IMENA MINISTARSTAVA
Jezikoslovci pisali Milanoviću: Ne mijenjajte šport u sport
Nemojte mijenjati riječ šport u sport u nazivu Ministarstva, niti Ministarstvo zdravstva nazivati Ministarstvo zdravlja!
Nemojte mijenjati riječ šport u sport u nazivu Ministarstva, niti Ministarstvo zdravstva nazivati Ministarstvom zdravlja! Preporuka je to premijeru Zoranu Milanoviću Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje nakon promjena u nazivima tih ministarstava.
"S obzirom na to da je zdravlje 'stanje organizma pri normalnome radu organa, dobro fizičko i psihičko stanje', a zdravstvo 'djelatnost koja se bavi zaštitom zdravlja i
liječenjem bolesti' te da se ministarstvo nesumnjivo bavi djelatnošću, a ne stanjem organizma, smatramo da bi se ministarstvo trebalo zvati Ministarstvo zdravstva, pišu jezikoslovci te upozoravaju da nije dobro doslovce prevoditi engleski jezik:
"Ime Ministarstvo zdravlja oblikovano je vjerojatno prema engleskome uzoru (Ministry of Health), ali se pritom ne uzima u obzir da u engleskome ne postoji jednorječna istovrijednica hrvatske riječi zdravstvo (zdravstvo se prevodi kao health services, medical services, health care i health care industry). Ne treba ga nikako mijenjati ni zbog toga što je u imenima nekih drugih institucija (instituta, zavoda i sl.) i njihovih dijelova (odjela, katedra i sl.) u kojima se uglavnom
ističe predmet njihova bavljenja, uobičajena uporaba prijedloga za (npr. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Katedra za dijalektologiju itd.), stoji u detaljnom objašnjenju Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje."
Također, jezikoslovci se zalažu da ni Ministarstvo športa ne mijenja svoje ime.
"U hrvatskome jeziku supostoje istoznačne riječi sport i šport. Prema njemačkome i austrijskome izgovoru primili smo riječ šport. Poslije je iz engleskoga preuzeta i riječ sport. Neki priručnici hrvatskoga jezika te riječi normativno izjednačuju, dok drugi daju normativnu prednost riječi šport. Stoga smatramo da je nepotrebno riječ šport u imenu ministarstva zamijeniti riječju sport", zaključuje Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
"... koji imaju pretenzije na našu teritoriju i negiraju nas Hrvate kao narod, ..."
Govorim u svoje ime i uveravam te da nemam nikakvih pretenzija na hrvatsku teritoriju, pogotovo ne negiram Hrvate kao narod (kao da se to može!) nego jedino ukazujem da jezik koji je Hrvatima zvanični je zapravo, uslovno nazvano, zagrebačka verzija srpskog jezika.
Razlozi zašto su Hrvati pre neka 2 veka "izbacili svoj jezik kao mrtvo truplo kroz prozor", kako reče krleža, složeni su a deo odgovora na to pitanje leži u činjenici da je moderna hrvatska nacija jedna amalgam nacija u kojoj je stopljeno sve što je katoličko na Balkanu i zbog vere je otpalo od srpstva. najveći deo ovih katolika govori srpskim jer su bili Srbi katoličke vere i to je bio jedan jak razlog da Hrvati i prihvate srpski kao svoj zvanični jezik.
Evo postovi ovog thercula jako dobro pokazuju zašto mi Hrvati moramo, na svaki način odvojiti svoj hrvatski jezik od srpskoga jezika.
_______________
Skoro si pogodio!
Postovi ovog thekurcule ne pokazuju zašto Hrvati moraju odvojiti svoj jezik od srpskog nego dokazuju zašto Hrvati to rade.
Kao što sam dokazao oni to rade zbog toga što se boje da, ako se vidi da koriste srpski jezik, da će to biti inicijalna kapisla da se sazna i da je najveći deo hrvatske amalgam nacije regrutovan od Srba katolika.
Što se mene tiče ja ne mislim da ovakvo saznanje mora imati katastrofalne posledice po nacionalni ponos. Naprotiv!
međutim neki Hrvati koji su u poziciji da kroje šta je istorijska istina za Hrvate misli drugačije.
Eto zato, prmoćurni misho, Hrvati stalno pokušavaju da ukradu Srbima jezik, i neće ni po živu glavu da priznaju da se koriste srpskim jezikom, ali nije da to moraju.

















Kada bi vjera i jezik bili mjerodavni, Španjolci bi mogli tvrditi, da su mnogi stanovnici južne i srednje Amerike Španjolci, jer govore španjolski i katolici su. Englezi bi imali razloga, da stanovnike u SAD smatraju Englezima, jer govore engleski. Nijemci bi mogli Austrijance smatrati Nijemcima, jer govore njemački.
Jezici su nastajali i širili se mnogo ranije i u drugim granicama nego nacionalne države u današnjem smislu. Zato i nisu pouzdani pokazatelj nečije acionalnosti.
Današnja imena naroda nemaju isto značenje kao u prošlim stoljećima. Zato stare pisce treba razumjeti u kontekstu njihovog vremena, a ne našega.