Raspala se zeleno-lijeva koalicija. Objavio je to prije neki dan jedan od članova Radničke fronte Mate Kapović uperivši prstom u platformu Možemo, odnosno njezina čelnika Tomislava Tomaševića kao ključnog krivca koji traži potporu SDP-a za svoju kandidaturu za gradonačelnika Zagreba.
Tomašević i njegovi optužili su pak Radničku frontu da su oni krivci za razlaz jer inzistiraju da cijela koalicija podrži Katarinu Peović za gradonačelnicu Rijeke, a da oni na ultimatume ne pristaju. Ruku na srce, iako se o ovom navodnom raspadu lijevo-zelene koalicije sad već nekoliko dana naširoko raspravlja po medijima, riječ je o političkom razlazu koji se očekivao još od ljetos kada su i nastale prve pukotine na relaciji Radnička fronta – Možemo. I zapravo se čekao samo povod, a kandidatura Peović u Rijeci upravo je to, da bi se Možemo i ostatak ekipe – Nova ljevica, Zagreb je naš i Orah – distancirali od Radničke fronte. Razloga je više. Kao prvo, problem je u nizu programskih razlika i ideja u odnosu na Radničku frontu od koji su se često morali i distancirati.
Dovoljno se sjetiti kampanje za parlamentarne izbore u kojoj se Možemo na sve načine ograđivalo od izjava Katarine Peović da treba nacionalizirati privatnu štednju najbogatijih građana. Već tada su neki članovi Možemo javno govorili kako je greška što su Radničku frontu uzeli u koaliciju i kako sada tu grešku skupo plaćaju. Ipak, parlamentarne izbore preživjeli su na okupu, ali je bilo potpuno jasno da lokalne izbore neće.
Tomaševiću i ekipi oko njega jasno je da u srazu s Milanom Bandićem mora potaknuti veliku mobilizaciju birača, kao i da velik dio njegova biračkog tijela ne gleda blagonaklono prema Radničkoj fronti. Osim toga, Tomaševiću i Možemo jasno je da bez SDP-a, pa čak i unatoč svim Bandićevim spavačima u toj stranci, kojih nije malo, o „rušenju“ zagrebačkog gradonačelnika ne može ni sanjati. Zato se ovaj razlaz Možemo i ostatka stranaka iz koalicije s Radničkom frontom doista može gledati i kao korak bliže dogovoru sa SDP-om za Zagreb. A u kojem će se točno obliku to dogoditi, vidjet će se uskoro.
Da bi se išta suštinski promijenilo u ovoj državi, treba politička scena iznjedriti jakog leadera na poziciji desnog centra. HR biračko tijelo je podijeljeno cca 65-70% desno i cca 30-35% lijevo. Ljevica u HR dobiva izbore onda i samo onda kada HDZ nešto gadno zabrlja i kada ima deficit na liderskoj poziciji. 2 puta su dosad gubili parlamentarne izbore - nakon Tuđmanove smrti, koja se čekala da se smijeni HDZ koji je izgubio doticaj sa stvarnošću i koji je Tuđmanovim odlaskom imao ozbiljan deficit na čelu stranke, a onda opet 2011, kada je nakon Sanaderove kriminalne epizode na lidersku poziciju zasjela Jadranka Kosor. Oba poraza su bila kombinacija oba ta faktora. Danas imamo Plenkovića, koji je za sve ostale wannabe igrače na političkoj sceni trenutno nedostižan. Dok se ne pojavi jednako snažna, jednako uljuđena i jednako inteligentna osoba na desnom centru, ili dok Plenković sam ne odustane, ovaj HDZ će ostati na vlasti. Isto vrijedi za Zagreb. Sve što se nudi kao alternativa Bandiću ima 2 problema - nema pravog lidera koji okuplja i svi su lijevo od centra. To u Zagrebu neće proći. Bandić nije Plenković, puno je siroviji i puno kriminalniji, ali još uvijek je nedostižan za ove wannabe "političarčiće" koji se nude. Nikakve Radničke fronte, Možemo, Zeleni i slična "boranija" tu nemaju šanse. Ovaj narod voli dominantne ličnosti, ne nužno ispravne i bezgrešne ali dominantne svakako.