Evo malo nedjeljne razbibrige: pokušajte se pet puta potpisati imenom i potpisom osobe koja niste vi sami. Hoće li barem dva od pet pokušaja krivotvorenja sličiti jedan na drugi? Uspije li vam to, bolji ste krivotvoritelj od onoga koji je na ovim isplatnicama Hypo banke - koje Večernji list ekskluzivno objavljuje - tako loše i nekonzistentno krivotvorio potpis Eugena Laxe. A, sudeći po optužnici u predmetu “Hypo provizija za veleposlanstva”, taj netko mogao bi biti - Ivo Sanader. Ili osobe koje su djelovale po njegovu naputku.

To već nije razbibriga, nego najozbiljniji protukorupcijski sudski proces u Hrvatskoj. A ovo su, dakle, isplatnice iz arhiva Hypo banke, koje je Večernjak pribavio iz Austrije. Ne trebate biti grafolog da biste vidjeli razlike u navodnim Laxinim potpisima na svakoj od ovih isplatnica. I “iz aviona” je vidljivo da to nisu isti potpisi. Ali ako ste tužitelj DORH-a i vodite istragu protiv bivšeg korumpiranog premijera, onda trebate grafološkog vještaka. DORH ga je i angažirao i on je utvrdio da nijedan od ovih pet potpisa ne odgovara izvornom potpisu stvarnog Eugena Laxe koji su tužitelji pribavili iz jednog Laxina zahtjeva za ishođenje osobnih dokumenata.

Od četiri potpisa na četiri isplatnice provizije od kredita za veleposlanstva nijedan nije istovjetan drugome, a vještak zaključuje da ta četiri nije pisala ni ista osoba. To bi značilo da su se četiri osobe lažno potpisale kao Eugen Laxa. Taj nalaz vještaka jedan je od dokaza optužbe da je Ivo Sanader iskoristio ime Eugena Laxe da bi sakrio svoj identitet pri uzimanju 7 milijuna austrijskih šilinga provizije od Hypo banke.

Grafološki nalazi

Tužiteljstvo ima ukupno šest dokumenata s vjerojatno lažnim potpisima Eugena Laxe: četiri isplatnice provizije za kredit za kupnju veleposlanstava (za što se Sanaderu sada sudi), jednu isplatnicu provizije za kredit Elanu, i jedno pismo iz rujna 1995. kojim “Eugen Laxa” obavještava Hypo banku da želi da mu se provizije ubuduće isplaćuju preko tvrtke Bishopsdale Limited registrirane u Irskoj. Grafološki vještak zaključio je i da su potpisi na isplatnici za Elan i na dokumentu o irskoj tvrtki krivotvoreni, s time da su te dvije krivotvorine iste, odnosno osoba koja ih je pisala dvaput je pogodila isti stil krivotvorenja.

Tužitelji, podsjetimo, optužuju Ivu Sanadera da je 1995., dogovarajući detalje povoljnog kredita koji je Hypo banka dala Hrvatskoj za kupnju zgrada za diplomatska predstavništva u svijetu, tražio i primio mito od 7 milijuna austrijskih šilinga. Preračunano, to je 3,610.528 kuna, a sa svojom plaćom zamjenika ministra vanjskih poslova 1995. godine Sanader bi, kako su tužitelji izračunali i napisali u optužnici, morao raditi oko 83 godine da bi legalno zaradio novac koji je ilegalno uzeo od Hypa.

Tužiteljstvo tvrdi da je Sanader iskoristio ime stvarnog čovjeka Eugena Laxe kako bi sakrio svoj identitet u operaciji uzimanja novca. Kao dokaz za to, tužiteljstvo prilaže bilješku koju je šef inozemnog odjela Hypo banke Guenther Stiedinger napisao nakon sastanka koji su on i član uprave Wolfgang Kulterer održali sa Sanaderom 30. studenoga 1994. u Zagrebu. Prema toj bilješci, Sanader je obećao Kultereru da će Hypo banka u budućnosti imati povlašten položaj u Hrvatskoj, što je, prema tužiteljstvu, Sanaderova protuusluga za dobivenu proviziju. Ista bilješka navodi da je na sastanku dogovoreno da će, kako piše u optužnici, “kao primatelj provizije fungirati, odnosno da će ulogu primatelja provizije za okr. Ivu Sanadera imati Eugen Laxa, s adresom Kršnjavoga 1, Zagreb”.

Ako je točna tvrdnja tužiteljstva da je Sanader iskoristio ime Eugena Laxe da sakrije trag provizije koji vodi u njegov džep, onda proizlazi da je Sanader stajao i iza irske tvrtke Bishopsdale Limited na koju je “Laxa” u rujnu 1995. prebacio sve buduće provizije od Hypo banke za posredovanje u kreditiranju u Hrvatskoj. Još jedan dokument Hypo banke govori tome u prilog: tablica o isplaćenim provizijama tretira Eugena Laxu i Bishopsdale Limited kao istog klijenta.

U toj su tablici, napisanoj 3. lipnja 1996. u Odjelu inozemnih poslova Hypo banke u Klagenfurtu, navodi što je sve na popisu “Bishopsdale” (“aufstellung Bishopsdale”). Republika Hrvatska - plaćena provizija 7 milijuna ATS. Elan - plaćena provizija 1,4 milijuna ATS. Diona - plaćena provizija 700 tisuća ATS. Ukupno plaćeno 9,1 milijun ATS, a još je otvoreno plaćanje provizija za Tvornicu autobusa Zagreb (700 tisuća ATS) i Folijaplast (700 tisuća ATS). Pored imena Radnik i Ina napisani su upitnici, a iz dokumenta proizlazi da posrednik tek pregovara o Hypovu kreditiranju tih dviju hrvatskih tvrtki (u slučaju Ine radilo se o tvrtki kćeri Interina).

Utjecajni Hrvat

Osoba koja je, dakle, primila proviziju od Hypa za kredit Ministarstvu vanjskih poslova nastavila je dobivati provizije preko irske tvrtke Bishopsdale za ugovaranje kredita između Hypa i hrvatskih tvrtki. Tužiteljstvo tvrdi da je ta osoba Ivo Sanader. On tvrdi da je ta osoba Eugen Laxa, koji je danas pokojni, i čija kći i prijatelji tvrde da se taj hrvatski iseljenik, povezan s masonima, nikad nije time bavio.

Hypo banci bilo je važno imati nekog utjecajnog Hrvata kao posrednika u kreditima privatnim hrvatskim tvrtkama zbog jednog razloga. Te tvrtke imale su državna jamstva i za banku su ti krediti bili praktički bez ikakvog rizika. Kako je u svjedočenju tijekom istrage objasnio Guenter Striedinger, Hypo banka je uredno isplaćivala proviziju utjecajnim osobama koje bi sredile da tvrtka koju Hypo kreditira ima državna jamstva, a ta provizija nije uopće išla na štetu banke jer - kako optužnica citira Striedingera - “u konačnici proviziju uvijek plaća korisnik kredita” jer se ta provizija “plaća iz dobiti koju banka ostvaruje od kamata”.

U svome iskazu Wolfgang Kulterer je to potvrdio: “Konkretno, banka je zaračunavala naknadu za obradu kredita u iznosu provizije, a u slučaju kredita za veleposlanstva provizija je bila pokrivena maržom”. To znači da obrana koju je Ivo Sanader iznio u saslušanju pred istražiteljima USKOK-a - s tezom da, ako je eventualnim uzimanjem provizije i počinjena šteta, ta šteta nije počinjena Hrvatskoj, već austrijskoj banci, odnosno u Austriji - ne drži vodu. Točno je da je banka ta koja isplaćuje proviziju, kako pokazuju i ove isplatnice iz Hypo banke koje objavljujemo. Ali banka taj iznos koji je dala u obliku provizije (ili mita) nadoknadi povećanjem kamata, marže ili jednostavno zaračunavanjem naknade za obradu kredita.