Dok je Franjo Tuđman slavio pobjedu HDZ-a na prvim parlamentarnim izborima, u zračnoj luci Pleso iskrcavali su se niški specijalci. Za njihov dolazak među prvima je saznao Josip Boljkovac i pohitao u sjedište stranke, na Becićeve stube, da izvijesti Tuđmana. Ali, zbog svjetine koja se tu natiskala htijući čestitati na izbornim rezultatima, nije se mogao probiti. Zazvao je Stjepana Mesića, koji je čuvši ga otvorio prozor.
Kazao mu je što je doznao, a Mesić mu je odvratio da provjeri što se događa. Kako su se dovikivali, za dolazak Nišlija čuli su i okupljeni pa je na Becićevim stubama nastala strka, ljudi su počeli bježati gazeći pred sobom cvijeće i slike. Boljkovac se uskoro vratio s informacijom da se radi tek o vojnoj vježbi.
Stranačko vodstvo nestrpljivo ga je iščekivalo, a neki su, poput Gojka Šuška, u stahu od specijalaca počeli pakirati svoje torbe.
Vukojević čistio prošlost
Tako u knjizi “Istina mora izaći van” prvi hrvatski ministar unutarnjih poslova Josip Boljkovac opisuje događanja koja su prethodila Domovinskom ratu. Šušak, kojega indirektno optužuje za huškačku politiku i nepotrebna krvoprolića opisavši ga kao čovjeka “tamnih obrva, još tamnijih misli i bez osmijeha na licu”, nikada mu nije “legao”.
Bio je, piše Boljkovac, svjedokom kad je danas visokopozicionirani hrvatski general Stjepanu Mesiću prije nekoliko godina kazao da je Šušak naredio rušenje spomenika u Jasenovcu.
Za razliku od Tuđmana s kojim je prijateljevao još u mladim danima i kojeg je za Jugoslavije dva puta izvlačio iz zatvora, Boljkovac se nije slagao ni s Vladimirom Šeksom, Branimirom Glavašem, Tomislavom Merčepom, Vicom Vukojevićem...
Za Vukojevića, koji mu je u MUP-u bio “uvijek nelolajni pomoćnik”, navodi da je u policiji čistio svoju sumnjivu emigrantsku prošlost te u spisima napravio i konstrukciju oko ubojstva Brune Bušića.
Da je Tuđman slušao njega, a ne njih, rat se, uvjeren je Boljkovac, moga izbjeći, a Jugoslavija bi vjerojatno završila kao konfederacija.
U jesen 1990, u vrijeme ni rata ni mira, tada politički funkcionar Antun Vrdoljak predložio je, a Tuđman prihvatio, rješenje početaka pobune.
Po Vrdoljaku autobusi sa 2000 policajaca koji su osiguravali Europsko atletsko prvenstvo što se te godine održavalo u Splitu trebali su se kući vraćati preko Knina i zauzeti ga, iako je u Kninu tada bio dobro naoružani Mladićev Deveti kninski korpus pa je postojao dogovor i naputak da se to područje zaobilazi.
Perica Jurić, Boljkovčev zamjenik, odbio je provesti zapovijed, koju Boljkovac naziva drugim imenom za samoubojstvo te potresnim predloškom za scenarij po kojem bi Vrdoljak jednoga dana snimio film.
Htio uhititi Rojsa
“Valjda ga zato nije bilo ni u jednom od autobusa predviđenih za odlazak u smrt”, zaključuje.
Godinu kasnije, nakon uskršnje akcije na Plitvicama, htio je Boljkovac uhititi Ljubu Ćesića Rojsa, u to vrijeme vozača autobusa, koji je, iako nije imao zapovijed, prevezao autobus s policajcima preko Koranskog mosta, gdje je u njih udarila granata koja, srećom, nije eksplodirala.
Tuđman se protivio uhićenju jer je Rojsa štito Šušak pa je umjesto pritvorenika Rojs postao medijski junak, objašnjava Boljkovac.
U akciji na Plitvicama poginuo je tada Josip Jović, prva hrvatska žrtva Domovinskog rata, iako Boljkovac navodi da je prva žrtva bio 1990. ubijeni Goran Alavanja.
Nakon obdukcije u Jovićevu su tijelu pronađeni američki meci za pumperice, kakvi su za hrvatsku policiju kupovani u Singapuru. “Time, dakako, ne tvrdim da neki srpski pobunjenik nije imao takve metke”, ograđuje se Boljkovac.
Dokazano psihički zdrav
Dan prije no što je Boljkovac smijenjen s ministarske dužnosti, u Tenji je ubijen Josip Reihl-Kir. Upozorio je on Boljkovca da se sprema njegova likvidacija.
Još jedna smrt bila je Boljkovcu najavljena, Mate Šabić, zapovjednik obrane osječkog naselja Jug 2, također mu je došao reći da će ga ubiti.
Kad je Šabić došao u Zagreb izvijestiti što mu se sprema, sa sobom je ponio i dokumentaciju koja “teško kompromitira ugledne Osječane”. No, ona nikada nije pronađena.
Legionari generala Milenka Filipovića oteli su 1991. godine Boljkovčeva sina Matiju, a kad su razoružavali 173. brigadu, Pavlu Miljavcu stavljen je pištolj u usta. Uvjeren je Boljkovac da su htjeli maknuti i njega, no što se sprema na vrijeme je uočio njegov vozač Damir Belak, danas vozač Stipe Mesića. Legionarima je smetao u švercu oružjem.
Prije 16 godina Boljkovac je odvjetništvu predao dokumentaciju koja za šverc tereti generala Antu Rosu te tada carinika a danas odvjetnika Mirka Batarela, ali do sudskog postupka nikada nije došlo.
Da je sve baš tako bilo i da ne izmišlja, Boljkovac je “nabavio” i potvrdu.
Naime, nakon što ga je Vladimir Šeks nazvao “jugonostalgičarom i patološkim lažljivcem” Boljkovac je otišao na liječnički pregled te donio potvrdu da je psihički – potpuno zdrav.
kaj je frajeri? u cemu je problem? kaj da vam napisem zapovjednike novljana i krizevcana koji su zapovijedali paljbom po spomeniku? ajde nemate vi pojma ni kaj je rat ni politika, samo se busate u prsa junacka, papcine