračuna možemo govoriti načelno. Tako i ja, politički i načelno, ističem da je dobro ići k uravnoteženju proračuna i da zato treba povećati neke proračunske prihode. PDV je jedan od načina da se to učini. Vlada je obećala, a građani očekuju da se najugroženiji građani zaštite upravo međustopama. Vjerojatno će trebati i neke druge mjere.

Najviše je udareno po srednjem sloju. Je li to fer?

– Zagovarao sam, radi pravednosti, da se porezno zahvate imućniji slojevi i govorio o porezu na imovinu i dividende te rasterećenje procesa rada od poreza. Naravno da pritom nisam zagovarao poreznu otimačinu jer se ne smije destimulirati uspješne. No, viši srednji sloj i najbogatiji mogu platiti više poreza. Podsjećam da su neki od naših najuspješnijih i najbogatijih poduzetnika govorili da su spremni podnijeti veći porezni teret. Misli se, dakako, na osobni financijski teret, a ne opterećivanje gospodarskog subjekta.

Je li realno obećanje 50.000 novih radnih mjesta?

– Mogao bih o tome nešto reći tek kada bih vidio cjelovite mjere za poticanje zapošljavanja. Ovako to vidim kao programsku želju koja dobro zvuči.

Zabrinjava li vas najava smanjenja doprinosa za zdravstvo ili je to dobra mjera?

– Od onih koji se bave zdravstvom dulje vrijeme slušam da novca u zdravstvu ima relativno dovoljno, ali da se ne gospodari na najbolji način, da sustav nije racionalan. Pretpostavljam da će Vlada nastojati, unatoč smanjenju sredstava, zadržati istu razinu usluge kroz mjere štednje, ali i racionalizaciju mreže zdravstvenih ustanova, njihove funkcije i uloge koju imaju, vrste usluga koje daju. Najvažnije je, i tu ne bi smjelo biti kompromisa, da se sačuva najvrednije u sustavu – ljudi. Naši su liječnici iznad našeg općeg prosjeka, oni su stručnjaci koji su u vrhu svjetskog zdravstva. Slično mogu reći i za ostalo zdravstveno osoblje. Važno ih je sačuvati.

Kakva nam je državna uprava?

– Glomazna i nije uvijek na visini zadaće u smislu efikasnosti i stručnosti. Najveći broj ljudi savjesno i odgovorno radi svoj posao, a nisu plaćeni kako bi najbolji stručnjaci trebali biti. Teško je jednim potezom učiniti ono što je ideal svake države – da ima malu, efikasnu i odlično plaćenu upravu.

Može li država postati racionalnija? Ministarstvo pravosuđa raštrkano je na 11 lokacija, a godišnje na najam troši 8 milijuna kn. A to je kap u moru.

– To što su ministarstva na 5-6 i više lokacija, za koje se plaćaju zakupnine, osjetno diže troškove poslovanja, a i negativno utječe na kvalitetu rada. U konačnici, skuplje je godinama plaćati zakupninu i nemati odgovarajući prostor nego kupnjom ili investicijom osigurati odgovarajući prostor. Može se reći da je to i demagoški pristup jer se kao štedi, a ne kupuje. Uostalom, gradnja je oblik investicije kojom se zapošljavaju naše tvrtke. Jasno da je teško ući u njih kada država nema novca, ali postoji javno-privatno partnerstvo, leasing i drugi načini da se to riješi. Situacija koju opisujete najskuplja je i najneracionalnija.

Znači, pobornik ste ideje da se, primjerice, uza Savu sagradi kompleks u koji bi se preselili Vlada i ministarstva?

– To zvuči racionalno, no pitanje je ima li u ovom trenutku za to novca. O tome ipak pitajte Vladu.

Jesu li rezanja povlaštenih mirovina za saborske zastupnike i ustavne suce demagoški potezi?

– Vjerojatno sam jedan od prvih visokih dužnosnika koji je govorio da se načelno svi dužnosnici trebaju staviti u sustav mirovina kao i drugi građani. Upozoravao sam i na to čemu služe pojedini mirovinski režimi, posebno u kontekstu osiguranja neovisnosti pojedinih institucija. Tako Ustavni sud mora štititi građane od Vlade, od parlamenta, mora donositi odluke koje su često nepopularne u Vladi, ali i drugim moćnim subjektima. Ako trebaju donijeti takve odluke, a riječ je o sucima kojima je mandat pri kraju i prijeti im burza, pitanje je koliko mogu biti neovisni u donošenju odluke. Isto tako, zastupnici u sličnoj situaciji mogu postati ovisni o svojim stranačkim čelništvima. Sigurno, novi sustav donosi pravednost kada je riječ o jednakosti dužnosnika i ostalih građana, ali unosi nove elemente u politički sustav koji možda nisu vidljivi na prvi pogled. Mislim da se osiguranjem povratka na bivše radno mjesto mogu ublažiti negativne posljedice na neovisnost osoba koje kao ministri, zastupnici ili suci Ustavnog suda donose odluke za koje je potrebna neovisnost. Kada je riječ o predsjedničkoj mirovini, jasno je da i predsjednik mora slijediti opći režim. Tema te mirovine izdvojena je previdom Vlade da je ta mirovina uređena posebnim zakonom pa je od toga napravljena “tema”. Očito, u projekt ujednačavanja mirovina, uostalom kao i u promjenu ovršnog zakonodavstva, ušlo se bez dobre pripreme i sagledavanja zakonodavstva u cjelini. Minimalno je trebalo osigurati povratak na stara radna mjesta dužnosnicima nakon isteka mandata, ne da bi ih se privilegiralo, već da se osigura njihova neovisnost i da se ne ugrozi unutarstranačka demokracija. Vjerujem da će to Sabor i Vlada i učiniti.

Postavilo se i pitanje potrebe Ureda bivšeg predsjednika. Treba li ga?

Meni osobno nakon isteka mandata ne treba ured niti sam se ja borio za vlastitu mirovinu. Ja ću se vratiti na fakultet i imat ću plaću veću nego što bi mi bila mirovina. Treba li Ured bivšeg predsjednika, ovisi o tome očekujemo li od bivšeg predsjednika nešto. Ako ništa ne očekujemo, onda mu ne treba ni ured. Mislim da bivši predsjednik ne treba imati ured, posebno ne doživotno. Ali, kao i mirovine, i to je pitanje u rukama Sabora i ne ovisi o željama predsjednika.

Što kažete na huliganske ispade koji su pratili rukometno prvenstvo u Srbiji?

Svođenje divljaštva na nacionalnu i međudržavnu razinu nije dobro. Huligana i onih koji mrze druge nalazimo svugdje. Ali dužnost je države spriječiti nasilje. Izrazili smo protest državi Srbiji jer je trebala predvidjeti i spriječiti nasilje. Moram reći da su svi, od predsjednika Tadića do lokalnih razina vlasti, izrazili žaljenje. Veći je broj izgrednika uhićen i priveden na sud.

Problem je ponašanje srbijanskog ministra policije Ivice Dačića. Najprije tamošnja policija nije reagirala, a potom je on dao uvredljivu izjavu na račun Hrvata.

Mislim da je dao lošu i neprihvatljivu izjavu. Nije riječ o Srbima i Hrvatima nego o divljacima i huliganima.

Slovenski predsjednik Danilo Türk nije dao mandat Janezu Janši pozivajući se na činjenicu da se protiv njega vodi kazneni postupak. Biste li i vi učinili isto?

Izbor premijera i svih dužnosnika u Sloveniji njihova je unutarnja stvar i nije na nama da se miješamo u taj proces niti da ga komentiramo vrijednosnim sudovima. Želim da se nastavi dobra suradnja Slovenije i Hrvatske. Očekujem da, bez obzira na to tko sjeo u premijersku fotelju, nastavi politiku dobrosusjedskih odnosa.

Pratite li HDZ?

HDZ je važna stranka, reprezentira bitan dio političkog spektra. Jaka su oporba i iznimno je važno za HDZ, a rekao bih i za Hrvatsku, da izbori u toj stranci budu demokratski i provedeni po najvišim standardima.

Jeste li nakon izbora ostali u kontaktu s kime iz HDZ-a?

S mnogima. Funkcija je predsjednika države nestranačka i moram surađivati s vlašću i oporbom. U kontaktu sam dnevno i s hadezeovcima i s političarima drugih stranaka. Zadnjih sam dana bio u Lici i Zadru gdje su čelnici lokalne vlasti iz te stranke. Bili su tamo i istaknuti zastupnici HDZ-a g. Milinović i g. Kalmeta. Imao sam i dulji sastanak s Jadrankom Kosor. Još jednom, mogu i želim konstruktivno surađivati sa svim strankama.