Jasenovac između dvije smrti

William Endhal u svojoj knjizi "Stoljeće rata" pokušava pokazati i dokazati uzroke dva velika svjetska rata i međuratna događanja. Dakle, postoje i druge istine osim one općeprihvaćene o mračnom fašizmu i nacizmu gdje su ljudi i narodi odjednom poludjeli i počeli ubijati druge. Sve ima svoje uzroke i svoje posljedice. Mi razgovaramo o posljedicama a o uzrocima ne znamo ništa. Mada ni o posljedicama ne znamo puno. Znamo ono što su pobjednici zapisali i nametnuli kao istinu. U Hrvatskoj sedamdeset godina slušamo o ustaškim zločinima a o partizanskim i komunističkim zločinima se još uvijek šapuće. O ustaškim zločinima znamo baš sve pa i puno više. Ispada da su ustaše došle u kamionima iz fašističke Italije i, samo tako, počeli klati srpsku nejač. Svjedočili smo Domovinskom ratu koji je, na neki način, repriza onoga što se zbivalo četrdesetih godina, istina sa znatno drukčijom pozadinom. Nema fašističke Italije, nema nacističke Njemačke, nema ustaških dolazaka kamionima iz Italije ali imamo krvavi rat. Opet imamo "srpsku nejač" i neke druge "krvožedne ustaše" među koje je strpan čak i jedan Stipe Šuvar. Što imamo? Imamo srpsku mitomaniju i srpske laži. Svi smo to gledali a još se uvijek sporimo gdje je prava istina. Što onda reći o ratnim i poratnim zbivanjima četrdesetih, kad je samo jedna strana zapisivala i nadopisivala svoju istinu. Tu je uzrok svih nesporazuma i podjela. Nema istine a laži još uvijek caruju. Zato se i žrtve drugačije tretiraju, Kad istina potisne laži, sve će sjesti na svoje mjesto. Svaka žrtva će biti žrtva i svaki zločin će biti zločin. I suze svake majke će biti jednako vrijedne. Nažalost, daleko smo od toga. Zbog poznatih okolnosti.