Ivo Josipović dobio je 60,29 posto glasova, Milan Bandić 39,71 posto. Josipoviću je glas dalo 1,339.015 hrvatskih državljana, a Bandić je osvojio glasove 881.767 birača, prema prvim rezultatima koje je sinoć u ponoć dalo Državno izborno povjerenstvo.

>>Pogledajte put do pobjede

>>DPA: Josipović će ubrzati ulazak RH u Europu

>>Josipović priseže 18. veljače pred Jasnom Omejec

>>Bandić: Čestitam kolegi Josipoviću, a već sutra sam na poslu

>>Kosor: Josipović i ja uvest ćemo Hrvatsku u EU

>>Milanović: Pozivam Kosor da razgovaramo o svim problemima

>>Biografija Ive Josipovića: Skladatelj koji voli i nogomet

Početak nečeg novog

– Ovo je početak nečega novog – složni su sinoć u prekrcanome Novinarskom domu bili članovi SDP-a, HNS-a i HSU koji su došli dati podršku pobjedniku. Očekivanja od novog predsjednika su velika, a na njemu je da pokaže da s riječi u ambicioznom programu može prijeći na djela.

Njegov pomirljiv i nekonfliktan nastup tijekom kampanje govori o čovjeku kojega je teško isprovocirati, koji će prije prespavati nego naglo reagirati. Osobine su to koje bi mu mogle i te kako dobro doći u rješavanju odnosa sa susjedima – Slovenijom, Srbijom i BiH.

Njegova biografija govori o upornosti i ambiciji, što će mu trebati u kohabitaciji s Vladom. Sinoć je bio pod stresom, što je razumljivo, i susprezao je emocije, što je komentirano da se “novi predsjednik, izgleda, ne zna stvarno veseliti”. Josipović je očito i čovjek samokontrole, koja će mu dobro doći ako bude izložen pritiscima. Njegovo koketiranje s izbornom bazom širom od lijeve političke opcije pokazalo je da je spreman na kompromise kako bi postigao cilj. Kao intelektualac i čovjek koji je uporno i strpljivo gradio karijeru, Josipović će vjerojatno prvo posložiti kockice u svojemu savjetničkom timu, a potom se baciti u zaduženja predsjednika države. Od njega građani očekuju da prepozna njihove želje i zagovara ih tamo gdje mu to njegove ovlasti dopuštaju.

Premijerka Kosor, čija je stranka, HDZ, formalno nepristrana, a terenski protiv Bandića, sigurno zaslužna za dio Josipovićeva uspjeha, očekuje korektnog partnera u kohabitaciji. SDP očekuje da, bez obzira na to što više neće biti stranački čovjek, ne zaboravi stranku koja ga je lansirala jer njegova je pobjeda prvi uspjeh te stranke nakon dugo vremena. I premda se zna da odnosi Josipovića i Milanovića nisu uvijek bili idealni, nema sumnje da obojica znaju značenje svojih uzajamnih veza, koje će sigurno obilježiti i mandat Ive Josipovića, ali i nastavak političke karijere Zorana Milanovića.

Na valu njegove pobjede planira se, naime, i nastavak izbornih uspjeha, potpuno “pocrvenjivanje” Hrvatske, a stranačke kolegice Milanka Opačić i Ingrid Antičević-Marinović i svojim su crvenim haljinama pokazale kako bi to moglo izgledati.

Stožer Ive Josipovića, baš kao svaki pobjednički tabor, prepun je čestitara. Zvani i nezvani ljubili su se baš kao da su oni sami osvojili mandat da se sljedećih pet godina nazivaju šefom države. Teško je pronaći nekoga tko bi rekao da ne vjeruje u Josipovićevu pobjedu.

 Zauzdavanje Bandića
– Sada je na redu Zagreb, a nakon toga i parlamentarni izbori. Rezultati u Zagrebu bit će nam dovoljni da zauzdamo Bandića – moglo se sinoć čuti u Josipovićevu stožeru.

Koliko god je bilo tijesno i bučno, sinoć su se ipak našli zakutci u kojima su se stvarale “nove koalicije”, a mnogi su se pravili i pomalo važnima što su na početku “prepoznali pobjednika”. Jer, bez obzira na to što je pobjeda bila sigurna, sa zanimanjem su se pratila i zbivanja u protivničkom, Bandićevu stožeru, a i verbalni okršaj Nenada Stazića i Duška Ljuštine, koji se dogodio u eteru Radija 101, prepričavao se s interesom.

 – Jedini je problem s Bandićevim porazom to što bi cijene komunalija u Zagrebu mogle podivljati kada se vrati. Veselje s jeftinijim parkingom bit će kratka vijeka – komentiralo se među esdepeovcima.

No, Josipović svega toga sinoć sigurno nije bio svjestan. Tek će se kada prespava, sabere dojmove i primi brojne čestitare moći potpuno saživjeti s idejom da je novi hrvatski predsjednik, čovjek koji će obilježiti početak trećeg desetljeća hrvatske države i, kako mnogi predviđaju, biti na čelu Hrvatske koja će ući u EU.