Potpuno se posvetio bolesnoj kćeri: S četvrtog kata ju je nosio na rukama

Tko nije bio u njegovoj situaciji nema ga pravo osuđivati. Nedaj Bože nikome nešto slično.

Naravno čovjek je već ispaštao i prije samog čina. Velika ljubav je za to bila potrebna.

Strasno covjek i zena su imali posao i imali mogucnost da si skoluju djecu, politicari su zakuhali rat i za vrijeme rata trkeljali za karijerama a svoju djecu skolovali van drzave a ova plemenita obitelj je na prvu liniju bojisnice i branila drzavu, nakon rata ova jadna obitelj zivi od mrvica i jedva prezivljava a politicari imaju masnu placu povlastice i skolovanu djecu koju namjestaju na polozaje. - - - - - Probudite se ljudi bojkotirajte glasanje i skidajte placu i povlastice politicarima

Pratim od pocetka ovu tragediju, grozim se uopce pomisli na tako nesto! Koje psihicke traume je prozivljavao ovaj otac, KO IMA PRAVO DA MU SUDI! Pa covjek je sam sebi u dusi i u srcu sam sebe osudio na dozivotnuu patnju! Njegova kcer neka vjecno bude medju andjelima, neka cuva svog oca, da mu srce od tuge ne pukne! A mi krscani molimo boga za tog andjela koji je sada na nebu, i molimo za oca , da izdrzi svoj dozivotni kriz! Pokoj vjecni andjelu AMEN!

e moj Joso , svaka čast ali nema ti mira od bolesne rulje

Bez da kupim večernji znam što je Barby rekla: Paa, nisam sigurna, možda, to je teško pitanje, ali pa kada bi možda bilo regulirano, onda bi možda poduprijela, ali nisam sigurna, moram se konzultirati sa Tomislavom, ili sa Vasom, nisam sigurna sa kojim...ali pogledati ću u program koji su mi napisali, možda ima nešto o tome u njemu, nisam sigurna....

Svatko tko ima dijete zna kolika je hrabrost i snaga bila potrebna tom čovjeku da svojoj djevojčici skrati muke! HEROJ!!!!!

Čitam ovih dana po internetu kako se moga prijatelja Josu Gregurića iznova vraća na početak njegova križnog puta.Očito mi je kako su neki besčutni pojedinci ocijenili da mu je križ koji već neko vrijeme nosi prelagan pa si uzimaju za pravo natovariti mu novi, teži. Nisam još nigdje pročitao da se je itko upitao tko je i kakva je osoba Joso Gregurić, te mi se čini kako javnost namjerno prešućuje početak toga križnog puta kojim nažalost kroči moj prijatelj Joso. Osobe koje ga osuđuju očito ne znaju kako je Joso još 1991. godine kao Hrvatski branitelj stradao od zaostale minobacačke mine 120mm.Ista je zaostala u cijevi minobacača i aktivirala se tijekom njezinog otklanjanja te minobacačka cijev smrskala Josi komletnu vilicu te je jedva preživio zahvaljujući našoj pravovremenoj intervenciji.Ostao je živ, ali sa teškim traumama. Želim naglasiti kako već tada počinju problemi za obitelj Gregurić, a nažalost je da u takvim teškim obiteljskim situacijama niti djeca ne ostaju pošteđena trauma. Pitam se, kao običan smrtnik gdje su sve ovo vrijeme bile nadležne institucije i zašto nisu ništa učinile za tu obitelj ? Također želim spomenuti kako Joso Gregurić ima i suprugu i sina i pitam se da li odgovorne osobe u ovom našem društvu imaju uvid u to kako je tim samozatajnim osobama i da li trebaju ikakvu pomoć ili dižu ruke od svega sa mišlju kako je dobro jer se sve ovo njima ne događa. Dragi prijatelju Joso neka ti dragi Bog podari snagu i razum. Neću biti sebičan govereći kako te razumijem, ali poznavajući samoga sebe (imam dva sina), ne daj Bože da dođem u takvu situaciju, vjerojatno bi postupio jednako. Nisam bezgrešan i tko sam ja da bi sudio tako milosrdnim ljudima kao što si ti.

a u kakvom psihičkom stanju može biti otac koji tri godine gleda svoje dijete na križu?...pod hitno ga treba izvaditi iz zatvora, jer još bi mogao i počiniti suicid

Svaka Vam cast na snazi gosp Joso.

Jako hrabar čovjek. Znao da je je njegovoj kćereki ostala samo patnja i muke do kraja života. Znao je da je to njegov kraj i dao je zadnje kaj mu je ostalo da mu se kći ne muči.

Po pravu možda je kriv, a po pravdi nije. Evo čovjek je i samom sebi presudio odbijanjem liječenja i ne treba ga dodatno mrcvariti da bi se nekome drugom reklo da se tako ne smije raditi. Tko je i što država da može reći da netko mora beskrajno trpjeti bolove i patiti, a onaj ko ga je rodio mu nesmije pomoći?

kao covjek jedino što mogu je stati na stranu ovog covjeka i razumjeti ga, njemu je najteže, gledati nekoga da pati mogu samo monstrumi....pitanje za sudstvo i sve one koji osuđuju ovog covjeka? tko bi preuzeo brigu i kakakv život bi imala ta cura da je njen otac umro prije nje?

jadan čovjek!

vidim da je DOBARDAN napisao kako pravda i pravo nije isto i to bi svi trebali imati na umu. sud se bavi PRAVOM koje je u ovom slucaju prekrseno. kolko god to zvucalo okrutno ali ubojstvo je ubojstvo bilo iz samilosti bilo iz bijesa. ne mozete ocekivati da ce sud na to okrenut glavu i rec da je to uredu jer je njegova kcer patila. to je trebalo uzet u obzir kod donosenja presude ali nikako se nije mogla ocekivat neka oslobadajuca presuda. da bi se takve presude ostvarile potrebna je promjena zakona.

dosadni ste vise, a dobro da za naslovnu niste iskopali njezin polugoli selfie iz kuopaonice

dakle da zakljucimo... eutanazija je ok, ali pobacaj ne? kaj nije to malo licemjerno

Ako je g.Joso sad teško bolestan, ako zna kakav će biti ishod. jer se uopće ne liječi i ne prihvaća terapiju, neka napravi plemenito i humano djelo ... neka donira svoje tijelo nakon smrti Zavodu za anatomiju Medicinskog fakulteta....za znanost i edukaciju studenata medicine. Treba samo ispuniti obrasce. Ja sam to nedavno učinila, dobila donorsku karticu i osjećam se ponosno i nadasve korisno...

Nitko nema pravo uzeti tudji zivot.