ne u Bruxellesu
Hrvatska će pristupni ugovor s EU potpisati 19. prosinca u Varšavi
Poljaci se trude da na svečanost u Varšavi dođe što više državnika
Hrvatska će pristupni ugovor s EU potpisati 19. prosinca u Varšavi, a ne 9. prosinca na samitu u Bruxellesu, najavljeno je danas iz poljskog predsjedništva Unije. I poljski ministar za europske integracije Mikolaj Dowgielewicz najavio je taj datum u intervjuu za list Gazeta Wyborcza.
– Potpisivanje hrvatskog ugovora održat će se najvjerojatnije 19. prosinca u Varšavi – rekao je poljski ministar.
Prebacivanje svečanosti potpisivanja za deset dana kasnije i 1300 kilometara istočnije od Bruxellesa znači da potpis na naš pristupni ugovor vjerojatno neće staviti sami čelnici zemalja nego osobe koje oni ovlaste. Da se ugovor potpisuje 9. prosinca u Bruxellesu, u vrijeme održavanja redovitog samita šefova država i vlada EU, na ugovoru bi vjerojatno bila njihova imena, ali sada je teško očekivati da će svi državnici odvojiti vrijeme da se pojave i u Varšavi 19. prosinca.
– Pozivamo zemlje članice, institucije EU i hrvatske vlasti na potpisivanje pristupnog ugovora 19. prosinca u Varšavu – rekao je za Večernji list glasnogovornik poljskog predsjedništva EU Konrad Niklewicz.
Poljaci se trude da na svečanost u Varšavi dođe što više državnika, ali u vrijeme kad su svi zaokupljeni rješavanjem važnijih problema, poput krize eurozone, realnije je očekivati kako će ugovor uime mnogih od 27 zemalja EU potpisivati ministri, a ne premijeri i predsjednici.
Još nije poznato ni tko će potpisati ugovor uime Hrvatske.
>>Vodič za razumijevanje svih dokumenata o pregovorima s EU
Iako su riječi mnogi protumačili najavu glasnogovornika poljskog predsjedništva EU Konrada Niklewicza da će ugovor biti potpisan 19. prosinca kao gotovu stvar, poljski veleposlanik u Zagrebu Wiesław Tarka, nakon konzultacija s Varšavom, ističe kako je to samo službena namjera poljskog predsjedništva.
- Nije riječ o konačnom datumu – objašnjava. Kako se trude da u Varšavu dovedu što visoke predstavnike država članica, datum bi se mogao pomaknuti da se usklade s njihovim obvezama.
Hrvatskoj je svejedno gdje će potpisati pristupni ugovor.
- Najvažnije je da smo dovršili pregovore i da se ugovor potpiše do kraja godine, sve ostalo, pa i na kojoj će razini biti predstavnici država članica - jer potpis je potpis - slatke su brige – kaže naš sugovornik blizak Banskim dvorima.
Odabir Varšave ide u skladu s tradicijom da se nove članice primaju u zemlji predsjedavateljici.
- Potpisivanjem u Bruxellesu taj bi se događaj odvijao gotovo na margini, uguran u zgusnut raspored događanja, doznajemo razmišljanja poljske strane. Ovako dobiva na važnosti i biva vidljiviji, što će zacijelo utjecati i na percepciju hrvatskih građana prije referenduma, kažu, s čime se slaže i hrvatska strana. Usto, sigurno jest da bi ceremonija koristila i Poljskoj.
- Poduzet ćemo sve u Varšavu dovedemo visoke predstavnike država članica – kaže poljski veleposlanik u Zagrebu Wiesław Tarka. (sve/VLM)
Pa mi se u svemu slažemo!!
Tko zna, možda je to početak jednog divnog prijateljstva ...:)))
Točno. Tisuću puta sam napisala da bi bilo najbolje da poslodavac da bruto plaću radniku pa nek radnik sam odlučuje hoće li plaćati zdravestveno ili mirovinsko ili mu se to ne isplati.
Slažem se - skroz.
Samo sam htio naglasiti da ogromna većina naših ljudi NE ZNA da njihova plaća NIJE npr. 5.000 kn (netto) - nego je u tom slučaju u stvari 10 ili 11 tis (ovisno o spremi itd.). I uglavnom ih za to NIJE BRIGA.
A tu leži problem - ljudi nisu svjesni da oni s tih 6 tis kn u stvari plaćaju državu. I da imaju itekakvo pravo vikati ako s tom državom nisu zadovoljni.
Slažem se, poslodavac to plaća u ime radnika. Ali pitanje je bilo što plaća poslodavac, a što plaća radnik.
Gle, u konačnici sve plaća kupac. Zašto? Zato što poslodavac sve svoje troškove ukalkulira u svoje proizvde, odnosno u robu ili uslugu koju prodaje.
Pitanje je koliko kome ostaje. Recimo, imaš nešto što košta 100 kuna. Pitanje je koliko ostaje proizvođdaču, koliko trgovcu a koliko državi. Ako previše ide državi to guši poslodavce, oni se ne mogu ravzijati i u konačnici imaš ovo što imaš danas u Hrvatskoj.
















