U nastavku suđenja bivšem premijeru Ivi Sanaderu u četvrtak je svjedočio USKOK-ov svjedok Robert Ježić, koji je sudu objasnio da je sa Sanaderom bio blizak i da su bili kućni prijatelji. Ježić je sudu također objasnio da ga je Sanader nakon gotovo desetogodišnjeg prijateljstva zamolio da mu organizira primanje 10 milijuna eura "iz inozemstva". Pristao je na taj zahtjev jer je Sanader u to doba bio jedan od najmoćnijih ljudi u državi. Ježić se dosad ponaša kao dosljedan svjedok koji ponavlja iste one riječi koje je rekao i u istrazi.
Ježić decidirano tvrdi da je osoba koja je trebala dogovoriti isplatu milijuna za Sanadera Imre Fazakas, osoba od povjerenja Z. Hernadija, te da je novac za Sanadera trebao stići upravo iz Mađarske.
Novac je, prema Ježićevim riječima, trebao biti isplaćen u dvije rate od po pet milijuna eura preko fiktivnog konzultantskog ugovora s dvije švicarske tvrtke. Prva rata od pet milijuna eura uplaćena je u lipnju 2009. godine. Nakon što je Sanader dao ostavku i nakon što se u javnosti počelo špekulirati da je ovaj novac, koji je preko njega isplaćen u pozadini predavanja upravljačkih prava MOL-u, Ježić je iskoristio priliku i rekao mu da više ne želi sudjelovati u primanju novca.
Nakon toga otputovali su Sanaderovu bratu Flaviju u Zürich gdje je Sanader rekao bratu: "Robi više neće pa te molim da ti to dalje organiziraš". Ježić je iz toga zaključio da su se dogovarali o isplati preostalih pet milijuna eura mita.
Iako je Robert Ježić bio manjinski vlasnik u tvrtki Xenoplast s deset posto, uspio je, mimo znanja većinskih vlasnika, dogovoriti da se na račun tvrtke uplati pet milijuna eura. U početku mu se činilo da je riječ o normalnoj transakciji, iako je ranije rekao da mu se činila rubnom što se tiče zakona. Rubno, kaže, s obzirom da je riječ o političaru, ali u takvoj transakciji uobičajene su konzultantske usluge, objasnio je ipak Ježić na sučevo inzistiranje. Prodanović je od Ježića pokušao izvući kako je naposljetku doznao da je Imre Fazakas uistinu čovjek od povjerenja Z. Hernadija.
Na izravan upit Čede Prodanovića je li Hernadi ikada spomenuo Fazakasa, Ježić opet spominje da je odmah kad je Sanaderu dao podatke o Hurlimannu došao Fazakas pa je iz toga zaključio da jest.
– A kad sam upozorio da se ništa ne događa i kad je Sanader pozvao Hernadija, opet se pojavljuje Fazakas – objašnjava Ježić kako je Fazakasa povezao s čelnim čovjekom MOL-a.
U unakrsnom ispitivanju Sanaderovi odvjetnici pokušavaju pokazati kako je Ježić zapravo oprao novac te, ako je bio dužan novac Sanaderu, zašto mu ga nije vratio. Ježić odgovara kako nije bio u mogućnosti, a s obzirom da je to po njegovu mišljenju novac koji je MOL uplatio kao mito Sanaderu, namjerava ga vratiti Republici Hrvatskoj bez obzira na to bude li Sanader osuđen ili ne.
Ivo Sanader i njegova obrana prigovaraju istinitosti iskaza svjedoka.
– Neistina je da je novac uplaćen tvrtki Xenoplast namijenjen meni i da sam išao u Zürich kako bih s bratom dogovorio nastavak isplate novca. Onda sam mogao odmah s bratom dogovoriti taj posao – kazao Sanader.
Sanaderova obrana zaključila je da svjedok nije govorio istinu te kako je honorar koji se pripisuje Sanaderu, a koji je Ježić potrošio, u stvari Ježićev honorar oko investicija koji su Rusi trebali imati u Omišlju.
Nakon izlaska iz sudnice Ivo Sanader nije želio komentirati tijek suđenja. Samo je kratko rekao:
– Zadovoljan sam tijekom suđenja, sve ste vidjeli, nemaju ništa.
Detaljan tijek suđenja pogledajte ovdje:
9.35 sati Tužiteljica pita Ježića kakav je njegov odnos sa Sanaderom.
Ježić kaže da je Sanadera upoznao krajem 2001. godine preko stranke. Nastavili su se družiti i dalje.
– Dosta sam se angažirao u stranačkim predizbornim aktivnostima 2002. i 2003. Kasnije su se kontakti intenzivirali. Družili smo se u stranci i u Vladi, a krajem 2007. i 2008. još intenzivnije. Pored formalnih susreta i sastanaka, počeo sam dolaziti kod njega kući. Imali smo dosta dobar i intenzivan odnos, kaže Ježić.
Kako nam se odnos uvelike unaprijedio, ušli smo u bližu fazu, bližu i bolju komunikaciju. Često smo, kaže Ježić, ručali na njegov zahtjev bez službene pratnje. Svojim sam ga autom vozio na privatne adrese pa ga nakon sat ili dva vratio nazad. Do kraja 2009. godine bilo je to zaista više nego blisko, objašnjava Ježić.
Tužiteljica: Jeste li organizirali primitak novca za Sanadera?
Ježić: Krajem 2008. na jednom od sastanaka u njegovu uredu, pri izlasku me usput pitao je li moguće organizirati primitak kakvog većeg iznosa novca iz inozemstva koji bi on trebao dobiti. Rekao sam da ne bi trebalo biti problema.
– Ivo Sander je 2008. godine bio jedna od najmoćnijih osoba u RH, premijer, osoba kojoj se bilo kakav zahtjev ne odbija. Ja, koji sam poduzetnik i vlasnik firme koja je ovisna o firmama i privrednim subjektima u vlasništvu RH, vrlo dobro moram paziti i znati da odbijanje bilo kakve zamolbe ili usluge sigurno ne bi bilo adekvatno ili blagonaklono gledano.
– Svjestan sam da je takav zahtjev vrlo osjetljiv i tada sam razmišljao, rubni, jer je riječ o političaru. No, razmišljao sam, bit će sve u redu, objasnio je Ježić zašto je pristao na tu uslugu.
9.42 sati Ježić: Sanader je kasnije konkretizirao prijedlog. Rekao je da treba primiti 10 milijuna eura od MOL-a. Naglasio sam da takva transakcija mora biti izvedena u skladu s poslovnim običajima da mora imati i formalne okvire. Te da novac ako dođe na račun mora imati vrijeme koje će proteći da bi se mogao isplatiti, godinu do dvije. Naglasio sam da će biti i troškova, oko 20 posto.
9.47 sati Stvar je 2009. godine izgledala dosta žurno, dodao je Ježić pa na pitanje tužiteljice kako je Sanader reagirao kad mu je spomenuo troškove kaže: Sanader mi je tada rekao "Pa nećeš meni to valjda naplatiti?".
Ježić: Odmah sam razgovarao sa Stephanom Hurlimannom koji je direktor tvrtke Xenoplast koji je rekao da se kroz konzultantski ugovor sve može obaviti i da na taj način sredstva mogu biti primljena. Podatke o Hurlimannu dao sam Sanaderu. Inače, Ježić je u Xenoplastu manjinski dioničar.
9.54 sati Vrlo brzo nakon što sam predao podatke o Hurlimannu, njega je kontaktirao Imre Fazakas. Kako se sve odvijalo brzo, Ježić zaključuje da je podatke Sanader predao Hernadiju jer je Fazakas vrlo brzo kontaktirao Hurlimanna.
Ježić: Hurlimann je rekao da je Fazakas rekao da dolazi od MOL-a i da će njih dvojica organizirati taj cijeli posao.
Tužiteljica: Znate li vi tko je osobno Imre Fazakas?
Ježić: Ne znam, nikad nismo kontaktirali.
Tužiteljica: Ima li Fazakas kakvu ulogu u MOL-u?
RJ: Bila je poznata stvar, i zato sam rekao rečenicu prije, da je Fazakas osoba od povjerenja Zsolta Hernadija.
Prvih pet milijuna eura uplaćeno je sredinom lipnja 2009. godine
10.04 sati Tužiteljica: Jeste li dalje kontaktirali sa Sanaderom oko isplate?
RJ: Negdje u petom mjesecu taj dogovor je bio postignut, ali komunikacije dalje nije bilo. U svibnju sam bio pozvan k Sanaderu u Vladu na sastanak. On je bio zauzet pa sam u predvorju kabineta čekao desetak-dvadesetak minuta. Sa sastanka su izašli i pozdravili me Hernadi i Jozo Petrović. Ušao sam kod tajnice i u ured Ive Sanadera. Kako sam malo prije vidio Hernadija, podsjetio sam se da situacija još stoji pa sam to rekao Sanaderu koji je mobitelom nazvao J. Petrovića i rekao im da se vrate nazad.
Ja sam pričekao u drugoj sobi dok su oni razgovarali. Kad sam se vratio u Sanaderov ured, kazao mi je: "Zsolt je rekao bit će sve u redu. Budući da je velika transakcija, odradit će se u dva dijela i to vrlo brzo. Prvi iznos odmah, a drugi dio do kraja godine", prisjetio se Ježić.
Tužiteljica: Jeste li vidjeli tko je ušao u Sanaderov ured, je li Petrović ušao?
Ježić se ne može sjetiti jesu li obojica ušla, ali s obzirom na narav razgovora, smatra da je ušao samo jedan.
Tužiteljica Vanja Matušić pitala je Ježića je li samoinicijativno provjeravao je li sjela kakva uplata ili ga je Sanader to tražio.
– Prije tog sastanka Sanader me u susretima ispitivao je li stigla kakva uplata – potvrdio je Ježić
Tužiteljica: Je li vam bilo neobično što Jozo Petrović dolazi na sastanke s Hernadijem?
Ježić: Bio je vrlo blizak kao osoba Sanaderu, poznavali su se dugo i kao takav je i tada u to vrijeme bio u upravi Ine tako da mi je njegov dolazak s Hernadijem bio prirodan. S druge strane, znam da su Hernadi i Petrović u izuzetno dobrim odnosima. Petrović i danas radi kao osobni savjetnik Hernadija.
Tužiteljica: Odakle to znate?
Ježić: Tijekom 2011. imao sam jedan sastanak s Petrovićem i komentirali smo moje slučajeve i istrage i na moj upit gdje on sada radi, rekao mi je da radi kao osobni savjetnik Hernadija i da je to u službenom i čvrstom odnosu. Nekoliko dana nakon tog dogovora u Vladi Fazakas je došao u Zürich i sklopljeni su ugovori o konzultantskim ugovorima s dvije ciparske firme na iznose koji su dogovoreni.
Sredinom lipnja stigla je prva uplata od pet milijuna eura s računa tih tvrtki. Sanader je tada bio premijer i čim se to dogodilo, prenio sam mu to i tada je on, na moje iznenađenje, pitao kada je moguće čim prije njemu to dostaviti.
Ponovio sam da je zaista nelogično i nesuvislo to raditi jer uplate s računa tvrtki iz egzotičnih zemalja moraju neko vrijeme stajati ako je to prihod ostvaren iz normalnog poslovanja. Sanader je zbog toga bio nezadovoljan. Rekao sam da je to rigorozno i da čak i ako se želi podići 10.000 eura s privatnog računa zahtijeva u banci dodatna pojašnjena. Rekao sam mu da ima brata u Švicarskoj pa neka to sam provjeri.
Nakon Sanaderove ostavke Ježić se povlači iz posla
10.15 sati Tužiteljica: Jeste li nakon Sanaderove ostavke kontaktirali s Hernadijem i Sanaderom?
Ježić: Iza toga bilo je ljeto i praznici, no povratkom s godišnjih odmora imali smo ručak ili dva. Negdje krajem ili u drugoj polovici desetog mjeseca najavio mi je Sanader ručak u restoranu Marcellino da će nam se tamo, nakon što ručamo, pridružiti i Z. Hernadi.
Sanader me čekao sam. Ručali smo i razgovarali i dogovorili da čekamo Hernadija koji je imao sastanke u gradu. Ja sam podmirio prvi račun. Negdje oko tri sata. Međutim, nastavili smo sjediti i čekati Hernadija.
On je došao, ne sjećam se točno kada pa smo i drugi put ručali zajedno. Pili smo vino i razgovarali. Hernadi je bio zadovoljan kad je došao, rekao je da kad ga je Sanader pitao kako je bilo da je bilo dobro da je zadovoljan. Onda su oni između sebe komentirali opće životne i poslovne situacije. U neko smo doba, kad je njihov intenzitet komunikacije pao, iskoristio sam priliku da Hernadiju predam elaborat naših inženjera u Diokiju sa stručnjacima iz Inina postrojenja Ivanić Grad o poboljšanju ekstrakcije sirovine. Prijedlog poboljšanja Dioki je htio napraviti kako bi količinu etana još više povećali.
10.25 sati Tužiteljica: Jeste li znali da je MOL, odnosno Hernadi isplatio Sanaderu i kada ste doznali?
Ježić: Na početku i u vrijeme prve transakcije nisam to odmah povezao. Nisam ni pitao Sanadera odakle mu novac. No, nakon ostavke i odlaska u tom periodu iza ljeta se sve više počelo špekulirati u medijima o upitnom odnosu i s obzirom na upravljačka prava koja su predana MOL-u, postalo mi je sve jasnije da su te stvari povezane.
Tužiteljica: Je li isplaćeno i drugih pet milijuna eura?
Ježić: Drugi dan nakon ručka u Marcelinu na Sanaderov prijedlog i poziv uputili smo se na utakmicu u Milano na utakmicu Lige prvaka gdje je bio pozvan kao gost Unicredita. Ja sam iskoristio priliku u avionu da mu kažem da, s obzirom da on više nije premijer pa nemam ni pritisak ni strah vezano za sebe i za firmu i s obzirom da mi postaje jasnija pozadina transakcije, rekao sam da prekidam i da ne bih dalje da to društvo primi drugi iznos novca. Sanader je mirno reagirao, rekao je OK, u redu.
Ježić je htio iskoristiti priliku da upozna sam vrh Unicredita, pa je Dioki organizirao mali avion da se ode u Milano.
Ježić: Drugi dan, nakon utakmice, doručkovali smo pa na prijedlog Sanadera promijenili rutu i krenuli u Zürich gdje smo stigli popodne i u jednom hotelu se našli s bratom Ive Sanadera koji je uzeo apartman za popodnevni odmor i tamo smo razgovarali oko pola sata.
U tom razgovoru Ivo Sanader rekao je bratu Flaviju Sanaderu: "Robi više neće pa te molim da ti to dalje organiziraš."
U USKOK-u je rekao da su Flavio i Sanader izravno pregovarali o tome da se pet milijuna isplati preko druge tvrtke, pa je sudac pitao Ježića je li on zaista to čuo ili je zaključio iz razgovora.
– Ja sam zaključio da je riječ o ovom drugom dijelu, ali nisam čuo da se spominje iznos – odgovorio je Ježić.
Ježić je dalje izvijestio Hurlimanna te su ciparske tvrtke krajem 2009. godine dostavile raskid ugovora u kojem je naznačeno da ne postoje nikakva potraživanja prema Xenoplastu.
Novac je na računu Dioki holdinga i Ježić čeka da ga vrati RH
10.44 sati Tužiteljica: Ni jedna ugovorna strana nije tražila da se obavi ikakva radnja. Zašto su ti ugovori zaključeni?
Ježić: Da budu forma kroz koju će se isplatiti novac.
Tužiteljica: Je li tko kasnije tražio povrat sredstava?
Ježić: Nakon mog iskaza u USKOK-u krajem svibnja u medijima je objavljen i komentiran taj iskaz, a početkom rujna stigao je službeni dopis tvrtki u Švicarsku gdje je traženo da se novac vrati jer ugovor nije ispoštovan i da je njihov poslovni ugled narušen. Pod prijetnjom sudskog spora tražili su povrat.
Začudili smo se da oni nakon dvije i pol godine traže povrat i pozvali smo se na odredbe raskida ugovora u kojem su jasno rekli da neće biti potraživanja, i oni se više nisu javili.
Novac je na računu tvrtke Dioki Holding jer je tvrtka Xenoplast u siječnju 2011. pripojena Diokiju i Ježić samo čeka da taj novac vrati RH.
Tvrtka Xenoplast bila je aktivna, a u svom imenu ima izraz "shipping" što znači da se bavila i poslovima u vezi brodova, a bavila se i distributivno-trgovinskim poslovima, a posebnice poslovima s Libijom. Novac je bio na računu da se normalno koristi.
Tužiteljica: Jeste li jasno rekli Ivi Sanaderu da ćete novac koristiti za poslovanje.
Ježić: To je jasno samo po sebi, ništa nije bilo sporno. Novac je ušao kroz usluge i kao pokriće su služili ugovori o konzultacijama.
Tužiteljica je htjela pitati je li na taj način novac prebačen u legalne sfere, no sudac Turudić to nije dopustio kazavši da u ovom predmetu nitko nije optužen za pranje novca.
Sudac Turudić: Pauza do 12 sati.
Nakon pauze suđenje se nastavlja unakrsnim ispitivanjem svjedoka
12.03 sati Počinje unakrsno ispitivanje svjedoka.
Prodanović pita Ježića da objasni tko je sve bio u vlasničkoj strukturi Xenoplasta.
Ježić: Komunikacija je išla preko direktora Hurlimanna. Nisam poznavao ostale osobe u vlasništvu, sve je išlo preko odvjetničkog društva. Ježić dalje, na pitanje Č. Prodanovića je li Hurlimann obavijestio većinske vlasnike o uplati koja će se odgoditi, kaže da nije.
– Ja kao i Hurlimaman imali smo dogovor. Znali smo da će doći novac i to mojom aktivnošću.
Prodanović pokušava izvući iz Ježića kako su onda suvlasnici mogli reagirati kad je trebalo izvući novac i rezimira da je Ježić sve radio mimo znanja većinskih vlasnika.
ČP: Kad ste doznali da je Fazakas osoba od povjerenja Hernadija?
RJ: Već tada je bilo evidentno, na prvom sastanku. Brzinom izvršenja cijeloga posla , ali i Fazakas je došao i predstavio se kao predstavnik MOL-a.
ČP: To je jedino saznanje?
RJ: Pa sigurno ga ne bi poslao netko ispod ranga gospodina Hernadija.
ČP: Zbog čega?
RJ: Zbog načina poslovanja takve firme i takve komunikacije i dolazak Hernadija i razgovora nakon kojeg se procedura ubrzava i dovršava.
Na izravan upit Čede Prodanovića je li Hernadi ikada spomenuo Fazakasa, Ježić opet spominje da je odmah kad je Sanaderu dao podatke o Hurlimanu došao Fazakas pa je iz toga zaključio da jest.
– A kad sam upozorio da se ništa ne događa i kad je Sanader pozvao Hernadija, opet se pojavljuje Fazakas – objašnjava Ježić kako je Fazakasa povezao s čelnim čovjekom MOL-a.
12.16 sati ČP: Jeste li inače zaključivali ugovore o savjetovanju i kakvi su bili honorari?
RJ: Jesam, jednom s Hypo bankom na iznos od pet milijuna, a 3,5 milijuna eura je izvršeno.
ČP: Kada ste bili u Vladi, tko je pitao, vezano za isplatu novca, jeste to vi asocirajući se na Hernadija ili je Sanader prvo pitao?
RJ: Rekao sam da je Sanader prethodno na nekom od sastanaka to pitao i ja sam provjerio, a kad smo se sastali u Vladi onda sam dao komentar.
ČP: Kako to da vas je Sanader u petom mjesecu pitao za to, a ugovori su sklopljeni u šestom mjesecu?
RJ: Potpuno je razumljivo, Sanaderovo pitanje je bilo je l' se što dogodilo, je li stigla uplata. Ne znam što je u toj priči sporno? Stvarno ne razumijem, jedno je povezano s drugim. I sam način kako se odigralo. Forma zaključenja ugovora bila je samo forma.
ČP: Novac koji se zatekao na računu Xenoplasta, dajte nam opišite njegovu sudbinu?
RJ: Vro brzo ugovorom o zajmu novac je prebačen na račun Diokija i tamo je bio u operativnoj funkciji.
Na Prodanovićev upit koji je to točan datum bio, Ježić sliježe ramenima. U iskazu je rekao 28. 9. pa mu se to predočava na što kima glavom. U drugom je pak iskazu od svibnja 2011. Ježić rekao da je nakon raskida ugovora s ciparskim tvrtkama novac i dalje bio na računu Xsenoplasta.
Ježić: Izraz je općenit. U nekakvoj mojoj kontroli ostao je novac, to je bila svrha mog odgovora.
ČP: A da je novac na vašem računu, tad bi isto bio u vašoj kontroli. Na koji način se može staviti znak jednakost i da je novac na računu firme kojoj je stizao, kao što kaže prvi iskaz.
Sudac Turudić: Kakva je struktura Diokija?
RJ: To je sto posto moja firma. Ne postoji pravni formalni odnos između mene i Sanadera. Postoji moja obaveza da isplatim taj novac. A precizan je dogovor bio da novac stoji na računu neko vrijeme i da ga isplatim kad dođe vrijeme. Sa Sanaderom sam se dogovorio da novac ide u operativu, ali on nema veze s tim kako se trošio taj novac.
Mi nemamo nikakav dogovor hoće li novac biti na jednu ili drugu firmu, ono što Sanader zna je ime čovjeka koji to radi i ime firme.
ČP: Da ćete baratati novcem godinu do dvije. U iskazima je rečeno da će novac u određenom periodu stajati na računu, to ste rekli u iskazima? Niste rekli da ćete njime operativno raspolagati?
RJ: Ja se s njim oko načina provođenja i detalja nisam dogovarao. To nije on ni pitao. Postoji dogovor dvoje ljudi, sve ostalo je nebitno. Normalno je da novac, ako je ušao u firmu, mora imati svoje tijekove i da uđe u funkciju.
Ježić: Riječ je o drugoj firmi, Diokiju iz Švicarske
12.37 sati ČP: Operativno poslovanje je jedno, ali zajam je drugo. Novac je završio na računu firme koja ima blokirane račune.
Ježić kaže da je riječ o drugoj firmi, Diokiju iz Švicarske. I potvrđuje da je riječ o tvrtki koja je sto posto u njegovu vlasništvu. Time bi se zapravo, kaže Ježić, taj novac lakše isplatio Ivi Sanaderu.
Na to se sudac Turudić nadovezao: Što ste vi onda pomagali u pranju novca, vi sami sebe ovdje teretite.
Ježić: Ne, ne. Taj novac je i dalje na računu Dioki Holdinga, bio je pa nije bio, pa se vratio.
Na sučev upit što znači da je bio i nije bio, Ježić kaže da se tim novcem nešto kupilo, pa bi se prodalo i tome slično.
Prodanović dalje pita kako je Xenoplast pripojen Dioki Holdingu?
Ježić kaže da su se dioničari povukli, a on i Hurlimann dogovorili su se da će tvrtku pripojiti Diokiju.
Ježić: To više nije imalo smisla, jer je društvo Xenoplast u tom trenutku imalo cirkuse. Društvo Xenoplast imalo je takav nekakav novac kao kredit u Diokiju i nije imalo smisla da društvo koje je imalo odnos koji nije bio najidealniji i dalje postoji. Ja sam imao problema tu u zemlji, pa su se dioničari povukli...
Sudac: Ali oni nisu znali.
RJ: Pa po knjigama su znali da je uplaćeno pet milijuna eura. Hurlimann je isplatio ostale dioničare.
Prodanović pita kako to da on ne zna kako se zovu dioničari, a Ježić odgovara da su bili anonimni dioničari.
ČP: Ako je Xenoplast u vlasništvu Diokija, to znači da niste dužni vratiti kredit?
RJ: Nisam morao vraćati kredit.
ČP: Vi nikome niste dužni vratiti taj novac?
RJ: Jesam, Ivi Sanaderu.
ČP: Pitam vas zašto mu ga niste vratili?
RJ: Gdje sam mu mogao vratiti, kako i kada?
ČP: Jesu li postojali tehnički problemi zašto ga niste mogli vratiti?
RJ: Govorim od 6. mjeseca 2009. imamo period gdje čekamo drugu uplatu pa raskid ugovora.
ČP: Niste vratili zato što ste potrošili novac!
Sudac: Nemojte tako, unakrsno ispitivanje može biti razbarušeno, ali ne toliko.
Ježić zatim objašnjava kako je prvi razlog to što je morao proći određeni period nakon kojeg se tek može podići novac, a zatim je uslijedio prosinac 2010. godine kada više nije bilo moguće zbog kaznenih postupaka. Svi ti postupci zakomplicirali su stvar i tu naša komunikacija zapravo prestaje.
ČP: Malo prije je rekao da je u obvezi vratiti novac Sanaderu, gdje je problem bio prije, a sada nije?
RJ: Jedan od problema je komunikacijski, ne postoji komunikacija, a drugi je fizički.
Novac ću vratiti državi i ako Sanader ne bude proglašen krivim
ČP: Koji su bili problemi u komunikaciji, zašto ste potrošili njegov novac 2009.?
RJ: Što sam ja učinio s tim novcem i jesam li ga potrošio, to se vas ne tiče, kaže Ježić. Postoji obveza između mene i Sanadera, i to je samo između nas dvojice kako će se to dogoditi.
ČP: U slučaju da Sanader nije kriv, kome ćete vratiti novac?
RJ: Republici Hrvatskoj.
ČP: Zbog čega ako kazneno djelo nije počinjeno?
RJ: Ja mislim da je, i stojim kod ovoga što sam rekao. Novac je namijenjen gospodinu Sanaderu.
ČP: Hoćete li to učiniti ako Sanader ne bude optužen?
Sudac: Što mi sad ovdje radimo?
Prodanović: Doveli smo stvar do apsurda.
RJ: Vratit ću novac državi. To nije moj novac i nikad nije ni bio.
Sudac: Ali sad imate zahtjev s Cipra da se vrati novac?
RJ: Zahtjev je nelegalan.
ČP: Čiji je novac koji su Ciprani uplatili vama?
RJ: MOL-ov, s obzirom na tijek događaja ne mogu drugačije zaključiti. Potpuno je jasno da je to MOL-ov novac.
12.58 sati ČP: Što vas je nagnalo da prijavite taj slučaj?
RJ: Nakon 4 mjeseca i 19 dana imao sam vremena razmišljati. Imao sam novac koji me smetao. To je kao najelementarnije. Uostalom, tada je bila jaka medijska ofenziva oko Ine i dionica, a što se događalo preko ciparskih firmi.
Malo sam to zbrojilo i imao sam strah. Bilo je to moje djelo zbog kojega sam taj period bio u istražnom zatvoru, sigurno sam razmišljao da to nije gotovo i da provjere računa mogu dovesti do mene pa sam se savjetovao s odvjetnikom koji je sugerirao da idemo odmah u USKOK.
ČP: Bojite se jer je novac na računu, pa vas podsjećam da novac nije na računu i da se iz vaše priče ništa ne može otkriti.
Ježić kaže da u tom trenutku novac nije na računu Xenoplasta, no u svojoj je paranoji smatrao da se vrlo lako može utvrditi tijek kolanja novca.
Jadranka Sloković: Kako ste izašli iz pritvora, je li se USKOK s tim usuglasio?
RJ: Kad su saslušani svjedoci, pušten sam na zahtjev USKOK-a.
Sloković: Vezano za Inu, kad su počeli poslovni odnosi Ine i Diokija?
RJ: Odnosi postoje vjerojatno 50 godina. Sustavi su do '96. bili integrirani, a od tada tadašnji Inaoki izlazi i postaje samostalan. Riječ je o dvostranom odnosu, Dioki je potrošač i kupac te osnovni korisnik jedne sirovine koja je sastavni dio prirodnog plina i temelj je na kojem Dioki funkcionira i međusobno su zavisni. Zato povijest trebamo uzeti u obzir.
Bitno je naglasiti da je temeljni ugovor koji izaziva neka pitanja potpisan 2007. i još je na snazi, do kraja ovog mjeseca. Odnosi su uvijek bili, jer su sestrinske firme, dobri. Činjenica da predajom upravljačkih prava MOL-u Mađari agresivno ulaze u cijeli sustav tek 2010. ili sredinom te godine i imaju tenzije, a odnosi se intenzivno pogoršavaju unazad nekoliko mjeseci.
JS: Je li Dioki imao problema s podmirenjem dugova?
RJ: Dioki je imao problema oko plaćanja Ini kroz cijelu svoju povijest. Problemi su zapravo ciklički.
JS: Je li vam Ina izlazila u susret kad bi nastupili problemi?
RJ: Ne mogu reći ni da nije ni da je. Dvije su ili tri robe koje uzimamo od Ine, etan, plin i loživa ulja. Uvijek je bilo uzajamnog razumijevanja.
JS: Jeste li s Inom potpisali kakav ugovor 2010. vezano s dugovima?
RJ: Jesmo.
JS: Je li Dioki s tim u skladu ispunio svoje obveze?
RJ: Taj ugovor je dopuna postojećeg ugovora u kojem je pored ostaloga pitanje smanjenih količina isporuke etana i u tom ugovoru precizirane su odredbe na koji način bi se umanjio dug Diokija što je Dioki u većem dijelu i ispunio. U jednom dijelu je aneks ugovora, u drugom dijelu se definira nova cijena plina i smanjena količina etana koju će isporučivati Ina i način vraćanja duga, odnosno njegovo reguliranje.
JS: Jeste li u sklopu toga dali Ini terminal za ukapljeni plin u Zagrebu?
RJ: Jesmo.
JS: Jeste li u to vrijeme bili u pritvoru?
RJ: Ne.
JS: Aktivira li Ina u tom trenutku određene zadužnice u iznosu od 33 milijuna kuna?
RJ: To stvarno ne znam.
JS: Znate li koliki je dug Diokija prema Ini?
RJ: Oko 100 milijuna kuna.
JS: Jeste li kod Sanadera ili koga drugog tražili da intervenira kod Hernadija?
RJ: Ne, nikada.
JS: U kakvim ste odnosima sa S. Hurlimannom?
Ježić kaže u uobičajenim dugogodišnjim poslovnim odnosima. On ne radi više za Dioki, kaže Ježić.
JS: Jeste li s njim razgovarali o Družbi Adria?
Sudac: Ne, to ne proizlazi iz glavnog ispitivanja, to su okolnosti na koje ste pozvali svjedoka.
Ivo Sanader ispituje svjedoka Ježića
Sanader: Jesam li ja organizirao ručak u Marcellinu na vaš zahtjev jer ste htjeli Hernadiju dati elaborat?
Ježić: Ne.
Sanader. Kakve ste poslovne odnose imali s ruskim kompanijama?
RJ: Pa s nekima sam imao odnose, a s nekima nisam.
Sudac: Ako smatrate da time sebe možete ugroziti, ne morate odgovoriti. Recite želite li odgovoriti ili se ne sjećate?
RJ: Neću o tome razgovarati.
Sudac: Bili ste poučeni, mi nećemo dalje provjeravati.
RJ: Ma mogu odgovoriti. Imao sam poslovne odnose, 30 godina sam u poslu i normalno da sam poznavao vodeće ljude iz Rusije u naftnom, petrokemijskom i trgovinskom poslu.
IS: Jeste li s jednom ruskom kompanijom imali investiciju u Srbiji?
RJ: Ne.
IS: Jeste li razgovarali o tome?
Sudac: Zabranjuje se odgovor.
IS: Spomenuli ste da ste s egzotičnim firmama imali poslove, pa me zanima što to znači egzotična jer se radi o članicama EU?
RJ: Pa... sasvim je jasno u međunarodnom poslovanju koje firme s kojih područja imaju takav naziv. Sve one firme s područja s posebnim poreznim propisima i gdje se lako mogu otvarati i osnivati firme, a gdje je kontrola poslovanja slaba. Bez obzira što je Cipar u EU.
IS: Može li se i za Xenoplast reći da je egzotična firma?
RJ: Ne, jer je osnovan u Švicarskoj.
IS: Rekli ste da je novac bio pod vašom kontrolom, no rekli ste da ste u Xenoplastu imali smo 10 posto, pa kako netko s tako malim postotkom može imati kontrolu?
RJ: Može, kroz direktora. No, što sam ja napravio i kako, to je moja stvar.
Sudac: Nije to više samo vaša stvar, mi to moramo saznati.
Sanader: Pa direktor valjda odgovora onima koji imaju 90 posto!
RJ: Pa možda je to tako. No bitno je da je novac došao kroz moje djelovanje pa je stoga pod mojom kontrolom.
Sanadera dalje zanima tko je donio odluku o pripajanju Xenoplasta Diokiju.
– Hurlimann jer se to dogodilo u siječnju – kaže Ježić i dodaje da ne zna tehničke detalje odluke.
IS: Jeste li vi mene molili da vas upoznam sa šefovima Unicredita kako bi vam dali kredit za kupnju dodatnih dionica Novog lista?
RJ: Nisam.
Sanader prigovara istinitosti ovog odgovora.
Tužiteljica: Kakav je bio poslovni odnos Diokija i Ine u ovom razdoblju kad govorimo o inkriminiranom razdoblju?
RJ: Odličan, nije bilo potrebe za intervenciju Sanadera kod Hernadija. Radi se o razdoblju od kraja 2008. do listopada 2009. godine.
Počinje glavno ispitivanje na okolnosti koje je predložila obrana
13.45 sati ČP: Jeste li vi s osobom ili firmom sklopili ugovor da ćete im pomoći pri kupnji zemljišta za izgradnju dodatnih skladišta u Omišlju za Družbu Adriju?
RJ: Ne.
ČP: Znali li vam što ime Gucerijev?
RJ: Ne. Čuo sam za to prezime, ali nikad nismo poslovali.
ČP: Jeste li na bilo koji način sudjelovali u ostvarenju ideje o dolasku Družbe Adrije na Krk?
RJ: To je projekt koji je završio 2005. i ja nisam nikad u njenom dolasku sudjelovao.
ČP: Jeste li s Rusima pregovarali o prodaji svojih spremnika na Krku?
RJ: Gdje na Krku? To je širok pojam. Naše zemljište nije bilo za prodaju. Dioki ima zemljište na Krku za LNG terminal.
Sloković: Jeste li pregovarali s bilo kim o prodaji tog zemljišta?
RJ: S Janafom ništa, nula, kao ni s ruskim investitorima ili Družbom Adrijom.
Sanader prigovara zbog iskaza svjedoka.
– Neistina je da je novac uplaćen tvrtki Xenoplast namijenjen meni, niti sam išao u Zürich kako bi s bratom dogovorio nastavak isplate novca. Onda sam mogao odmah s bratom dogovarati taj posao – kaže Sanader.
Obrana: Svjedok nije govorio istinu. Honorar koji se pripisuje Sanaderu, a koji je Ježić potrošio, u stvari je Ježićev honorar oko investicija koji su Rusi trebali imati u Omišlju.
Sudac Ježiću: Jeste li vi rekli sve što znate?
Ježić: Jesam.
Suđenje se nastavlja idućeg četvrtka i petka.
ima li sanader kojega svjedoka da kaže nešto za njega