– O, Bože, evo ovog tipa! Pa koji je to luđak – izletjelo je spontano na prizor “majstora” koji je uletio na travnjak za finala Svjetskoga nogometnog prvenstva. E, pa taj luđak je 35-godišnjak iz Barcelone, Jimmy Jump, najpoznatiji streaker na svijetu. Zove se Jaume i u Južnu Afriku ušao je odjeven u odoru svećenika. Afrička policija htjela ga je odmah pustiti iz zatvora, ali Fifa je učinila sve da makar malo tamo odleži... Priča te detalje dok sjedimo u nekom nepoznatom mjestu, desetak stanica metroom od centra, daleko od Gaudija i Ramble, u njegovu kvartu na rubu grada. Nakon niza poziva, uglavnom zbog “španjolskog engleskog”, dogovor je pao “kod Kineza” u Pep Venturi. Na lokalni trg, čije su znamenitosti benzinska, jedan kiosk i “Kinez”, uletio je s vuvuzelom u majici Svjetskog prvenstva u Njemačkoj. Katalonski pozdravlja zagrljajem i poljupcem baš kao i njegov menadžer Alex. Ali ovaj mu je zapravo prijatelj, tek su nedavno odlučili da se tako predstavlja. Jimmy Jump nema novca ni posao, ne želi podijeljenu Španjolsku, prezire politiku, vjeruje u Boga i slavi Mandelu.
– On je bio u zatvoru 27 godina, a ja 27 sati. No, mislim da ga mogu razumjeti. Sve je to borba za ljudska prava – kaže Jimmy Jump čija je filozofija pomalo “teška” za lika koji prekida svjetska sportska događanja.
Početak na Euroviziji
– Hoću ljude nasmijati i pokazati da nema granica. Ja se tamo uspijem zadržati tek koju sekundu i pronijeti svoju poruku da je sloboda najvažnija. Moja sloboda postoji sve dok ne ugrožava tvoju slobodu – pomalo hipijevski otkriva svoj cilj i dodaje da bi izbrisao sve granice i spalio putovnice. No, za JAR mu je putovnica trebala, a ulazak pod krinkom bio nužan jer se očekivao njegov ulet.
– Stavit ću kapu Canavarru. Ne! Vidim zlatnu glavu na pokalu. Na nju ću staviti kapu – bili su to SMS-ovi koje je Jimmy Jump poslao svojem “kompi” Alexu prije negoli se zaletio na teren u finalu. Iskoristio je, opisuje, trenutak kad je osiguranje potrčalo za južnoafričkom zastavom koja je odletjela. To je shvatio kao Božji znak. Bio je prvi Španjolac koji je dotaknuo zlatni pokal svjetskog prvaka u Južnoj Africi. Dirnuo ga je i prije Casillasa... Izazvao je pljesak i smijeh, osvanuo u medijima diljem svijeta, osiguranje ga je iznijelo sa stadiona, prenoćio je u zatvoru i s još jednom kaznom u džepu vratio se doma. S njim i Alex, njegova desna ruka. Svijetom zajedno lutaju posljednje tri godine otkad su se upoznali. Alex je radio u kompaniji koja se bavi prodajom ulaznica za nogometne utakmice. Ostavio je posao te odlučio, kaže, pratiti Jimmyja. Vidio je da Katalonac nasmijava ljude, da se zabavlja i putuje te je nakon upada na pozornicu Eurovizije krenuo za njim.
Konkretno, tada je na Euroviziji posramio jako osiguranje jer se dvaput ušetao bez ulaznice, a na kraju i uletio na pozornicu kad je nastupao njegov zemljak. Nisu ga ispitivali nego je završio u zatvoru pod optužbom za prijetnju nacionalnoj sigurnosti jer su tamo bile okrunjene glave. Novčanu kaznu od dvije tisuće eura platio je vlasnik kockarnica kojeg nije poznavao.
– Platio je račun, poslao mi e-mail s ponudom da budem u reklami za njegovu kockarnicu – priča Jimmy Jump koji je dotad već imao dosta utakmica u nogama. Favorit mu je ulet na Euro 2004., utakmica Portugal – Grčka, ali tu je i godinu kasnije polufinale Lige prvaka između Liverpoola i Chelsea kada je Mourinhu bacio zastavu, Villareal – Arsenal 2006. kada je Henryju dao dres Barcelone, ragbijaška utakmica u Parizu kada je Južna Afrika dobila Englesku...
Premijeru je, naime, imao 2002. na Nou Campu. Bila je to utakmica između Barcelone i Alavesa. Bio je to, kaže, njegov prvi TV nastup. A pred kamerama je oduvijek želio biti. To mu je zapravo bio i poticaj za cijelu priču...
– Išao sam na puno kastinga i nikad me nisu izabrali. Htio sam biti na televiziji i onda mi je jedan tip rekao da me nikad nitko neće angažirati – opisuje... te dodaje još pokoju o slobodi. U to ime, naime, on nema sponzora. Tada bi, kaže, izgubio svoju slobodu i bio licemjer. Odbio je i 30 tisuća eura da uleti na teren sa sponzorskim logom na kapi. – Nema šanse. Onda to više ne bih bio ja i sve ovo ne bi više imalo smisla.
Prosinečki, Modrić...
Stoga je sada bez novca. Neplaćene kazne čekaju, a on čeka da prođe ljeto pa će potražiti, kaže, kakav posao. Donedavno je bio trgovački putnik. Do odlaska u Južnu Afriku prodavao je knjige... Sad će se odmoriti pa onda potražiti kakav posao jer treba uštedjeti za europsko prvenstvo... U Poljskoj će, nada se, doseći vrhunac svoje streaker-karijere – zabiti gol nogom. Uspio ili ne, već je odlučio koju će majicu tada nositi. Onu s likom pape Ivana Pavla II.
– Bio je to najbolji papa, obožavam ga – poručuje streaker o kojemu će uskoro biti snimljen dokumentarac, ponosan na svojih 120 tisuća fanova na Facebooku, koji se ne želi nikad oženiti i čiji roditelji i dalje ne razumiju zašto radi to što radi. – Oni samo vide da im sin uvijek završi u zatvoru i to im je strašno...
Kroz Zagreb je prolazio, u Dubrovnik bi volio otići. Prosinečki mu je sinonim za Hrvatsku, ali spominje i Šukera, Bobana te Modrića. Potonjeg su mu puna usta, hvali ga do neba i uspoređuje s Cruyffom. No, na prvom mjestu mu je Messi.
\"Streaker,\" šta znači streaker? Jeli možda greškom ubaćena ova turska rjeć? Nismo u turskoj!