Prema riječima bivšeg ministra branitelja Tomislava Ivića, sustav detekcije lažnih branitelja posljednjih je nekoliko godina uredno funkcionirao pa je na taj način iz Registra branitelja izbrisano više od 2500 osoba. Evo kako je to izgledalo u praksi.

>> Broj branitelja, poginulih...

– U Ministarstvu smo reagirali na temelju indicija: najčešće su to bile anonimne dojave udruga ili pojedinaca, bilo je ljudi koji su svoje prijave dostavljali punim imenom i prezimenom, ali reagirali smo na svaku. Prosljeđivali smo ih DORH-u, USKOK-u, MORH-u i Vojnoj policiji, koji su potom poduzimali istražne radnje. Ako je bilo utvrđeno da nešto nije u redu s njihovim ratnim putem, ti su ljudi brisani iz Registra branitelja – rekao je Tomislav Ivić.

Pitali smo ga i zna li sudbinu na taj način prokazanih "branitelja".

Vraćali novac u proračun

– Otkrije li se da su u pitanju korisnici raznih materijalnih prava, novac je trebao retrogradno biti vraćen u državni proračun – kaže Ivić.

Od velike koristi bili su mu i predstavnici udruga, koji su i sami nerijetko proteklih godina zaprimali dojave od svojih članova pa ih žurno prosljeđivali Ministarstvu branitelja. Trojica predsjednika udruga prisjetila su se i najbizarnijih slučajeva.

– Sjećam se čovjeka koji je u prvim danima rata skočio s kamiona dok su tovarili oružje u vojarni na Borongaju, ozlijedio se i na osnovi toga ostvario status ratnog vojnog invalida i mirovinu. Sjećam se i jednog koji je cijeli rat, pet godina, proveo u jednom od ureda za obranu gdje mu je jednom prilikom pao ormar na glavu. Čovjek nikada nije vidio rata, nije spavao u rovu na minus 20 stupnjeva, ali je stekao status ratnog vojnog invalida i sva prava. Dok smo mi ratovali, on je imao vremena dobro se informirati i proučiti zakone i pravilnike kako se to može ostvariti – kaže Tom Kačinari, predsjednik Zajednice udruga hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata.

Tihomir Trešćec, predsjednik Zajednice udruga hrvatskih branitelja liječenih od PTSP-a, prisjetio se slučaja kada se čovjek, mrtav-pijan, autom zaletio u neku birtiju i gadno stradao.

– Na osnovi te ozljede ostvario je visoku invalidnost, stekao mirovinu i kupio stan po povlaštenim uvjetima. To je čisti apsurd, osobito kad znam da moji suborci, pravi branitelji s PTSP-om, primaju mirovine od dvije-tri tisuće kuna – kaže Tihomir Trešćec.

Karlovački branitelj Esad Čollaku, danas predsjednik Udruge Albanaca branitelja u Domovinskom ratu, prisjetio se slučaja branitelja koji je mobiliziran tek za vrijeme Oluje, a ratni mu je put "dug" 17 dana. Rezultat? Dijagnosticiran mu je PTSP i prima mirovinu.

Nabavili otpusna pisma

– Znam i za čovjeka koji nam je u ratu dovozio hranu u hladnjači, ali nikada nije prilazio bliže od 500-tinjak metara od prve crte bojišnice. E, taj je obolio od PTSP-a i prima mirovinu, sjedi u kafiću i priča ratničke priče. Poznajem na desetke branitelja koji su u godinama nakon rata naglo "oboljeli" od žutice i mišje groznice, nabavili si otpusna pisma iz bolnice prema kojima boluju od hepatitisa A i B, ostvarili invalidnost i sva moguća prava, a istodobno imaju građevinske tvrtke i uživaju – kaže Esad Čollaku, dodajući da s takvim ljudima pravi branitelji ne razgovaraju, pa se u njegovu Karlovcu vrlo lako može odvojiti žito od kukolja.