Ako vam snižena TV-pretplata od 60 kuna i dalje bude preskupa, uskoro ćete se tog nameta moći elegantno riješiti: u javnog bilježnika ovjerit ćete izjavu da u svom stanu nemate TV-prijamnik!
Nitko, dakako, neće provjeravati je li ta vaša izjava točna i ne krijete li možda ipak neki televizor u ormaru, a zakonodavcu je dovoljan pečat javnog bilježnika da ste vi to doista potpisali!
Brojni propisi
Dobra je to ilustracija funkcioniranja pravne države u Hrvatskoj: za sve i sva traži se ovjera potpisa, koja zapravo nema preveliku težinu i pitanje je je li sve to uopće nužno i ne treba li pročistiti brojne propise koji traže ovjeru potpisa u različitim prilikama.
Javni bilježnici uspoređuju potpise – potpis klijenta u knjigu kod javnog bilježnika mora biti sličan onome na osobnoj iskaznici. Bilježnici mogu prepoznati i slabije krivotvorine osobnih iskaznica, ali dobru krivotvorinu zacijelo ne. Zbog toga je predsjednik Hrvatske javnobilježničke komore Ivan Maleković tražio od policije, odnosno Ministarstva unutarnjih poslova, da javni bilježnici dobiju mogućnost, uz pomoć kompjutorske veze, provjeriti podatke iz osobne iskaznice u podacima policije.
Međutim, MUP je odbio bilježnike iako nisu tražili uvid u sve podatke, nego samo provjeru broja i datuma izdavanja pojedine iskaznice. Tako provjera identiteta osobe čiji potpis bilježnik ovjerava ostaje djelomična.
Posebna je priča cijena usluge javnih bilježnika, koji za ovjeru potpisa za svaki dokument naplaćuju 46,90 kuna. Ako netko prodaje stan ili brod, ta cijena zacijelo nije visoka, ali ako netko tko jedva prehranjuje obitelj mora po kredit, cijene notarskih usluga mogu biti problem.
Međutim, od 46,90 kuna polovica – 22,90 kuna – ide državi: 10 kuna je državna pristojba, 6,9 kuna PDV, a 6 kuna porez na dobit. Bilježniku ostaju 24 kune.
Problem s poštenjem
Ovjera potpisa plaćala se i kad se to obavljalo u općinskim uredima, a i sad se, primjerice, plaća 20 kuna pristojbe državi za rodni list ili domovnicu.
Na primjer, u Italiji se besplatno, internetom, dobivaju takve potvrde od države. K tome, državni bi uredi – kad bi se dokumenti ovjeravali kod njih – zacijelo povećali broj zaposlenih službenika.
Šef Hrvatske javnobilježničke komore Ivan Maleković kaže kako je iz dana u dan sve više izjava koje javni bilježnici moraju ovjeravati, što, kaže, ovisi o uređenosti države, a razumljivo je da je broj velik u tranzicijskoj državi. U nas je očito problem s elementarnim poštenjem i vjerodostojnošću pa smo se osigurali silnim provjerama i potvrdama koje na kraju, naravno, ipak uspijemo zaobići. Druge države svojim građanima vjeruju malo više, ali ako građanin povjerenje izigra, kazne su drastične.
U nas, država tako, primjerice, traži u bilježnika ovjerenu potvrdu roditelja ako dijete ide bez njihove pratnje u inozemstvo, pa roditelji sportaša svako malo moraju platiti gotovo 50 kuna samo za ovjeru potpisa. Jasno, važno je zaštititi sigurnost djece, a na granici moraju imati što vjerodostojniju ispravu na temelju koje mogu pustiti dijete u drugu državu, ali pitanje je može li to država urediti malo jeftinije za roditelje.
Slično je i kad netko tko nije vlasnik automobila ide u inozemstvo – također mora imati u javnog bilježnika ovjerenu punomoć vlasnika.
Osnivanje registara
I tu je riječ o zaštiti od krađe automobila, ali unatoč tim ovjerama, preko granice i dalje prelaze ukradena vozila. Ima li izlaza iz šume različitih potvrda koje se ovjeravaju u bilježnika?
Šef bilježničke komore kaže kako je krajnji čas da država osnuje registre različitih vrsta podataka pa bi se ulazom u registar sve rješavalo.
Međutim, i to bi korisnik morao platiti...
\"Poseban je problem i cijena ovjere. Za kupnju jahte ili starog auta cijena je - ista.\" ----------------------------------------------- To uopće nije problem, to tako i treba biti. Posao koji bilježnik obavi je isti. Radi se o ovjeri a ne o porezu. Problem je prije što se ovjera za kredite ljudima naplaćuje po postotku od kredita, a javni bilježnik obavi isti posao za kredit od 10.000 kuna i 50.000€.