Iz kaveza koji sada imaju i prečku, gnijezdo te prostor za kljucanje, čeprkanje i oštrenje kandži, iz bjelovarske Gale samo će se u uskrsnom tjednu na tržištu naći više od milijun i pol jaja. Računa se da je to desetina posla koji će koke nesilice sedam najvećih proizvođača u nas, koji drže 70% ukupne proizvodnje, obaviti u ovo predblagdansko vrijeme – zajedno će na tržište isporučiti 15 milijuna jaja. No, malim, srednjim, velikim, ekstravelikim jajima iz Gale zajedničko je to što ih nese i dalje mali broj koka u nas, kojima je prema standardima EU, koje svi hrvatski proizvođači moraju ispoštovati do 1. srpnja, osigurano i više od potrebnih 750 četvornih centimetara kaveza po kljunu.
Tristo jaja po kokici
Gala, koja u obogaćenom ili baterijskom uzgoju danas ima šest objekata sa 193.536 nesilica i godišnje proizvede oko 50 milijuna jaja, čak 300 po kokici, europsku je zadaću napravila još 2011. Prva je prehrambena tvrtka u nas koja je za ulaganja od 4,4 milijuna eura, oko 22 eura po nesilici, povukla dio sredstava iz europskog fonda IPARD, kaže njezin vlasnik i direktor Jakov Ćorić. Prva je u Hrvatskoj dobila i okolišnu dozvolu. No, iako će ovih blagdana potražnja za jajima porasti i 40%, proizvodnja u Hrvatskoj, jedna od rijetkih kojom smo samodostatni, na klimavim je nogama. Između škara trgovaca koji stalno traže jeftinije dobavljače i loše poljoprivredne politike, koju prati nelikvidnost i nerazumijevanje bankara, najpogođeniji su stočari, a među njima i peradari. Svako četvrto jaje, oko 140 milijuna jaja godišnje, daju državi. Samo je soja od 2011. poskupjela sa 1,80 na 4,50 kuna pa repromaterijal u cijeni proizvodnje čini već 50% troškova, otvarajući mogućnost sve većem jeftinom uvozu. Lani smo uvezli 740 tona ili 12 milijuna jaja. No, najgore, boje se peradari, tek slijedi. Krajem lanjske godine 96 proizvođača s čak 1,27 milijuna nesilica bilo je “neusklađeno” s EU, a kako rok od 1. srpnja istječe uskoro, Ćorić kaže da bi mogli ostati bez najmanje 450.000 nesilica koje se neće uskladiti s novim zakonom, bez čak 130 milijuna jaja!
– Ulaganja su najmanje 15 do 20 eura po kljunu. No, ozbiljnim proizvođačima s više od 40.000 nesilica predstoje i dodatna ulaganja, u okolišne dozvole, zbrinjavanje gnojiva i skladištenje po nitratnoj direktivi... što početnu svotu povećava i 30% – tvrdi Ćorić. Papirologiji nikad kraja. Poticaja nema, a dok EU svojim proizvođačima daje barem indirektne potpore pogonima za bioplin, zbrinjavanjem nusproizvoda ili pogonima za proizvodnju električne energije iz fotonapona, što u Njemačkoj manje-više imaju sve farme, hrvatski su peradari, osim proizvođača 3500 zagorskih purana i 1500 kokoši hrvatica, prepušteni sami sebi. Hrvatska kvaliteta, jaja bez GMO-a, čime se ne mogu pohvaliti i ona uvozna, tako sve češće završava u robnim markama trgovačkih lanaca.
Prepušteni sami sebi
Gala je, doznajemo, nekad 80% jaja prodavala pod svojim brandom, a danas 20%.
Marijan Lukač, čija farma u Cagincu pokraj Ivanić Grada ima oko 105 tisuća nesilica, kaže da hrvatska jaja više ne mogu konkurirati europskima. Iza njih stoje sređene države i sustav, a zna li se da je u zemljama u okruženju PDV i 15% niži nego u nas, jasno je zašto se zatvara sve više farmi. I njegova će, najavljuje. Prilagodba EU stajala bi ga najmanje milijun eura, a profit koji ostvaruje više nije dovoljan ni za goli život. Lukač d.o.o., jedna je od dvije tvrtke u RH koje proizvode i tekuća jaja. No, dok nas, kako kaže, po glavi sve više udaraju jaja iz Europe, tekuća ili tvrda hrvatska jaja u istom su problemu – i sve je manje domaće kajgane.
>> Hrvatski proizvođači nemaju za standard EU, uvoz jaja udvostručen
