Objektivno i ujednačeno ocjenjivanje učenika u školama ostat će, kako se čini, nedosanjani san i generacije djece današnjih prvašića. Tema koja ima više aspekata i koja je ključna za jednako vrednovanje djece, ne može biti riješena sve dok se u sustavu ne postave jasna pravila, a takva, politički formulirana demagogija, neizvediva je u državi u kojoj je nastavnik u stanju predavati i ne prepoznati činjenične pogreške iz udžbenika koji sam izabire za nastavu, kao što je to bio nedavni slučaj u našim školama. Neizvediva je i u državi gdje je dovoljno biti roditelj na određenoj poziciji moći i diktirati školi i zaposlenicima koju ocjenu trebaju zaključiti čak i kad se one više nikako ne bi mogle niti smjele mijenjati, a pritom imati alate i moć za ocjenjivanje drugih, i to na visokoobrazovnoj instituciji.
Neizvediva je u društvu u kojem vrijedi pravilo da je nužno biti odlikaš na papiru - svejedno kojim se alatima i dosjetkama do te petice u svjedodžbi došlo.
Ocjene koje ne prate znanje i nisu zaslužene istrošena su tema obrazovne politike koja, koliko god se o njoj pisalo i govorilo, ne nudi nikakva riješenja, iako alata, bez propisanih posljedica i obveza, za praćenje rada i objektivnog ocjenjivanja Hrvatska ima, a uvodi i nove. Alati podrazumijevaju i mjere kazne, a to je u zemlji s najviše odlikaša u odnosu na ukupan broj učenika u svim školama neprovedivo – barem u dijelu kada se treba djelovati, a ne samo govoriti.
U Hrvatskoj objektivno ocjenjivanje uglavnom u javnim raspravama počiva na učenicima koji jesu ili nisu zaslužili odličan kao jedinu referentnu ocjenu, pa u moru ili u poplavi odlikaša na marginama ostaju djeca koja su doista zakinuta za ocjenu. Ona koja na kraju školske godine imaju zaključenu nižu ili isključivo nisku ocjenu iako im znanje nadmašuje vrlo vjerojatno i znanje onih koji su im ocjenu zaključivali.
Takvi učenici na površinu isplivaju tek onda kad pristupe objektivnom i ujednačenom testu, čiji ocjenjivači ne poznaju učenika, ne znaju ni kakve su mu ocjene – poput ispita državne mature – jedinog objektivnog ispita u našem obrazovnom sustavu. I oni, nažalost, na površini ostanu vrlo kratko, tek onoliko koliko je potrebno da postanu dio statistike. Spomena o njima na razini škola, obrazovne politike ili javnosti nema, jer, iako nerazmjer njihovih ocjena nije slučajan, oni nepravedno spadaju u statističku pogrešku u odnosu na ukupan broj svih onih koji pristupe državnoj maturi.
O njima se ne govori ni unatoč činjenici da sve škole na kraju svake državne mature dobiju detaljan pregled uspjeha svakog učenika, vide iste zaključene ocjene i dobivene na maturi, no po tome pitanju ne učine baš ništa. Nema u obrazovnom sustavu, a ni u obrazovnoj politici, jasnog objašnjena što se poduzelo i zašto je u posljednjih deset godina, otkako smo počeli analizirati pojavnost zakinutih učenika, evidentiran 141 maturant u cijeloj Hrvatskoj koji je na kraju četvrtog razreda srednje škole iz jednog od tri predmeta - matematike, hrvatskog i engleskog jezika - imao zaključenu dvojku, a na maturi se među spomenutim ispitima odlučio za višu razinu ispita i na njoj dobio odličnu ocjenu. A raspon znanja između ocjene dovoljan i ocjene odličan nije zanemariv i nije statistička pogreška. Naročito ne na ispitu na kojem nema mogućnosti prepisivanja ni snalaženja kao za svih ispita u školskoj godini – ali ima mogućnosti razmišljanja, povezivanja i znanja koji u učionici očito nije vrednovan.
Samo prošle godine takvih je, za ocjene zakinutih učenika, bilo 19 – točnije 13 učenika imalo je na kraju školske godine zaključenu dvojku uz matematike, no unatoč tome prijavilo je višu razinu matematike na maturi i dobilo peticu, dok je šestero učenika zaključenu dvojku imalo iz engleskog jezika, a isti ispit više razine napisali su za odličan. I jesu li oni, među 15.091 učenikom koliko ih je prošle godine matematiku pisalo na osnovnoj razini i 9675 onih koji su je pisali na višoj razini, statistička pogreška ili učenici kojima je nanesena dovoljno velika šteta, srećom ne tolika da se sami ne ohrabre prijaviti višu razinu ispita?
U Ministarstvu obrazovanja kažu da takvi primjeri ne znače nužno da upravo ti učenici nisu prve tri godine svog srednjoškolskog obrazovanja naučili gradivo, a onda u posljednjoj jedva dosegli dovoljan?!
– Dakle, kod tih 13 učenika zaključena dvojka iz matematike odnosi se na završnu ocjenu 4. razreda srednje škole, što ne znači da nisu usvojili znanje iz prva tri razreda jer se na maturi ispituje usvojenost znanja iz sva četiri razreda. Osim toga, postoji mogućnost da se tih 13 učenika dodatno pripremalo za maturu, samostalno ili uz pomoć škole ili druge institucije – odgovaraju iz Ministarstva. A upravo i jest sporna činjenica da su se ti učenici morali pripremati izvan učionice ili u drugim institucijama budući da za to na raspolaganju trebaju imati nastavnika u školama koji može i mora prepoznati da dijete ima znanje veće od zaključene dvojke.
Uostalom, teško je povjerovati da učenik koji je bio odličan i usvojio gradivo sve tri godine školovanja ima toliku promjenu u ocjeni kod osobe koja ga je trebala pratiti u njegovu srednjoškolskom obrazovanju. Čak i pod pretpostavkom da su ti učenici znatno zakazali u učenju u posljednjoj godini školovanja, njihov nastavnik trebao je znati razloge i uložiti dodatni trud za motiviranje takvog učenika. Još je više zabrinjavajuća pretpostavka Ministarstva da se takav učenik sam pripremao za maturu na kojoj je ostvario najbolji rezultat, a istodobno podigao svjedodžbu sa zaključenom dvojkom.
Takvoj djeci i njihovim roditeljima u rukama je samo jedan alat za borbu protiv nepravde – prijaviti inspekciji takvog profesora i tražiti neovisno vrednovanje. I tu dolazimo do realnosti – tko bi i zašto prijavljivao osobu koja nije znala prepoznati znanje, i to onda kada učenik, na kraju svog srednjoškolskog obrazovanja, očigledno jedva čeka napustiti učionicu takvog profesora? Ta sve što je imao taj je učenik uložio u ispit državne mature.
– Budući da su ispiti državne mature standardizirani i objektivno vrednovani, doista se postavlja pitanje kako je moglo doći do takvih razlika u zaključnim ocjenama i rezultatima na ispitima državne mature. Međutim, treba također uzeti u obzir i činjenicu da nastavnik u razredu ima prilike dulje vrijeme pratiti i vrednovati više elemenata učenikova znanja i ponašanja, a standardizirani ispiti usmjereni su samo na znanje kojim učenik raspolaže u danom trenutku. Stoga razlika u školskim ocjenama i ocjenama na državnoj maturi nije potpuno neočekivana iako ne bi smjela biti tako velika kao u primjeru učenika iz prošle godine – poručio je za Večernji list Vinko Filipović, ravnatelj Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja.
No prošla godina, u kojoj je evidentirano 19 takvih učenika, nije i godina s najvećim odstupanjima. Naime, školske 2014./2015. godine u cijeloj je Hrvatskoj bilo 25 učenika koji su iz nekog od obveznih predmeta na kraju školske godine imali zaključenu dvojku, a na državnoj maturi na ispitu više razine dobili su peticu. Te godine najviše ih je bilo iz engleskog - 15, a šestero učenika imalo je iz matematike na kraju školske godine zaključenu dvojku, a na maturi dobili su odličnu ocjenu. Slijedi školska godina 2015./2016. u kojoj su u cijeloj generaciji bila 24 takva učenika – njih 15 iz matematike, dvoje iz hrvatskog, i sedmero iz engleskog koji su na državnoj maturi, svi odreda na ispitima više razine, pokazali odlično znanje – sasvim drukčije od dvojke koja im je bila zaključena na kraju srednjoškolskog obrazovanja. Školska godina 2020./2021. ona je u kojoj je najmanje učenika, u svih deset godina koliko se vodi statistika, bilo zakinuto za ocjene u školi - u cijeloj generaciji troje, od kojih je zaključenu dvojku iz matematike na kraju 4. razreda sred nje škole imalo dvoje učenika, a na državnoj maturi su ispit više razine riješili za odličan.
I baš nitko ne može reći da o tome nije ništa znao svih ovih deset godina, jer kako pojašnjava i sam Filipović, škole raspolažu tim informacijama jer svaka škola dobije izvješće o rezultatima svojih učenika na državnoj maturi.
– Da se takva situacija ubuduće ne bi događala, treba poraditi na stručno-pedagoškom uvidu u rad tih nastavnika i dati im potrebnu pomoć u pogledu kriterija ocjenjivanja, za što je nadležna Agencija za odgoj i obrazovanje, a Centar će nastaviti organizirati seminare za nastavnike u području edukacijskih procjena, ocjenjivanja i vrednovanja napredovanja učenika – ističe Filipović na pitanje kako riješiti takvu problematiku, napominjući da dosad nisu imali intervencija po tom pitanju. A statistika vrlo jasno i točno, žele li ravnatelji škola to doista vidjeti, pokazuje koji su to nastavnici jer škole, podsjetimo, dobiju rezultate po učeniku pa je školi i njezinu vodstvu sasvim jasno kojem je učeniku koji nastavnik predavao koji predmet. A statistika je jasna - najmanja odstupanja od zaključene dvojke do petice na državnoj maturi su u hrvatskom jeziku, a najveća upravo u matematici, i tako već godinama.
Da se neizbježno nameću usporedbe ocjena postignutih na maturi s ocjenama dobivenim u razredu iako se radi o različitom sustavu kako je do tih ocjena došlo upozorava i Nada Lovrić, predsjednica Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske.
– Ocjene u srednjoj školi rezultat su sustavnog praćenja, vrednovanja i ocjenjivanja te su u njima sadržani razni aspekti odgojno-obrazovnog rada, dok je ispit državne mature jednokratan ispit kojim se mjeri obrazovni, ali ne i odgojni aspekt, stoga su i moguća odstupanja ocjena u srednjim školama i onih postignutim na državnoj maturi. Zaključna ocjena u školi je rezultat rada 10 mjeseci u kojima učenik može pogriješiti, ali i pogreške ispravljati, uvažavaju se otegotne okolnosti koje utječu na učenika kao što su rastava roditelja, nesretno zaljubljivanje, bolesti, tzv. loši dani, a na državnoj maturi učenik se suočava s pitanjima na papiru, sam, bez ikakve potpore, vježbajući se za neke druge ispite u životu koji su tek pred njim. Stoga nije neobično da se ocjene razlikuju, uostalom u 97% slučajeva ocjene na državnoj maturi manje-više usklađene su s ocjenama u razredu, ali je svakako zanimljivo ovih tri posto učenika koji su postigli znatno drukčije rezultate na državnoj maturi u odnosu na školu – pojašnjava Lovrić.
Ističe da se od zabilježenih većih odstupanja najveći broj odnosi na učenike koji su u razredu imali petice, a na maturi su pali ili izvukli dvojku. Na pitanje je li samo prošle godine upravo spomenutih 19 učenika u učionici pogrešno ocijenjeno i zakinuto za zaključnu ocjenu, Lovrić odgovara – teško.
– Kada bi nastavnik i pogriješio u procesu praćenja, vrednovanja i ocjenjivanja koji traje 10 mjeseci nastavne godine, sigurno bi ga na propuste upozorio razrednik, stručno-pedagoška služba škole, a naravno i roditelji koji napredak djeteta prate. Čak i da je nastavnik pogrešno izveo zaključnu ocjenu, nakon zaključivanja roditelji bi pokrenuli proces preispitivanja ocjene pred povjerenstvom pa bi propust bio ispravljen – poručuje Lovrić ističući da se na sjednicama nastavničkih vijeća analizira uspjeh učenika škole na državnoj maturi, a svakako se raspravlja i o ovakvim situacijama.
– Edukacija nastavnika o specifičnostima rezultata pojedinih učenika na ispitima državne mature nužna je jer još ni jednom nismo imali prijavu ni jednog tog učenika s čudesnim ocjenama na maturi u odnosu na ocjene u školi te da nam je ukazao da je na bilo koji način oštećen tijekom školovanja, pa je očito da nije "nepravedno" ocjenjivanje nastavnika problem. Radi se o iznimkama koje ne treba zanemarivati nego svaki takav slučaj treba temeljito analizirati i pristupiti dodatnom ojačavanju nastavnika da prepoznaju te učenike kako bi ih tijekom školovanja doveli do boljih rezultata u razredu jer je očito da bolje rezultate mogu postići na državnoj maturi. Pa zašto ih onda ne bi postigli i u razredu – jasna je u stavovima Nada Lovrić.
VIDEO Krizni timovi u školama
"U Hrvatskoj objektivno ocjenjivanje uglavnom u javnim raspravama počiva na učenicima koji jesu ili nisu zaslužili odličan kao jedinu referentnu ocjenu pa u moru ili u poplavi odlikaša na marginama ostaju djeca koja su doista zakinuta" - Oni koji imaju 5 i znaju za 5 nisu kako vi kažete DOISTA zakinuti u sustavu gdje većina onih koji ne znaju za 5 imaju 5? Vi novinari ste bistri ko proljev.