Svi političari i sindikalisti užasno su zabrinuti za prosječne gubitnike radničke klase. Razmatraju zakonske i druge aspekte referenduma za ovo ili ono, bore se neumorno za pobjedu pravne države, štite radnike na svim područjima. Zalažu se za produljenje radnog vijeka i pri tom za izjednačavanje spolova. Opće je poznato da žene nakon što porode i podignu na noge 3 do 4 djeteta postižu najbolje rezultate nakon 60-te godine života. Kad to sve vidi masama je bez obzira na spol užasno žao jer bi ti politički i sindikalni profesionalni humanisti , ako ne pripaze, u toj svojoj plemenitosti i pregnuću za opće dobro, lako mogli izgorjeti. A onda otići prije vremena u raj gdje su si kupili mjesto u VIP loži, odakle će gledati kako mi tamo dolje sretni crkavamo radeći do smrti sukladno novoj produženoj radnoj obvezi. Mirovinskog fonda više ne će trebati jer će uštede biti apsolutno maksimalne. Nitko ne će dočekati mirovinu jer će ga liječiti toplina radnog mjesta i reformirana nova hrvatska medicina koja je već postigla užasne uspjehe u proizvodnji sretnih pacijenata. Hrvatske mase jedva čekaju najavu novih reformi. Najviše se radujemo narodnoj reformi jer kod nas je sve odlično samo narod ne valja. U našoj demokraciji živi se zaista prekrasno...

Bez obzira jesmo li za referendum ili smo protiv, tko ima pravo licitirati voljom građana? Tko od sindikalista ima pravo reći da u ime potpisnika (njih 800 000) odustaje od referenduma.
Ako je skupljeno dovolčjno potpisa, referendum se treba održati.

Pogane bahate političke oligarhije pomoću stranog kapitala, i njime kupljenih medija, održavaju se na vlasti da bi činili bezakonje svake vrste.

Vrijeme je za vruću jesen.

Imali smo nekih potpisa o referendumu koji su bili značajniji od ovog i nitko nije tražio deklaraciju.Osim toga što se dobiva papirom koji pravno ništa ne vrijedi.