Broj prekida trudnoće u Hrvatskoj i dalje pada.  Prošle je godine prijavljeno 10.417 pobačaja među kojima je na zahtjev žene, dakle legalno induciranih, bilo 4450. Ostalo su spontani te prekidi trudnoće iz medicinskih razloga. Nakon drastičnog pada broja žena koje se odlučuju na prekid trudnoće, kada je od 1990. do negdje 2000. godine broj pobačaja sa 38.000 pao na 13.800 (legalno induciranih 7534), statistika Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i posljednjih devet godina, iz godine u godinu, bilježi sve manje prekida trudnoće. Tako se u posljednjih pet broj abortusa na zahtjev žene stabilizirao na oko četiri i po tisuće.

Porođaja više od pobačaja

– To je više nego dobra vijest! – kaže ginekolog prof. dr. Herman Haller, koji je i ravnatelj riječkog KBC-a, bolnice u kojoj je prošle godina bilo 944 pobačaja, u usporedbi s drugim velikim zdravstvenim ustanovama odnosno ginekološkim odjelima neusporedivo najviše u Hrvatskoj.

– Nekada smo imali više pobačaja nego porođaja, a danas imamo gotovo dvostruko više rođene djece nego abortusa. Slično je i u bolnici u Puli. Edukacija i informacije o tome što je kontracepcija, što pobačaj, a što materinstvo sigurno su pridonijele padu abortusa. Idealna nula u ovom segmentu je iluzija, ali isto tako pobačaj nije problem samo zdravstvenoga sustava, već puno šireg okruženja, kulturnog, povijesnog, vjerskog, financijskog... – kaže prof. Haller.

Nema skrivenih podataka

Objašnjavajući visoke brojke prekida trudnoće u bolnici koju vodi, ističe:
– U našem području nema skrivenih podataka, nema ilegalnih pobačaja!

Ne želi komentirati stanje u drugim županijama i bolnicama, no čini se kao da je u nekim bolnicama pobačaj neslužbeno zabranjen. U velikoj Petrovoj bolnici lani je bilo samo 36 prekida trudnoće, čak petnaest manje nego, primjerice, u bolnici u Gospiću.

– Imamo prostornih ograničenja, a dio liječnika pobačaje ne radi zbog prigovora savjesti, ali i edukacija i kontracepcija su sigurno učinile svoje. Kada sam 1988. počeo raditi situacija je bila prestrašna, radilo se više pobačaja nego što je bilo porođaja. No, mali broj pobačaja iz prošle i ranijih godina na razini Hrvatske može biti i u skrivenim podacima. Moguće je da se određeni broj pobačaja obavi i u privatnim ordinacijama, što se službeno ne prijavljuje – sumnja ravnatelj Petrove prof. dr. Slavko Orešković.

Sumnje prof. Oreškovića i drugih liječnika, kao i priče da neki privatni ginekolozi žive od pobačaja, teško je dokazati. Zanimljiva je situacija u Dalmaciji. U velikom KBC-u Split lani je bio samo 21 legalno inducirani pobačaj, a u malim bolnicama u Šibeniku i u Zadru 123 – odnosno 150. Putuju li žene iz Splita radi abortusa u manje županijske bolnice ili možda to obave privatno? Ili, možda, u Dalmaciji presuđuje tradicionalniji odgoj? Ravnatelj splitske bolnice prof. dr. Duje Marasović, kaže, nema preciznog odgovora na pitanje o razlozima tako maloga broja prekida trudnoća u Splitu. Ali izdvaja:

Religija važna

– I religijski je stav važan u toj odluci, iako ne mislim da su Splićani religiozniji od Šibenčana, ali uvjeren sam da smo i kroz naše novo, velebno rodilište stvorili pozitivno ozračje prema rađanju – kaže prof. Marasović. Ne odbacuje mogućnost da ima i nekontroliranih abortusa u okrilju privatnih ordinacija.

– No, nije nevažao da nam je natalitet porastao. Split je prošle godine prvi put imao više rođenih nego umrlih! – zaključuje.

Zbog manje pobačaja i više rođene djece zadovoljan je i ministar zdravstva Darko Milinović, koji smatra da je to međusobno povezano. Ipak, da u području pronatalitetne politike treba još puno učiniti upućuje podatak da žene ne žele treće, ali ni prvo dijete. U skupini žena koje se odlučuju na prekid trudnoće najviše je onih koje još nemaju djece i onih koje imaju dvoje.