Intervju s Ivom Josipovićem počeo je u ponoć, u njegovu stožeru u Importanne galeriji. Došao je direktno iz Tuzle, gdje je proveo cijeli dan družeći se s glasačima, ali nije izgledao osobito umoran i nakon intervjua, oko 1.30, još je ostao kako bi nešto odradio prije odlaska na spavanje. Fejsbukovci, s kojima Josipović intenzivno komunicira i među kojima ima, kako kaže, 3000 prijatelja, već su primijetili da se Josipović često dopisuje u sitne sate, oko dva, tri poslije ponoći. On sam kaže da se zna dogoditi da, kad sve završi, još ode i po kćer koja je na nekom tulumu.
Pa kad spavate?
– U kampanji spavam dva do tri sata noću i na putu koliko stignem. Ovo je takav period i ima to svojih čari, a jedna od njih je i to što znam da je ipak riječ o određenom periodu nakon kojeg će se stvari ipak vratiti u normalu.
Koliko je SDP prisutan u vašoj kampanji i koliko ste vi stvarno kandidat SDP-a?
Dojam je da se ne eksponirate previše u stranačkom kontekstu, a ni da se viđeniji SDP-ovci baš previše ne guraju da budu u vašoj blizini tijekom kampanje?
– Mislim da je postignuta prava mjera. Imam veliku podršku stranke u logistici i financijama, u mom stožeru su svi članovi Predsjedništva, a članovi stranke mi pomažu i na terenu. Zato kažem da je pogođena prava mjera, jer predsjednik Hrvatske mora biti iznad stranke i iznad stranačke politike i već u kampanji mora uvjeriti ljude da neće strančariti i da je otvoren prema svima.
Nedostaje li vam veća podrška predsjednika stranke Zorana Milanovića?
– On radi svoj posao, podržava me svaki put kada je to potrebno i zadovoljan sam time.
Ne bi li kampanja trebala pokazati i jasne odnose? Hebrang ipak pripada stranci koju sada muče velike afere, on je njihov eksponent i po prirodi stvari SDP bi trebao biti kritičan prema tome pa tako i vi prema kandidatu. Ili ste procijenili da Hebrang nema šanse pa nije bitno?
– Mislim da se razlika između Hebranga i mene jasno vidi iz programa i iz nastupa i nemam namjeru trošiti vrijeme na dodatno podcrtavanje. Uostalom, naša se biračka tijela gotovo nigdje ne preklapaju.
Što je to nova pravednost? Kakva je to bila stara pravednost?
– Gledamo li unatrag, vidimo da se uloga pojedinca nije mjerila prema tome koliko je tko doista pridonosio, nego prema tome koliko je tko pod zastavama vikao i koristio se stranačkom iskaznicom. S druge strane, ljudi koji su imali želje i ambicije nisu od društva dobivali šansu ni mogućnost. Kruna te nepravedne države bila je pretvorba i privatizacija.
Dakle, nije riječ o novoj i staroj pravednosti, nego o nepravednosti koju smo imali. Na koji način predsjednik države može promijeniti opće stanje u društvu ovlastima koje ima?
– Predsjednik države kao jedini i neposredno izabrani formira javno mnijenje i politički moral te ima priliku nametati vrijednosne stavove u društvu.
Jasno vam je da vladajući mogu izolirati predsjednika države ako to žele?
– Na predsjedniku je da se bori. On ima ovlasti i pristup određenim informacijama. Lako je biti predsjednik u idealnim uvjetima, ali kada njih nema, mora se izboriti iza svoj utjecaj.
Kako?
– Predsjednik ima komunikaciju s javnošću, ima svoje biračko tijelo i upravo to je bit politike.
Birači svoje kažu na izborima, a nakon toga ih do sljedećih izbora malo tko nešto pita.
– Ima načina. Tu su i mediji preko kojih se može iznijeti svoj stav. Koristio bih sva dostupna sredstva.
Mesić je lupio po kandidatima, rekao da su se svi zaigrali i da im je bolje da pročitaju Ustav pa onda obećavaju.
– I Mesić je u svoja dva mandata otvorio brojne teme koje nisu izravno proizlazile iz definiranih ustavnih ovlasti.
I dobio puno puta po prstima i od politike i od Crkve i od dijela javnosti.
– Političar koji nije spreman dobiti po prstima ne treba se ni baviti politikom. I do sada sam dobivao po prstima.
Dio javnosti i medija percipira vas kao vrlo blagog, tihog, nekonfliktnog čovjeka koji izbjegava izreći svoj stav ako baš ne mora.
– Znate kako se kaže: tiha voda brege dere. Od prvog trenutka kada sam se pojavio sa željom da budem predsjednik države moja podrška bila je ravna nuli. Nekoliko mjeseci nakon toga je oko trećine biračkog tijela. To pokazuje da postoji ipak pogrešna percepcija kod mojih kritičara, jer birači sigurno nisu bez osjećaja tko može, tko hoće i tko ima potencijala.
Po anketama dobivate manje nego SDP?
– Odbjegli kandidat iz SDP-a ipak uzima jedan, premda mali dio. Osim toga, imate četiri ili pet relevantnih stranaka, a birači su puno šira lepeza. No činjenica je i da je razlika između mene i prvog sljedećeg kandidata puno veća nego razlika između HDZ-a i SDP-a.
Vjerujete li anketama?
– Naravno da znam da je jedina relevantna anketa ona na dan izbora, ali ove su ankete pomagala koja pokazuju trend i svjestan sam da treba imati i rezerve prema njima. Uostalom, ne bih ovoliko putovao po terenu da mislim da su izbori riješeni.
Pojavili su se tračevi iz privatnog života kandidata. Je li vas strah da nešto o vama ne izađe?
– Nikome nije svejedno kad je o takvim stvarima riječ. Ja sam ponešto od toga o sebi čuo i vidio i slatko sam se nasmijao. Riječ je očito o uratku obavještajnog podzemlja u službi nekog kandidata, pa možda i nekog šireg političkog koncepta, i očekujem od naših sigurnosnih službi, ali i od DORH-a, da riješe pitanje tih papira.
Čemu ste se slatko nasmijali?
– To vam neću reći. Ako negdje izađe, vidjet ću hoću li tužiti medij ili autora.
Cijeli intervju možete pročitati u današnjem Obzoru Večernjeg lista
Jedan stariji intervju Večernjeg lista sa Josipovicem (autorom zakona o suradnji sa haskim sudom i vecine optuznica protiv hrvatskih generala, cak se natjecao za haskog sudca ali nije prosao) VL: Pitanje suđenja za ratne zločine je još uvek na žalostt aktuelno pitanje i u Srbiji i u Hrvatskoj. Kako Vi ocenjujete te procese? Josipovic: I u Srbiji i u Hrvatskoj su napravljeni veliki pomaci u tom pogledu, a i suradnja sa Haškim tribunalom je znatno bolja. U ovom kontekstu moram reći da sam ja autor dva zakona na temelju kojih se i surađuje sa Haškim tribunalom. I on bi bio predsjednik Hrvatske?