Svaka borba za vraćanje upravljačkih prava u Ini, predanih Mađarima u Polančecovo i Sanaderovo vrijeme koje je detaljno opisano u aktualnim optužnicama na sudovima, postaje gotovo bezizgledna nakon što se pročita jedan paragraf o tome što je ispregovarano s EU u poglavlju sloboda kretanja kapitala.
Hrvatska se obvezala da će se odreći svih “posebnih prava u privatiziranim kompanijama”, odnosno da će se “uskladiti s pravnom stečevinom EU kroz promjenu Zakona o privatizaciji Ine i Zakona o privatizaciji HT-a”. Neće, dakle, imati pravo veta na odluku mađarske uprave Ine ni pravo kontrole nad promjenama u vlasništvu.
Odricanje od prvokupa
Hrvatska se to obvezala učiniti u drugoj polovici 2010., ali još nije ispunila obvezu. No ovaj citirani dio ispregovaranih stajališta ulazi i u tekst pristupnog ugovora Hrvatske i EU, tako da će Hrvatska to morati učiniti do dana ulaska u Uniju, što se očekuje 1. srpnja 2013. godine. Pitanje je može li se uopće donijeti i najavljivani zakon koji bi sprečavao da stranci steknu više od 49,99 posto Ine ili bi se i to kosilo s onim na što je Hrvatska pristala u pregovorima s EU. Među posebna ekskluzivna prava kojih se Hrvatska treba odreći spada i pravo prvokupa u slučaju likvidacije.
Obveza odustajanja od posebnih prava u Ini samo je jedan od detalja koji se kriju u tzv. zajedničkim stajalištima EU (EU common position). To su završni dokumenti o pregovorima Hrvatske i EU, a Vijeće EU prvi ih je put deklasificiralo i ustupilo Večernjem listu.
>>Poljoprivreda i ruralni razvoj
>>Porezi – povučeni zahtjevi hrvatske vlade
U tim su ispregovaranim stajalištima napisane i neke stvari o kojima se ranije povremeno govorilo, ali koje su uvijek ostajale u sjeni dviju tema koje su tijekom pregovora s EU najviše zaokupljale javnost: pitanje suradnje s Haagom i pitanje slovenske blokade. Od tih “drugih” stvari u sjeni Haaga i Slovenije ispregovarano je i ovo: Hrvatska se obvezala do dana ulaska u EU ukinuti nultu stopu na kruh, mlijeko, knjige i lijekove. U početku pregovora Hrvatska je tražila da zadrži nultu stopu PDV-a na te proizvode, ali nijednoj “novoj” državi EU nije uspjelo to ispregovarati jer EU ne dopušta nulte stope PDV-a. One danas u EU postoje još samo u sedam “starih” država koje su ih uvele prije no što je izglasovana regulativa EU. Među tim zemljama su, primjerice, i Velika Britanija i Belgija. Hrvatska će morati umjesto nulte stope uvesti najnižu moguću stopu od 5 posto ili bilo koju veću.
Hrvatska se trudila i da kinoulaznice ostanu oslobođene plaćanja PDV-a. Na kraju je odustala od tog zahtjeva i na to će morati uvesti PDV, koji je ukinut 2000. godine.
Da bi zatvorila poglavlje o oporezivanju, Hrvatska je odustala i od dva zahtjeva koja se tiču branitelja i Crkve. Povukla je zahtjev da branitelji s višim stupnjem invaliditeta i nakon ulaska u EU ostanu oslobođeni plaćanja PDV-a na automobile, kao i zahtjev da vjerske zajednice budu oslobođene plaćanja PDV-a.
Hrvatska je u pregovorima tražila odgodu od 6 godina tijekom kojih ne bi morala uvoditi PDV na građevinsko zemljište, ali kasnije je pristala da ta odgoda vrijedi samo do kraja 2014., nakon čega se i na kupnju zemljišta uvodi PDV, što će opet podići cijene nekretnina.
U pregovaračkom poglavlju “Socijalna politika i zapošljavanje” EU “podsjeća” Hrvatsku da je potrebno povećati dob za odlazak u mirovinu i snažnije destimulirati rani odlazak u mirovinu. EU također traži da se nastavi usklađivanje povlaštenih mirovina s općim mirovinama.
Formula “dva bataljuna”
Hrvatska je, u doba Bushove administracije, uporno odolijevala američkom pritisku i nije potpisivala sporazum o neizručenju Amerikanaca Međunarodnom kaznenom sudu. Potvrdu da je dobro učinila daje joj sada i EU, čija je politika u vezi s tim problemom jednaka hrvatskoj: u poglavlju Vanjska i obrambena politika obvezali smo se da nećemo potpisivati takav sporazum ni s Amerikom ni s ijednom drugom državom.
U tom poglavlju navedena je i obveza Hrvatske da sudjeluje u borbenim postrojbama Europske unije (EU Battle Group). Te postrojbe čini 18 bataljuna s po 1500 vojnika koji se rotiraju tako da su dva bataljuna uvijek spremna za intervenciju. Znači li to da će hrvatski vojnici “ratovati” u svijetu u borbenim postrojbama EU? Ne u većoj mjeri nego sada, kad se nalaze i u EU-ovoj misiji na Kosovu, a i kad njihovo “ratovanje” po svijetu proizlazi iz članstva u jednoj drugoj organizaciji sa sjedištem u Bruxellesu: NATO-u.
Domovinski rat samo citat
Ono na što se Hrvatska obvezala na području vanjske i obrambene politike zapravo ima puno više veze s mirom nego s ratom: “EU se veseli doprinosu Hrvatske u vanjskoj politici EU koja potiče sprečavanje konflikata i građenje mira. Hrvatska će tome doprinositi svojim iskustvom u područjima kao što su razminiranje, reforma sigurnosnog aparata i pomirba”, piše u ispregovaranim stajalištima.
Nijedna od 27 sadašnjih članica EU nije u novijoj povijesti imala takve državne probleme kao što su mine i razminiranje, što se vidi i u pregovorima o poljoprivredi, gdje je EU stvorio jedan posebni fond.
Agresija na Hrvatsku i Domovinski rat ostavili su ožiljke u hrvatskom društvu, ali ne i u dokumentima koji proizlaze iz pregovora s EU: u njima se o Domovinskom ratu govori kao o “sukobu u 90-ima” (“conflict in the 1990s”), a jedino mjesto gdje se mogu naći pojmovi poput “branitelji” i “Domovinski rat” jest kad u dokumentu treba citirati naziv hrvatskog zakona koji u sebi ima ta dva pojma.
Hrvatska se u završnim ispregovaranim stajalištima praktički obvezuje da se kao buduća članica EU neće prema Srbiji, Crnoj Gori i BiH ponašati onako kako se prema Hrvatskoj u pregovorima ponašala Slovenija.
Obvezali smo se dijeliti svoja pristupna iskustva sa susjedima, širiti regionalnu suradnju te mirno i prijateljski rješavati granične probleme na način da rješenje bude u “zajedničkom interesu”, piše u dokumentima.
Otvori KEKS Pay
Sanader je sam kriv Da nije bježao ,mi ga ne bi okrivili i dandanas bi bio Naš Premijer SAM SI JE KRIV